To je u tkanini između događaja, kao onaj neuhvatljivi osećaj kada ujutru naručite doručak u kafiću i čekate da vam ga donesu. Kada neko neočekivano dotakne tvoje srce toplim rečima ili drži vrata.
Trenuci „slučajno“ slobodnih mesta u metrou i praznih mesta za parkiranje kasno u noć takođe govore o tome. Šta tek reći o autobusima i vozovima koji vas praktično čekaju na autobuskoj stanici i sedištima na prozoru u avionu. Ove male magične bezrazložne stvari kruže oko nas u veselom roju svakog dana.
Da, može izgledati da se ne radi o nama, a male slučajnosti ne znače ništa. Ali samo tako, postojanje nam šapuće: ovde ste potrebni . Naprosto, kao nabujali pupoljci na granama ili zaslađeni prolećni vazduh, slučajni susreti sa dragim ljudima i trenuci kada se prođe bez reči.
Autor Aleksej Kuzmin
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/158870-eto-takoy-tonkiy-moment-zamechat-podderzhku
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com