Sada je epoha sveopšte otvorenosti: ljudi pričaju o najintimnijim stvarima, nastupaju u tok-šouima, pišu po vebu, pri prvom poznanstvu otkrivaju sve tajne ...
A nekada su se "tajne" nazivale informacijama koje su se dobijale kroz mučenje: tamničar bi zabio igle pod nokte čovjeka; i od bola on bi govorio istinu. Priznao bi da je, izdao svoje saučesnike, a možda i sebe klevetao ... Na ovaj način samo su ga mogli natjerati da ispriča suvišno, otvoreno. Ljudi su tada odlično shvatali: ne treba previše govoriti i pričati o sebi. To je opasnije od mučenja.
Jedna četrdesetogodišnja djevojka žalila se na majku; čim bi ispričala majci o nekom slučaju, o neuspjehu ili naprotiv, o susretu sa prijatnim čovjekom, evo šta bi se dogodilo: potencijalni mladoženja bi nestao iz njenog života, sukob se pojačavao, san se ne bi ostvario ... I što je najvažnije, majka je koristila ono što je čula, da povrijedi kćer, da je omalovaži. Kao, ispravno te šef zove lenjivicom! Ljudi sve vide! Veoma uvredljivo, zar ne?
A zašto stalno govorimo o stvarima koje se koriste protiv nas nakon toga? Od djetinjstva, majka je tom djetetu usadila manir: da sve ispriča! Da iznese sve detalje! Mama će razumjeti i žaliti je! Sama kćerka nije primijetila da pod uticajem "roditeljske hipnoze" previše govori. I kvari svoj život. Ova kćerka nije imala prijatelje, pa se majki povjeravala. A nije bilo prijatelja zbog pretjerane otvorenosti. Ljudima se ne sviđa kada im dugo, sa nepotrebnim detaljima, pričaju o sebi lične i intimne stvari. Takvi ljudi se izbjegavaju.
Govoreći previše o sebi, postajemo ranjivi. U početku nas mogu sa zanimanjem slušati ili pročitati emocionalnu ličnu priču na vebu. A potom mogu da koriste informacije. Mogu zavidjeti. Mogu osjetiti prezir i uzdići se na naš račun. A mogu jednostavno prestati da komuniciraju, jer ljudi ne vole lične izlive emocija. I onima koji su suviše otvorani, ne vjeruju - što ako i naše tajne isto tako otkriju?
Problemi u životu mogu biti povezani sa navikom da previše pričate o sebi. Evo o čemu ne treba pričati:
- Loši roditelji: agresori, alkoholičari, nepošteni ljudi ... O tome se može pričati samo profesionalcu ili bliskim prijateljima u koje ste sigurni. Stranci vas mogu okriviti, ako su imali dobre roditelje. Reći će vam da ogovarate svoje ili izazivate sažaljenje. A mogu se hraniti vašom otvorenosti, da se osjećaju viši i bolji, a potom vas ogovaraju i spletkare. Takođe, neće vjerovati potomku alkoholičara ili agresora. U svakoj prilici, zapamtite poslovicu o kruški ispod kruške ... A vi ste sami to rekli! Naštetili ste sebi.
- Takođe ne treba izražavati mržnju prema nekome i dijeliti planove osvete, čak i ako ste apsolutno u pravu. Ljudi oko vas će vas odmah prepoznati kao "agresivnu, opasnu osobu "; bojaće se da ćete sledeći put poželjeti da im se osvetite ili da ih napadnete. I počeće da vas izbjegavaju, čak i ako ste hiljadu puta u pravu. Niko ne voli agresivne ljude.
Jedna četrdesetogodišnja djevojka žalila se na majku; čim bi ispričala majci o nekom slučaju, o neuspjehu ili naprotiv, o susretu sa prijatnim čovjekom, evo šta bi se dogodilo: potencijalni mladoženja bi nestao iz njenog života, sukob se pojačavao, san se ne bi ostvario ... I što je najvažnije, majka je koristila ono što je čula, da povrijedi kćer, da je omalovaži. Kao, ispravno te šef zove lenjivicom! Ljudi sve vide! Veoma uvredljivo, zar ne?
A zašto stalno govorimo o stvarima koje se koriste protiv nas nakon toga? Od djetinjstva, majka je tom djetetu usadila manir: da sve ispriča! Da iznese sve detalje! Mama će razumjeti i žaliti je! Sama kćerka nije primijetila da pod uticajem "roditeljske hipnoze" previše govori. I kvari svoj život. Ova kćerka nije imala prijatelje, pa se majki povjeravala. A nije bilo prijatelja zbog pretjerane otvorenosti. Ljudima se ne sviđa kada im dugo, sa nepotrebnim detaljima, pričaju o sebi lične i intimne stvari. Takvi ljudi se izbjegavaju.
Govoreći previše o sebi, postajemo ranjivi. U početku nas mogu sa zanimanjem slušati ili pročitati emocionalnu ličnu priču na vebu. A potom mogu da koriste informacije. Mogu zavidjeti. Mogu osjetiti prezir i uzdići se na naš račun. A mogu jednostavno prestati da komuniciraju, jer ljudi ne vole lične izlive emocija. I onima koji su suviše otvorani, ne vjeruju - što ako i naše tajne isto tako otkriju?
Problemi u životu mogu biti povezani sa navikom da previše pričate o sebi. Evo o čemu ne treba pričati:
- Loši roditelji: agresori, alkoholičari, nepošteni ljudi ... O tome se može pričati samo profesionalcu ili bliskim prijateljima u koje ste sigurni. Stranci vas mogu okriviti, ako su imali dobre roditelje. Reći će vam da ogovarate svoje ili izazivate sažaljenje. A mogu se hraniti vašom otvorenosti, da se osjećaju viši i bolji, a potom vas ogovaraju i spletkare. Takođe, neće vjerovati potomku alkoholičara ili agresora. U svakoj prilici, zapamtite poslovicu o kruški ispod kruške ... A vi ste sami to rekli! Naštetili ste sebi.
- Takođe ne treba izražavati mržnju prema nekome i dijeliti planove osvete, čak i ako ste apsolutno u pravu. Ljudi oko vas će vas odmah prepoznati kao "agresivnu, opasnu osobu "; bojaće se da ćete sledeći put poželjeti da im se osvetite ili da ih napadnete. I počeće da vas izbjegavaju, čak i ako ste hiljadu puta u pravu. Niko ne voli agresivne ljude.
- Priče o svom uspjehu, o trijumfu, takođe je bolje rezervisati za najbliže. Okruženju je teško ponekad izdržati nečiji uspjeh. Podsvjesno vas prepoznaju kao "hvalisavca", onda se upoređuju sa vama; a poređenje je majka zavisti. Zavist se može manifestovati u odnosima i zlonamjernim postupcima protiv vas. Uspjehe treba pažljivo dijeliti, a ne uzbuđeno govoriti o njima svima od reda. Nekada su krzneni kaput nosili izokrenut unutra. Tako je vrijedno krzno bolje grijalo i čuvalo se. I manje je bilo zavidnih pogleda ...
- Lične, intimne detalje, takođe, ne treba pričati. Prvo će vas slušati i čitati s oduševljenjem. Čak i slušaoci ili čitaoci će početi da pristižu: ovo je zanimljiva tema, - lični život i intimni odnosi! Samo potom ćete ostati sami. Ljudi shvataju da se takvom čovjeku ne može vjerovati i stupajući u odnos s njim - on će to objelodaniti kasnije. I sve objaviti na internetu! I reputacija će biti uništena. Ljudi se samo pretvaraju da su lojalni i tolerantni. U stvari, smatraće vas raspuštenom osobom - i govoriće o tome među sobom.
- Priče o bolestima, analizama, fiziološkim funkcijama će odgurnuti ljude od vas. Svako nesvjesno teži mentalnoj higijeni, da se zaštiti od negativnih emocija i neugodnih informacija. Jednom će vas saslušati, saosjećati, a onda će početi da vas izbjegavaju. Možemo spomenuti bolest, ali nije potrebno pokazivati svoje bolne tačke i detaljno prenositi osjećaje ...
- Lične, intimne detalje, takođe, ne treba pričati. Prvo će vas slušati i čitati s oduševljenjem. Čak i slušaoci ili čitaoci će početi da pristižu: ovo je zanimljiva tema, - lični život i intimni odnosi! Samo potom ćete ostati sami. Ljudi shvataju da se takvom čovjeku ne može vjerovati i stupajući u odnos s njim - on će to objelodaniti kasnije. I sve objaviti na internetu! I reputacija će biti uništena. Ljudi se samo pretvaraju da su lojalni i tolerantni. U stvari, smatraće vas raspuštenom osobom - i govoriće o tome među sobom.
- Priče o bolestima, analizama, fiziološkim funkcijama će odgurnuti ljude od vas. Svako nesvjesno teži mentalnoj higijeni, da se zaštiti od negativnih emocija i neugodnih informacija. Jednom će vas saslušati, saosjećati, a onda će početi da vas izbjegavaju. Možemo spomenuti bolest, ali nije potrebno pokazivati svoje bolne tačke i detaljno prenositi osjećaje ...
Navika da govorimo o sebi nastala je u djetinjstvu. I odrastao čovjek ponekad ne vidi problem; smatra sebe iskrenim, otvorenim. Ali ovo je opasno infantilno ponašanje.
Neki psiholozi posebno stvaraju grupe na vebu ili na svojim stranicama koje podstiču ljude da dijele intimna iskustva i lične informacije. Nije to zbog dobre duše; tako se može čovjek učiniti zavisnim, saznavši njegove tajne i naviknuti ga na suvišnu otvorenost - baš kao što je majka učila kćer.
Ne treba sve pričaati o sebi. To je štetno i opasno. Osim toga, neprimjetno otkrivate i tajne drugih ljudi - onih koji se pojavljuju u vašim pričama. Oslobodivši se navike "izlivanja duše ", može se steći poboljšanje u svim sferama života. Nepotrebna otvorenost lišava čovjeka snage.
Anna Kirjanova
Prevod teksta: tps://zen.yandex.ru/media/anna_kiryanova/piat-vescei-o-kotoryh-ne-nado-rasskazyvat-postoronnim-otkrovennost-vredna-5cb5373b501dc700b417a2aa
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
