Pismo ćerki

​Zdravo, dušo!

Teško riječima mogu opisati moja osjećanja prema tebi. Ako bih mogla da te rodim još jednom, ja bih to uradila.

​Ali čak i tada, bi ostalo u meni nešto neopisivo, nepoznato, sakralno, što se može samo doživjeti ili isplakati. Te suze - su srećna mogućnost da se vidi i zavoli u ​​svijetu neko osim sebe.

Sa svom snagom, moje ljubavi prema tebi - to je samo preteča te velike ljubavi, koja se dogodila tebi sa cijelim svijetom.

 Jer svijet je više od majke, majka je samo dio svijeta i jedna iz kruga bliskih osoba.

​​Molim se da pored mene u tvom životu bude mnogo majki i očeva, koji će moći da te do-ljube toliko, koliko ja nijesam mogla. Neka rade bolje od mene, ispravno i mudro. Molim te, dozvoli svijetu da te do-miluje i do-ljubi. Samo te molim da naučiš da razlikuješ zagrljaj dajući i uzimajući. Čak i ako je to moj.

Znam da mogu da upravljam pogrešno. Ostaje mi da se molim, kako bih što je moguće prije naučila da vjerujem svom unutrašnjem kompasu. Kada me ne slušaš, dio mene se raduje. Prije ili kasnije ćeš shvatiti da nemam sve odgovore.

Ponekad primjenjujem nepopularna rešenja i primjenjivaću ih i dalje. Volim te, ali nijesam obavezna da ti se sviđam. Smisao ljubavi nije u tome.

Uzgred, moje greške mogu biti pokrivene dobrim namjerama. A briga će ponekad izgledati surovo. Bez obzira koliko da se trudim, i dalje ćeš imati zbog čega da ideš kod psihoterapeuta.

Znaj ti nijesi kriva ni za jednu od mojih nevolja. Živi kako želiš, čak i ako se to meni ne sviđa. Jednog dana moja će se moć završiti, ali to nije zato što me ne slušaš, nego zato što je prošlo moje vrijeme.

Pri svoj mojoj ljubavi prema tebi, ti nijesi smisao mog života. A ja nijesam smisao tvog. U početku će ti biti teško da to prihvatiš, a potom ćeš biti zahvalna. Mada, kako ja mogu da znam, za šta ćeš biti zahvalna, a za šta ne?

​Biće mnogo podvodnih kamenja, koji su dobijeni od moje majke. Spremi se, ja ću ih baciti u tvoju rijeku. Ali samo one koje moja rijeka nije mogla da uglača.

Molim se, da bi me nekada shvatila. Ne zato što želim da budem shvaćena, već zato što će to značiti da si zaista odrasla.

​Tvoje ushićenje sa mnom, kao i tvoja velika mržnja prema meni su privremeni. Jednog dana ćeš me vidjeti u cjelini, i mi ćemo se, možda, sprijateljiti.

Ja ću biti kruta planina, na koju ćeš moći da se osloniš. Taj zid, u koji možeš pesnicom da udaraš. A vrh moje planine če biti podnožje tvoje.

Želim da me vidiš bijesnu, požudnu, mirnu i tužnu. Uvrijeđenu, krivu, nespretnu, zaljubljenu i naravno, najobičniju. Želim da ti na svom primjeru omogućim da budeš istinska.

Molim se, kako bismo u najmračnijem času imale mudrosti da kažemo "hajde da probamo još jednom". I probale.

I još mnogo toga ja ne mogu da izrazim. Mnogo ostaje u toj dubini, gdje  nijesam u stanju da zaronim, ali ti si u stanju. Srećno :)

Volim te kako umijem, ali ti znaš :)

Mama A.

*****

Aglaja Datešidze


Prevod teksta:  dateshidze.ru 

 Prevela: Beba Muratović - bebamur.com 
​