"Otpustiti znači:
pustiti da stvari same krenu svojim putem na neko vrijeme,
da se slobodno kreću bez naše intervencije,
dok se pravac njihovog kretanja ne pokaže spontano.
Ako odustanemo od pokušaja da upravljamo stvarima,
one se udaljavaju od nas i mi ih otpustamo.
Otpustili smo.
Ako im dopustimo da idu svojim putem,
oslobađamo se zbog nečeg drugog.
(Bert Hellinger, Orders of Success) "
Život je kontinuirani tok faza, uspona i padova, radosti i poteškoća; neprekidna, neizbježna i ponekad nemilosrdna izmjena situacija koje prožimaju svaku oblast razvoja pojedinca u svojim međuljudskim odnosima, potencijalno sažeto u dvije osnovne kategorije ljubavi i prijateljstva.
Često odrastamo sa opsesijom za posjedovanjem, nametanjem stava koji se pretvara u ego kroz odnose koje često ne možemo da živimo sa spokojstvom. Apsolutna potreba za sigurnošću i bezbjednosti povezana je jednom definicijom: nešto, ili neko, mora biti "moje" da garantuje njegovo prisustvo. To skoro nikada ne funkcioniše To su potrebe koje su povezane sa sopstvenim uništenjem, ograničavajući slobodu bivanja, djelovanja i gušeći sam život koji vjerujemo da pripada nama, ali koji je samo kap u moru okeana većeg postojanja.
Sklonost posjedovanju sprečava ispoljavanje ovog života koji čuvamo. Izbor u ljudskom životu je svakako mač sa dvije oštrice koji definiše ko smo i kako želimo da živimo u svijetu; nema prigovora na slobodnu volju koju smo dobili da odlučimo kojim putem i kuda ići. Umjesto toga, vrijme je da dišemo, zastanemo, meditiramo, osvijestimo se, shvatimo kada treba prekinuti insistirati na izboru koji izgleda da ne donosi plod, da shvatimo koliko smo se gurali u želji da zadržimo ljude ili situacije ograničavajući njihovu slobodu kretanja, internalizirajući frustraciju koju privrženost izaziva u nama i u drugima.
U vezanosti, u posjedovanju, postajemo zarobljenici naše slobode. Nametanje je često sredstvo za sakrivanje dubokog straha ili ekstremnog uznemirenja iza najboljih namjera: ostati sam, razočarati se, ne prihvatiti da sve ima ciklus i kao takvo ima osnovno pravo da se može završiti.
Često se ne "opuštamo" jer se bojimo prazne stranice, osude naših voljenih, patnje, optužbe za moralnu izdaju, ili naprotiv bojimo se da nemamo alternativu navici: mračni zidovi da se uzdižu sve više i više ispred svjetlosti, a mi imamo dužnost da napravimo sjaj, čak i po cijenu da napustimo ruku onih koji su putovali s nama miljama hodanja.
Često odrastamo sa opsesijom za posjedovanjem, nametanjem stava koji se pretvara u ego kroz odnose koje često ne možemo da živimo sa spokojstvom. Apsolutna potreba za sigurnošću i bezbjednosti povezana je jednom definicijom: nešto, ili neko, mora biti "moje" da garantuje njegovo prisustvo. To skoro nikada ne funkcioniše To su potrebe koje su povezane sa sopstvenim uništenjem, ograničavajući slobodu bivanja, djelovanja i gušeći sam život koji vjerujemo da pripada nama, ali koji je samo kap u moru okeana većeg postojanja.
Sklonost posjedovanju sprečava ispoljavanje ovog života koji čuvamo. Izbor u ljudskom životu je svakako mač sa dvije oštrice koji definiše ko smo i kako želimo da živimo u svijetu; nema prigovora na slobodnu volju koju smo dobili da odlučimo kojim putem i kuda ići. Umjesto toga, vrijme je da dišemo, zastanemo, meditiramo, osvijestimo se, shvatimo kada treba prekinuti insistirati na izboru koji izgleda da ne donosi plod, da shvatimo koliko smo se gurali u želji da zadržimo ljude ili situacije ograničavajući njihovu slobodu kretanja, internalizirajući frustraciju koju privrženost izaziva u nama i u drugima.
U vezanosti, u posjedovanju, postajemo zarobljenici naše slobode. Nametanje je često sredstvo za sakrivanje dubokog straha ili ekstremnog uznemirenja iza najboljih namjera: ostati sam, razočarati se, ne prihvatiti da sve ima ciklus i kao takvo ima osnovno pravo da se može završiti.
Često se ne "opuštamo" jer se bojimo prazne stranice, osude naših voljenih, patnje, optužbe za moralnu izdaju, ili naprotiv bojimo se da nemamo alternativu navici: mračni zidovi da se uzdižu sve više i više ispred svjetlosti, a mi imamo dužnost da napravimo sjaj, čak i po cijenu da napustimo ruku onih koji su putovali s nama miljama hodanja.
Veličina i poniznost pojedinca pred licem života i stalni izazovi kojima smo podvrgnuti jeste da postanemo svjesni kada na odrđene situacije, ili osobe - jer ljudski odnosi određuju ono što jesmo - možemo insistirati, možemo pokušati i ponovo "popraviti". U slučaju da se ljutite na osobu, na primjer, kada oblik ljubavi postane zasićen i niste u stanju prihvatiti tačku na kraju rečenice koja je trajala od poglavlja, trebate shvatiti da je to što je ostavljena besplatno najveći dar koji možete dati toj osobi.
Tako ćete poštovati svoj put, ali iznad svega sebe, jer ćete poštovati ono što ste od te osobe doživjeli i naučili, čineći sami sebe otvorenim, dostupnim, spremnim za svaki novi početak. Voljeti bez posjedovanja je najdublja sloboda, ne može se dobiti sloboda ako je ne ponudimo bezuslovno. Nema ničega negativnog po pitanju otpuštanja, kada ni na jednoj ni na drugoj strani ne postoji mogućnost rasta: kada odnosi postaju sterilni i mogućnosti postaju pustinje.
Tako ćete poštovati svoj put, ali iznad svega sebe, jer ćete poštovati ono što ste od te osobe doživjeli i naučili, čineći sami sebe otvorenim, dostupnim, spremnim za svaki novi početak. Voljeti bez posjedovanja je najdublja sloboda, ne može se dobiti sloboda ako je ne ponudimo bezuslovno. Nema ničega negativnog po pitanju otpuštanja, kada ni na jednoj ni na drugoj strani ne postoji mogućnost rasta: kada odnosi postaju sterilni i mogućnosti postaju pustinje.
Oslobađanje ne znači odustajanje, već preispitivanje svojih prioriteta kroz brigu o sebi, zaštitu života koji ne može, ne mora i ne želi da postane spas za druge, ako to podrazumijeva poricanje sebe. Oslobađanje makar i samo na trenutak, može biti najveći lijek, kako bi mogli sagledati odnos u praznini koja je stvorena, ispunjavajući je potencijalom, garantujući mogući oporavak veze koja je izgledala razbijena i na taj način dobiti ogromnu priliku za novi početak.
Otpuštanje ne znači uvijek gubitak, u kompetitivnom smislu termina, otpuštanje znači dopustiti promjenjivoj suštini od koje smo sastavljeni i od koje smo stvoreni, da nas dovede tačno tamo gdje nam je predodređeno da stignemo. U stvari, svako ima svoju sudbinu a naši izbori svaki put određuju izgradnju mosta do odredišta.
Chiara Pasin
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/52014/lasciare-andare-un-gesto-di-liberta-per-se-stessi-e-gli-altri.html
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
