Postoji toliko mnogo mitova koji zaslužuju našu pažnju. Među njima je i onaj o Pandorinoj kutiji.
Grčki pjesnik Esiodo u svojim delima "Teogonija" i "Dela i dani" napisani oko osmog vijeka pre nove ere, govori da je Zevs, vrhovni vođa svih bogova za grčku religiju, okovao Prometeja (što znači "onaj koji je prvo pomisli “) na liticu da ga kazni zbog krađe božanske vatre (koja simbolizuje znanje). Prometej je jedan od titana (drevnih bogova) koji izaziva božansku moć kako bi zapalio ljude.
Isto Zevs, da bi se osvetio za krađu, odluči da podari svijetu Pandoru( što znači „svi pokloni“), koja će postati supruga Prometejevog brata, Epimetea (što znači „onaj ko misli posle“). Bog svih bogova već zna kako će se ponašati Pandora. Žena, koja se u stvari smatra prvom, ljepotu će dobiti od Afrodite, vještinu od Here, muziku od Apolona i vitalnost od Atene. Hermes će joj pružiti radoznalost. Zajedno sa Pandorom, Zevs će takođe dati kutiju u kojoj će zadržati Epimeteja naređujući mu da je niko nikada neće morati otvoriti. Ali radoznalost Pandore koju joj je dao Hermes dovešće je do toga da ne posluša svog muža i da otkrije vazu koja je u sebi sadržavala duhove starosti, ljubomore, mržnje, ludila i poroka (mračne strane čovjeka),stavljajući celo čovječanstvo u krizu. Unutar kutije ostala je samo nada i Pandora je, otvorivši je drugi put, uspela da je da svijetu.
Otvaranje kutije: poziv da se pogleda unutra
Mnogo je odraza, simbola i slika koji pobuđuju ovaj poznati mit. Izraz „otvorili ste pandorinu kutiju“ takođe je ušao u uobičajeni jezik ukazujući na radnju sposobnu da uznemiri živote mnogih ljudi. Često se izgovara sa osećajem pokajanja kao da se želi reći „da niste otvorili tu teglu sve bi ostalo isto, bez nevolja, kriza i promena“.
Otvoriti ovu kutiju, međutim, znači biti u stanju pogledati u sebe do kraja, vidjeti ne samo konstruktivne osobine (koje simbolizuju darovi bogova Pandori) već i najmračnije i najteže prihvatljive. To znači ulazak u cijelovitost. Znači ne skrivati ono što preziremo, već mu poželjeti dobrodošlicu i slušati poruke koje nam želi poslati.
Uobičajeno se smatra da je Pandora, poput Eve, bila odgovorna za „zla” svijeta, da je zbog njene radoznalosti sva tama čovječanstva isplivala na površinu, da je uspela da se odupre iskušenju da otvori kutiju sve bi bilo u redu, bez problema, bez kriza, bez bolova.
U stvarnosti, Pandora je bila buditelj duše. Pratio je glas radoznalosti.Imala je hrabrosti da prevaziđe nametnuta pravila, da vidi dalje, da posluša svoj instinkt, poziv života.
Da biste mogli da rastete, preporodite se i obogatite sebe potrebno je suočiti se sa svojim strahovima, slušati poruke svih životnih događaja.
Simbolično kutija u ovom mitu predstavlja ono što imamo u sebi. Ponekad je ova kutija prekomjerno puna, osjećamo da je vijreme da oslobodimo njen sadržaj koji će uskoro eksplodirati. Jasno shvatamo da se moramo otvoriti i iznijeti sve što jeste.
U stvari, ne možete predugo zadržati ono što je unutra. Pandorina kutija je u mitu opisana kao kutija u kojoj se nalazila hrana (na primer pšenica) i kao bilo koja posuda sa hranom, ako hrana predugo ostane u posudi, s vremenom može doživeti buđ, insekte, gljivice.
Svako malo je važno da je otvorite, ispraznite, očistite i stavite novu hranu. Isto važi i za našu unutrašnju posudu.
Elena Bernabe
Prevod teksta: https://www.eticamente.net/69718/il-vaso-di-pandora-aprirlo-per-poter-rinascere.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com