Ponos: veliki producent sukoba

Kao i u svim stvarima u životu, ne postoje definitivne kategorije niti apsolutne definicije. Isto se dešava sa ponosom, koji se može koristiti dobro ili loše. U psihologiji su definisane dvije vrste ponosa: pozitivni i negativni. Pozitivni ponos se naziva "samopoštovanje", dok se negativni ponos naziva "oholost."

Samopoštovanje je neophodno da bismo se osjećali sigurno i vodili uravnotežen život, cijenili sebe i pronašli svoje mjesto u svijetu; sve ovo je apsolutno zdravo. Oholost, ono što nas udaljava i postavlja iznad svijeta, najveći je proizvođač sukoba na svijetu.

Negativna strana ponosa se definiše kao višak samopoštovanja i uvažavanja sopstvenih zasluga, stoga subjekt sebe smatra superiornim u odnosu na druge. Ova vrsta ponosa sprečava nas da prepoznamo svoje greške, da ih ispravimo i jasno otkriva odsustvo poniznosti.

Poniznost, osobina suprotna ponosu, omogućava nam da zauzmemo otvoren, fleksibilan i prijemčiv stav kako bismo naučili sve ono što još ne znamo. Ponosni ljudi prenose mentalnu dosadu zbog svog nesrazmernog ega, žaleći se na pojedince, situacije, vrijeme, svoju zemlju itd. To će ih neizbježno natjerati da skaču iz jednog sukoba u drugi.

"Ako ponos ne bude umjeren, to će biti naša najveća kazna."
~ Dante Alighieri

Kada ponos postane oholost

Termin "oholost" latinske riječi "superbia" i opisuje osjećaj koji nas navodi da sebe procenjujemo iznad drugih, dolazi do precenjivanja nečijeg ega u odnosu na druge. Ovaj osjećaj superiornosti navodi nas da se hvalimo svojim kvalitetima i idejama i da preziremo osjećanja drugih. Možemo reći da ponos može prerasti u oholost. Ponos je  stav koji svoju definiciju pronalazi u drskosti ljudi koji se hvale.

Ponos, koji nas navodi da se osjećamo superiorno svaki put kada se uporedimo sa nekim, označava kompleks inferiornosti. Otuda potiče arogancija kojom želimo da dokažemo da smo uvijek u pravu. Takođe koristimo sujetu, razmećući se svojim zaslugama, vrlinama i uspehom.

Ti ljudi mogu biti ideološki vrlo netolerantni, držeći se jedne pozicije i sprečavajući bilo kakav spoljni ulaz. Njihova sposobnost da priznaju je vrlo mala i pokazuju snažan otpor traženju oproštaja i promjena: oni uopšte ne razmišljaju o promjenama, jer vjeruju da već sve čine savršeno.

Imaju  emocionalnu distancu i teško zaboravljaju uvredu. Ove karakteristike ograničavaju njihove međuljudske odnose.

"Ponos se nikada dobrovoljno ne spušta sa visokog pijedestala, ali će prije ili kasnije pasti s njega."
~ Francisco de Quevedo

Iskrenost pobjeđuje ponos

Iskrenost u početku može biti vrlo bolna, ali ubrzo postaje izvor oslobođenja. Omogućava nam da se suočimo sa istinom o tome ko smo i kako se odnosimo prema svom unutrašnjem svijetu. Tako započinjemo putovanje koje nas vodi ka našem emocionalnom blagostanju; njegovanje ove vrline ima mnogo terapeutskih efekata.

Prvo, strah od poznavanja sebe i suočavanja sa našom tamnom stranom se smanjuje. Takođe nas sprečava da i dalje nosimo masku kojom ćemo udovoljavati drugima i biti prihvaćeni u našem socijalnom i radnom okruženju. Taj kvalitet nas takođe sprečava da svoje emocionalne sukobe sakrijemo pod tepih.

Iskrenost nam daje snagu da se preispitujemo, identifikujući laži  koje nam iznutra prijete kao iskušenja. Kako se iskrenost integriše u našu suštinu, tako će i naš ponos nestati jer više nećemo morati da igramo uloge da bismo stvorili sliku o nama koja ne odgovara stvarnosti.

"Iskrenost je prvo poglavlje u knjizi mudrosti."
~ Tomas Džeferson


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/lorgoglio-produttore-conflitti/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​