Ponekad nijesam tu za svakoga, i sebi sam potreban

​Ponekad ne mogu pomoći nekome, i ja sam sebi potreban. Ponekad moram da slušam sebe, da odredim svoje prostore. Iz tog razloga, ako ne odgovaram na poruke ili ako telefon stavim u nečujni režim nekoliko sati ili nekoliko dana, to ne znači da sam zatvorio vrata svijeta, jednostavno sam sebi posvetio vrijeme, za osobu za koju sam predugo zaboravio da se pobrinem.

Zanimljivo je kako, gotovo ne shvatajući, završimo u "spam"-u. Stavljamo sebe u fioku stvari koje treba da uradimo, na poslednjoj strani našeg ličnog programa, koji se na kraju gubi u haosu našeg stola, jer će uvijek postojati nešto što će imati prioritet nad nama.
​

​"Postoje tri izuzetno teške stvari: čelik, dijamant i poznavanje sebe."

~ Benjamin Franklin

​Znamo da živimo u izuzetno zahtjevnom i konkurentnom društvu. Uvijek postoji previše stvari koje treba obaviti, do te mjere da ponekad dani mogu biti uzbudljivi ali nas mogu i gušiti. I kao da to nije dovoljno, tome dodajemo nove komunikacione sisteme, gdje su interakcije konstantne i neposredne.

Naš život je organizovan u grupe VhatsApp-a, mi smo uvijek na raspolaganju i uvijek postoji poruka koja se pojavljuje na ekranu telefona, kao i nove e-poruke za čitanje.

To je pomalo kao život u epicentru u kojem naš pogled ne može da vidi ono što mu je blizu. Naše umorne oči su u stanju da pročitaju potrebe drugih, ali nijesu u stanju da dešifruju svoje ... Sve izgleda zamagljeno, splet koji se zaglavio tamo, u našem srcu i u našem umu kao da nešto ne radi, kao da nešto ne ide na pravi način, ne znajući šta tačno ...

Došao sam do granice

Mnogi ljudi te trebaju, znaš. Svaki dan imate na desetine planina da se ispenjete, prepune prepreka koje treba savladati, i bez sumnje vi to možete. Pa ipak, ako uspijete, nećete dobiti nikakve medalje. Niko ne nagrađuje vaše napore, vašu posvećenost ili čak sve što ste odustali za one koji su oko vas. Za kratko vrijeme stvari gube smisao i ljudi ih okuse. U jednom trenutku svijet gubi svoju muziku, svoju poeziju, ona više nije udobna, i ona završava stvarajući isti efekat kao kamen koji pada u bunar bez dna.

Biti spreman za svakoga i za sve svaki dan i svaki trenutak uključuje vrlo visoku kamatnu stopu. Ovakva situacija, koja se vremenom produžava, lako može dovesti do problema depresije, i zbog toga moramo paziti na sledeće simptome:

• Veliki umor koji ponekad ne možemo oporaviti snom ili noćnim odmorm.
• Glavobolja, migrena.
• Loša probava.
• Kontinuirani osjećaj dosade, gubitak interesa za život.
• Nestrpljivost i razdražljivost.
• Frustracija, komentari puni cinizma, lošeg raspoloženja, stalne apatije ...

Danas me nema ni za koga, samo za mene

Izgovariti glasno "ovih dana nijesam tu za sve, samo za mene" ne znači nedostatak poštovanja. Niko nije povrijeđen, a svijet će se nastaviti okretati kao da se ništa nije dogodilo. Međutim, desiće se nešto divno: daćemo sebi emocionalno isceljenje, daćemo sebi vrijeme, pažnju i prostor da se sklonimo. Pomalo nalik na ulazak u deblo drveta da bi došli do kontakta sa našim korijenima, vraćajući se u skoro fetalni položaj, da se nahranimo i dozvolimo našim listovima i granama da rastu i slobodno idu ka nebu.

U nastavku, predlažemo da razmislimo o nekim idejama koje vam mogu pomoći da postignete ovaj cilj.
​

​ "Mi se pretvaramo u ono što jesmo tek kada počnemo od potpunog i dubokog odbacivanja onoga što su drugi učinili od nas".

~ Jean-Paul Sartre

Trikovi da preuzmete kontrolu

U konfuziji beskonačne rutine koja nas svakodnevno vidi kao zarobljenike obaveza prema sebi i drugima, mora biti prostor, poseban mali kutak koji pripada samo nama. Kao kapsula za spašavanje, cijev za spasavanje života na koju se možete osloniti kad god osjetite da ste dostigli granicu.

Kada osjetite da vas spoljni pritisak sprečava da budete sami, zaustavite se i vizualizujte ovu kapsulu i uđite u nju.

Vrijeme je da smislimo plan spašavanja. Benjamin Franklin je govorio da "ako nemamo plan za preživljavanje svaki dan, mi smo osuđeni da vječno plutamo".

Ovaj plan opstanka mora imati cilj i biti u stanju da utvrdi šta je prioritet, a šta nije (danas je moj cilj da završim svoj radni dan, moj cilj, moj plan je da izvučem dva sata za sebe: imati dobre odnose sa kolegama i porodicom, danas je sekundarno).

​Konačno, moramo biti jasni u činjenici da će postojati dani kada smo sami sebi apsolutni prioritet. Učiniti da razumiju oni koji nas okružuju da to nije oblik sebičnosti. Isključivanje telefona, izlazak u šetnju, disanje je akt stvarnog mentalnog zdravlja. Jer vjerovali mi u to ili ne, puno je dana kada smo sami sebi potrebni. I u to vrijeme, stavljanje našeg imena među "prioritete" nije samo preporučljivo, nego je OBAVEZNO.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/volte-sono-bisogno-stessa/

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​​​​​​
​