Plakati je dobro: suze nas povezuju sa unutrašnjošću

​Rođeni smo plačući i te suze su toliko važne za život da ih čak i izazivaju ako dijete ćuti. Jeste li ikad razmišljali o tome? 

Pa, ako nas plač prati otkad smo došli na svijet, nije sigurno da smo osuđeni na život u patnji, već samo da  suze igraju važnu ulogu, pozitivnu funkciju, za razliku od onoga u šta se vjeruje. U našem društvu plakanje je tabu, koji je u većini slučajeva dozvoljen dijeci ili ženama, prema teško umirućem stereotipu koji želi da budemo emocionalno lomljiviji. Ali plakanje nije prerogativ slabih, naprotiv, postoje oni koji ga čak i nazivaju "najava vitalnosti". Ne zaboravimo da postoji i  plače od radosti što potvrđuje da je plač dobar.

Istraživači su s vremenom pokušali da klasifikuju razne vrste plača. Plač iz bijesa, radosti, emocija, očaja i tako dalje, i tako dalje. Kako vi plačete? Ozbiljno, studije sprovedene na tu temu su brojne, a rezultati su različiti. U nekim slučajevima govorimo o ljekovitoj funkciji suza koja ima antidepresivno dejstvo zahvaljujući koncentraciji proteina NGF koji se nalazi u njima. Nauka, da budemo precizniji, istraživanje koje je sproveo neurolog Michael Trimble, sugeriše da su jedine žive stvari koje plaču emocionalnim sadržajem ljudi. Teško je za povjerovati, ali Trimble je u to uvjeren i u svojoj knjizi spominje i područja mozga koja su uključena i činjenicu da suze sadrže mnogo hemijskih elemenata koji predstavljaju vrlo efikasne elemente emocionalne komunikacije.

Prema Marcu Costa sa Univerziteta u Bolonji, koji se specijalizovao za proučavanje plača, plač služi kao evoluciona tačka za privlačenje pažnje i pomoći, kao što se dešava na primjer kod novorođenčadi, dok se kod odraslih  pretvara iz intenzivnog u tihi plač , uglavnom se odnosi na stresna stanja. 

Ad Vingerhoets, holandski psiholog sa Univerziteta u Tilburgu, tvrdi da suze poboljšavaju odnose roditelja i dijeteta i jačaju socijalne veze zbog upletenih emocija. U drugim slučajevima suze nam pomažu da shvatimo važnost emocija kao što su empatija, altruizam, osjećaj pravde, favoriziranje socijalne povezanosti.

Plakanje nije slabost, naprotiv

Pored tematskih studija, najveći problem je pomješati snagu i krutost. Osoba koja izgleda ne ranjivo čak i u veoma lošim ili tužnim situacijama često se smatra neuništivom, ali jesmo li sigurni da je baš tako? Možda se ovi ljudi plaše emocionalne umješanosti do te mjere da su primorani da preduzmu opasnu samokontrolu? Biti bezosjećajan nije sinonim za snagu nego strah. Strah da se ne prepustite, upletete se, pokažete se onim što zaista jeste, bez filtera.

​Strah vjerovatno zbog prošlih nerazrešenih trauma ili pogrešne percepcije muškosti. Jer je istina, muškarci više od žena imaju tendenciju da kriju suze, podvrgavajući se modelu antikvarifikovane sile, koja je željela da oni uvijek budu čvrsti i nefleksibilni. Stresne  situacije, lijepe ili ružne kakve god da su, imaju moć uklanjanja maski i iz tog razloga u tim trenucima osjećamo kao da smo ujedinjeniji, bliži, razumijemo jedni druge. 

​Suze nas približavaju jedne drugima jer nas približavaju najdubljem i najvjernijem dijelu nas samih. A onda oni postaju instrumenti svijesti, ali i isceljenja, sposobni da oslobode ono što više nije potrebno. Nije slučajno što se govori o „oslobađajućem plaču“. Ali važno je pustiti ih da teku kako ne bi prekinuli izlečenje. Ponekad čak i ne trebate da razumete razlog, razlog za tu potrebu, samo neka pustite suze da deluju. Suze govore ko smo zaista i zato, kada gledamo film koji dodiruje naše najintimnije žice, osjećamo kao da plačemo.

Nažalost, skloni smo potiskivanju sebe i skrivanju pod osmijehom. Ali ako bismo se nečega zaista trebali stideti pa, to sigurno nisu suze koje se prolivaju srcem, nego nemogućnost da ih pustimo.


Laura De Rosa

Prevod teksta: https://www.eticamente.net/50840/piangere-fa-bene-quando-le-lacrime-ci-connettono-con-linteriorita.html

​​Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com