Postoje tri tipa uvreda:
- uvreda u umu,
- uvreda riječima,
- uvreda dejstvom.
|
|
Uvreda u umu, to je najlakši tip uvrede, i zbog nje proističu posledice na suptilnom planu. Počinjemo da sumnjamo u ljude. To su posledice suptilnih uvreda, kada slušamo nekoga i mislimo "Lažov! Pa, pošto priča nebuloze, to je vjetovatno, ništa ne radi, samo priča, i da li je on sam to? "To jeste, u umu se to događa.
|
I čini nam se da ako ne izgovaramo glasno, da posledica nema, i zaista, na vidljivom planu posledica nema, ali u umu, počinjemo da sumnjamo.
Mi ne vjerujemo nikome, sumnjamo. Na primjer, dijete dolazi, a mi pitamo:
"Kako je u školi?"
"Dobro."
"Jesu li ocjene dobre?"
"Dobre."
"Domaći zadatak si uradio?"
"Uradio".
A mi čak ni njemu ne vjerujemo.
"Lažeš!".
I dijete se uvrijedilo:
"Pa, sve sam uradio."
"Lažeš. Pokaži mi sve. "
"Tačno sam uradio."
"Ali, vjerovatno nijesi sve ...".
Postoji nepovjerenje, sumnja, mi živimo sa tim nepovjerenjem, sa tom sumnjom, nikome ne vjerujemo, u sve sumnjamo. Znate, čovjek nikome ne vjeruje. Gubi se vjera. Prestajemo da vjerujemo ljudima. A kakva je tu radost, kada ništa ne vjeruješ, nemaš povjerenja ni u koga? Nema tu nikakve radosti. Zbog toga što taj suptilni vid uvreda dovodi do takvih posledica.
Mi ne vjerujemo nikome, sumnjamo. Na primjer, dijete dolazi, a mi pitamo:
"Kako je u školi?"
"Dobro."
"Jesu li ocjene dobre?"
"Dobre."
"Domaći zadatak si uradio?"
"Uradio".
A mi čak ni njemu ne vjerujemo.
"Lažeš!".
I dijete se uvrijedilo:
"Pa, sve sam uradio."
"Lažeš. Pokaži mi sve. "
"Tačno sam uradio."
"Ali, vjerovatno nijesi sve ...".
Postoji nepovjerenje, sumnja, mi živimo sa tim nepovjerenjem, sa tom sumnjom, nikome ne vjerujemo, u sve sumnjamo. Znate, čovjek nikome ne vjeruje. Gubi se vjera. Prestajemo da vjerujemo ljudima. A kakva je tu radost, kada ništa ne vjeruješ, nemaš povjerenja ni u koga? Nema tu nikakve radosti. Zbog toga što taj suptilni vid uvreda dovodi do takvih posledica.
|
Uvrede riječima, to je već grublje - to su uvredljive riječi. Zbog riječi već dolazi do ozbiljnijih posledica i one obično izgledaju tako, kada nešto grubo govorimo o čovjeku, kritikujemo i ukazujemo na njegove nedostatke, posle toga sami upadamo u istu situaciju, gdje sada o nama govore isto to. Kada nešto govorimo, potom upadamo u istu takvu situaciju.
|
|
I još teži vid je kada čovjek dejstvima vrijeđa drugog čovjeka. Tada se pokreću neumoljivi zakoni sudbine, veoma ozbiljni po svojoj prirodi. Tada se pokreće proces kazne.
To jeste može se koliko god u svom umu da vrti, može čak i da nijesmo u stanju da izađemo sa tim na kraj, možemo nekako i da razgovaramo o tome, nešto je moguće i razjasniti, ali ako je to prešlo na nivo dejstva, zakoni sudbine počinju da djeluju neumoljivo. Teške se stvari dešavaju. Zbog toga, treba biti veoma pažljiv sa uvredama, neobično pažljiv.
Vjačeslav Ruzov
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
