Čovjek mora znati kada je poglavlju došao kraj. Ako insistiramo da ostanemo duže nego što je potrebno, gubimo sreću i značaj drugih situacija kroz koje treba da prođemo.
Zatvaranje ciklusa, zatvaranje vrata, završetak poglavlja - koje god ime da mu damo, poenta je da ostavimo u prošlosti stvari koje su završene.
Možete sebi reći da nećete učiniti još jedan korak dok ne saznate zašto su neke stvari koje su vam bile toliko važne i čvrste u životu, odjednom se pretvorile u prah.
Možete sebi reći da nećete učiniti još jedan korak dok ne saznate zašto su neke stvari koje su vam bile toliko važne i čvrste u životu, odjednom se pretvorile u prah.
Ali takav stav će biti užasno stresan za vaše okruženje: vaše roditelje, vašeg supruga ili suprugu, vaše prijatelje, vašu djecu, vašu sestru, itd.
Svi završavaju poglavlja, okreću nove listove, nastavljaju život. I svi oni će se osjećati loše gledajući vas paralizovane.
Stvari prolaze i najbolje što možemo učiniti je da ih pustimo da odu (koliko god to bilo bolno).
Sve u ovom vidljivom svijetu je manifestacija nevidljivog svijeta, o onome što se dešava u našim srcima i oslobađanje od određenih uspomena, takođe znači stvaranje mjesta za nove.
Pustite stvari da odu. Oslobodite ih. Odvojite se od njih.
Niko ne zna tačna pravila igre u životu, tako da ponekad dobijamo, ponekad gubimo.
Pokrenite se.
Nemojte očekivati ništa zauzvrat, nemojte očekivati da se vaši napori cijene, vaš talenat da bude otkriven, vaša ljubav shvaćena.
Prestanite da uključujete na emocionalnom nivou jednu te istu scenu iznova i iznova, onu koja pokazuje koliko patite zbog određenog gubitka: to jedino truje vas, ništa više.
Ništa nije opasnije nego neprihvatanje ljubavnih odnosa koji su prekinuti, posla koji je obećan, ne postoji idealno vrijeme za određene početke.
Prije nego što se započne novo poglavlje, mora se završiti staro. Recite sebi ono što je prošlo ne može se vratiti.
Sjetite se bilo je vrijeme kada ste mogli živjeti bez te stvari ili osobe, navika nije potrebna.
Ovo može zvučati tako očigledno, može čak biti teško, ali to je veoma važno.
Svi završavaju poglavlja, okreću nove listove, nastavljaju život. I svi oni će se osjećati loše gledajući vas paralizovane.
Stvari prolaze i najbolje što možemo učiniti je da ih pustimo da odu (koliko god to bilo bolno).
Sve u ovom vidljivom svijetu je manifestacija nevidljivog svijeta, o onome što se dešava u našim srcima i oslobađanje od određenih uspomena, takođe znači stvaranje mjesta za nove.
Pustite stvari da odu. Oslobodite ih. Odvojite se od njih.
Niko ne zna tačna pravila igre u životu, tako da ponekad dobijamo, ponekad gubimo.
Pokrenite se.
Nemojte očekivati ništa zauzvrat, nemojte očekivati da se vaši napori cijene, vaš talenat da bude otkriven, vaša ljubav shvaćena.
Prestanite da uključujete na emocionalnom nivou jednu te istu scenu iznova i iznova, onu koja pokazuje koliko patite zbog određenog gubitka: to jedino truje vas, ništa više.
Ništa nije opasnije nego neprihvatanje ljubavnih odnosa koji su prekinuti, posla koji je obećan, ne postoji idealno vrijeme za određene početke.
Prije nego što se započne novo poglavlje, mora se završiti staro. Recite sebi ono što je prošlo ne može se vratiti.
Sjetite se bilo je vrijeme kada ste mogli živjeti bez te stvari ili osobe, navika nije potrebna.
Ovo može zvučati tako očigledno, može čak biti teško, ali to je veoma važno.
Zatvaranje ciklusa. Ne zbog ponosa, nesposobnosti ili arogancije, već jednostavno zbog toga što se više ne uklapa u vaš život.
Zatvorite vrata, okrenite ploču, očistite kuću, istresite prašinu.
Prestanite da budete ono što ste bili, i promijenite se u to što jeste.
Izvor: https://www.facebook.com/paulocoelho/posts/10154695173431211
Prevele: Ivana i Beba Muratović - bebamur.com
Zatvorite vrata, okrenite ploču, očistite kuću, istresite prašinu.
Prestanite da budete ono što ste bili, i promijenite se u to što jeste.
Izvor: https://www.facebook.com/paulocoelho/posts/10154695173431211
Prevele: Ivana i Beba Muratović - bebamur.com
