Prije nekoliko nedjelja skuvao sam sebi kafu, uzeo jutarnje novine i sjeo da slušam radio. Okrenuo sam dugme, odjednom je moju pažnju privukao baršunast glas jednog starca.
|
On je govorio o "hiljadu klikera". Zainteresovao sam se, pojačao ton i zavalio u fotelju.
- Dobro, - rekao je starac. - Kladim se da su mnogi od vas okupirani poslom. Juče, danas i sjutra. I neka vam za to plate dobro. Ali tim novcem, kupuju vaš život. |
Dozvolite mi da ispričam, šta je meni stvarno pomoglo da shvatim i ne zaboravim šta je najvažnija stvar u mom životu.
- Vidite, jednog lijepog dana sjedio sam i računao. U prosjeku čovjek živi 75 godina. Znam, da neki žive manje, drugi duže .. Ali žive oko 75 godina. Ja ću živjeti na primjer 75 godina. Kada sam 75 pomnožio sa 52 (broj nedelja u godini) dobio sam 3900 - toliko ima nedelja u prosječnom životnom vijeku. Kada sam razmišljao o tome, imao sam pedeset pet. To je značilo da sam živio oko 2900 nedelja. Ostalo mi je samo još 1000.
Stoga, svaki naredni dan za mene je dar. Ja ga prihvatam sa zahvalnošću i mogućnošću da darujem bliskim i voljenim toplinu i radost. Znate, ja mislim da je to jedini način da se živi život. Ja ne žalim ni za čim.
Izvor: elims.org.ua/pritchi
Prevod: Beba Muratović - bebamur.com