Filozof je upitao: "Hoćeš li breskvu?" – i pružio je učeniku voće.
"Naravno!"- Mladić se obradovao.
"Dozvolite mi da je sažvaćem za vas!”, predložio je filozof. "Ispružite dlanove,ja ću sažvakati i ispljunuti. Veoma je ukusno!".
Student je odbio.Narvano.
Filozof nije ponudio ništa drugo, prećutno je dao zrelu jarko narandžastu breskvu studentu. Sve je postalo jasno, zar ne? I ne morate ništa da žvaćete.
Kad čovek izgubi granice, on više nije breskva. Gubi se privlačnost, ponekad se javlja čak i gađenje. Onaj ko izgubi „sebstvo“, postaje nezanimljiv. I ovo je dobra parabola. Nema potrebe objašnjavati, zar ne? ...
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com