Drugi je bahatost siromaštva. Ovdje je čvrsto ukorenjena! "Ove igračke su skupe. Kupuju ih samo bogati lopovi! A mi smo siromašni! Mi smo pošteni, dakle, siromašni smo!"
"Ja sam siromašan!", arogantno kaže odrasla osoba. Nagoveštavajući njihovu moralnu superiornost. On inspiriše dete da je siromaštvo zasluga i odlika. Znak poštenja. I inspiriše ideju da drugi treba da daju sve siromašnima. I ne uči dete da postiže, da teži najboljem, da zaradi... Sramota je juriti za novcem. Ovo je za lopove i trgovce. A mi nismo takvi.
Ovo je bahatost siromaštva. Mržnja i prezir prema bogatima plus hvaljenje siromaštva. Svi bogati su loši ljudi. A siromašni su dobri. Posebni. Oni su siromašni zbog poštenja i visokog moralnog karaktera. Iako to nije uvijek slučaj. To je kao da se hvališ bolešću; ali i to se dešava!
Ponekad morate živeti u siromaštvu. I biti zadovoljni malim. Ali deci treba dati krila snova, krila obrazovanja, krila vjere u uspeh i prosperitet. I da se potrudi da se izvuče iz siromaštva.
Ali sve dok se čovek ponosi svojim siromaštvom, uživa u oskudici sredstava – on ide putem siromaštva. I on vodi svoju decu duž nje, sve dalje i dalje od blagostanja i životnih radosti ...
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com