Ponekad je lijepo čuti koliko smo važni

Ponekad moramo da čujemo "volim te", "važan si mi" ili "hvala što postojiš". Znanje da nas drugi vole nije čin slabosti. Ne pokušavamo da se osjećamo posebno, već da slušamo naglas ono što srce osjeća, da prepoznamo sebe u tim riječima i glasu.

Upamtite: ljubav nije neopipljiva, nije dim, nije parfem, jer se glagol „voljeti“ izražava u svih pet značenja i samo se na taj način osjećamo nahranjeni, utješeni. Kada stvarate vezu, nikada ne uzimajte osjećanja zdravo za gotovo. "Već znate šta osjećam" nije dovoljno da podstakne odnos, a "ako sam s vama postoji razlog" ponekad može izazvati više sumnji nego izvesnosti kada osjećamo da nekoga zaista volimo.

Često je osoba koja pati od nedostatka emocionalne naklonosti izražene govorom prisiljena da se pretvori u tumača gestova. Čitati naklonost u izgledu, sklonost kroz postupke, iskrenost kroz svakodnevno ponašanje onih koji nisu u stanju da usmeno izraze ono što čuju. Dugoročno, takav napor može umoriti ...

Potreba da čujete i kažete da ste nekome važni

Osjećanje ljubavi, naklonosti i prepoznavanja u svakom atomu naših čula, u svakoj vibraciji otkucaja i u svakoj vezi naših moždanih ćelija daje nam ravnotežu, blagostanje i punoću. Ljudska bića su genetski programirana da se povežu sa svojim vršnjacima, jer je na taj način zagarantovan opstanak, jer samo na taj način mogu napredovati, evoluirati i rasti kao vrsta.

"Mnogo puta reči koje smo trebali izgovoriti ne pojavljuju se pred našim duhom sve dok ne bude prekasno"
~ Andre Gide

Shodno tome, niko ne bi trebalo da se smatra slabom ili zavisnom osobom ako osjeća nedostatak u svom partneru ili u ljudima koje voli jer ne dobija riječ naklonosti, gest poštovanja preveden u izraz ljubavi, izraz koji demonstrira empatiju i osjećanje. Za naš mozak ovo je veoma značajan gest, jer fraze poput "hvala", "fantastičan si" ili "volim da te imam pored sebe" s vremena na vrijeme ne bi trebalo da budu ne samo prirodne, već logične i neophodne riječi.

S druge strane, ne možemo zaboraviti bitan element. Ne samo odraslima treba reći koliko su važni za druge. Djeci su takođe potrebne ove riječi, kao i pravilna ishrana i jake ruke da ih podrže dok uče da hodaju. Oni su im potrebni mnogo više od one skupe odeće ili igračaka za koje nas stalno pitaju.

Djeci je potrebna emocionalna naklonost tog glasa zbog kojeg se osjećaju važnima, koji im daje sigurnost, povjerenje i ljubav prema onome što je ispravno, onom glasu koji daje krila.

Važnost emocionalne veze i njen kvalitet određuju mnoga buduća ponašanja; na ovaj način, sva ta djeca tokom detinjstva odrastaju u okruženju emocionalne krhkosti, nesigurnosti ili zanemarivanja roditelja, mnogo je vjerovatnije da će razviti poremećaje u ponašanju, kao i poteškoće u korišćenju ispravnog emocionalnog jezika.

Govori mi bez straha, govori mi od srca

Ovog viška boluju emocionalno nepismeni i ne mislimo samo na one koji pate od tog afektivno-kognitivnog poremećaja komunikacije koji se naziva aleksitmija. To je složenija i dublja dimenzija, koja se prije svega odnosi na način na koji se obrazujemo. Možemo ga pronaći u mnogim našim svakodnevnim okruženjima, poput škole ili posla. Ta mjesta gde „emocionalnih predatora“ ima u izobilju, a „emocionalnih donatora“ nedostaje.

"Jezik je odeća misli"
~Samuel Johnson

To vidimo kod djece koja su maltretirana u školi ili na društvenim mrežama, to vidimo kod lidera koji ne mogu da stvore empatičnu, poštovanu i kreativnu radnu klimu. Vidimo to u našem načinu komunikacije sa drugima, gdje smo uvjereni da je jednostavna upotreba emotikona i nasmejanih lica dovoljna za izgradnju smislenog i korisnog jezika.

Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/volte-bisogno-sentirci-dire-quanto-importanti/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com

​