Postoje ljudi koji su sposobni da sude o drugima brzinom svijetlosti. Bez milosti i anestezije. Vode se slijepim pogledom i praznim srcem, bez ikakvih tragova empatije. Pored toga, njihovi umovi su ispunjeni onim semenom samoživosti koje tako uništava najbliže okruženje.
Živimo u društvu u kojem vladaju presude, svi to znamo. Ponekad, ma koliko se trudili da nešto dokažete, uvijek će se naći neko spreman da donese brzoplet i preuranjen sud o vama, sposoban da vas nemilosrdno ubaci u kaveze u koje nas današnje društvo prisiljava. Međutim, ne bi trebalo da bude važno koliko će presuda izreći o nama, niti koliko će nam puta suditi stavljanjem etikete laži na nas.
Uostalom, to su samo riječi, nebitne akcije, zagađenje bukom. U stvarnosti složenog svijeta važna je autentičnost i ovo je jedino što moramo sačuvati.
Osude: svi to radimo sa dobrom ili lošom namjerom
Svi mi osuđujemo. Svi se u svom svakodnevnom životu i u svojim odnosima oslanjamo na presude. Ne moramo ovu psihološku karakteristiku doživljavati kao negativnu, već je jednostavno priznajemo onakvom kakva zaista jeste: prirodna potreba za davanjem vrijednosti i kontrole onome što ne znamo.
Sudimo po mehanizmu preživljavanja. Ipak, način na koji prosuđujemo inspirisan je našom ličnošću, predrasudama i fleksibilnošću misli. Prema studiji koju je sproveo Univerzitet Harvard, ljudima su potrebne samo sekunde da "procijene osobu". Zapravo to radimo prateći dva vrlo jednostavna pitanja:
Uostalom, to su samo riječi, nebitne akcije, zagađenje bukom. U stvarnosti složenog svijeta važna je autentičnost i ovo je jedino što moramo sačuvati.
Osude: svi to radimo sa dobrom ili lošom namjerom
Svi mi osuđujemo. Svi se u svom svakodnevnom životu i u svojim odnosima oslanjamo na presude. Ne moramo ovu psihološku karakteristiku doživljavati kao negativnu, već je jednostavno priznajemo onakvom kakva zaista jeste: prirodna potreba za davanjem vrijednosti i kontrole onome što ne znamo.
Sudimo po mehanizmu preživljavanja. Ipak, način na koji prosuđujemo inspirisan je našom ličnošću, predrasudama i fleksibilnošću misli. Prema studiji koju je sproveo Univerzitet Harvard, ljudima su potrebne samo sekunde da "procijene osobu". Zapravo to radimo prateći dva vrlo jednostavna pitanja:
- Mogu li se osloniti na ovu osobu?
- Da li je vrijedna mog poštovanja?
Psiholozi sa Harvarda sažimaju ova pitanja u dva faktora: bliskost i kompetentnost. Ako se nalazimo u radnom kontekstu, kompetencija će nesumnjivo biti suštinski faktor. Može li ova osoba da garantuje da ćemo biti produktivni? Da li je vođa kreativan i umije li da me motiviše? Da li bismo mogli zajedno da radimo kao tim?
S druge strane, faktor bliskosti ili povjerenja nesumnjivo je jedan od najvažnijih aspekata našeg života. U stvari, to je presudan element za naše preživljavanje: imati povjerenje znači moći deliti, povezati se, rasti. Stoga, na osnovu onoga što vidimo i činimo da se osjećamo, prosuđujemo da bismo razumeli možemo li vjerovati toj osobi ili ne.
Ipak, jasno je da nismo uvijek u pravu ...
S druge strane, faktor bliskosti ili povjerenja nesumnjivo je jedan od najvažnijih aspekata našeg života. U stvari, to je presudan element za naše preživljavanje: imati povjerenje znači moći deliti, povezati se, rasti. Stoga, na osnovu onoga što vidimo i činimo da se osjećamo, prosuđujemo da bismo razumeli možemo li vjerovati toj osobi ili ne.
Ipak, jasno je da nismo uvijek u pravu ...
Suditi drugima bez poznavanja njihove istorije znači definisati sebe
Ako uzmemo zdravo za gotovo da je suđenje dio našeg mehanizma preživljavanja, neophodno je znati kako se loša procijena koristi kao metoda učenja. U stvari, kao što već znamo, praksa lošeg rasuđivanja je vrlo česta. Svaka kategorizacija koju dajemo započinje od našeg najdubljeg bića, našeg obrazovanja, naših vrednosti, naših iskustava i tumačenja, manje ili više tačnih.
Loša prosudba zahtjeva kadu poniznosti da biste mogli prihvatiti grešku. Jer mudrost dolazi upravo od onih koji su u stanju da rekonstruišu misaone obrasce kako bi se poboljšali. To prije svega znači biti sposoban da sudi drugima, ali istovremeno i sebi.
Kako naučiti da kontrolisati štetne osude
Već znamo da presude donosimo gotovo instinktivno. Prvi korak da se izbjegne padanje u predrasude ili najgore stereotipe je reflektivniji stav. Prije nego što donesete zaključke o nečemu ili nekome, vrijedi primeniti sledeće obrasce:
Poslednje, ali ne najmanje važno, prije svega pokušajte da se osjećate dobro sa samim sobom. Jer ko je u harmoniji i zadovoljan onim što jeste , taj ne sudi. Oni koji svoje praznine ispunjavaju svešću o dobrom samopoštovanju, ne vide nedostatke tamo gde ih nema. Ne traži žrtve na kojima bi projektovali svoje nedostatke.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/persone-giudicare-correggersi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ako uzmemo zdravo za gotovo da je suđenje dio našeg mehanizma preživljavanja, neophodno je znati kako se loša procijena koristi kao metoda učenja. U stvari, kao što već znamo, praksa lošeg rasuđivanja je vrlo česta. Svaka kategorizacija koju dajemo započinje od našeg najdubljeg bića, našeg obrazovanja, naših vrednosti, naših iskustava i tumačenja, manje ili više tačnih.
Loša prosudba zahtjeva kadu poniznosti da biste mogli prihvatiti grešku. Jer mudrost dolazi upravo od onih koji su u stanju da rekonstruišu misaone obrasce kako bi se poboljšali. To prije svega znači biti sposoban da sudi drugima, ali istovremeno i sebi.
Kako naučiti da kontrolisati štetne osude
Već znamo da presude donosimo gotovo instinktivno. Prvi korak da se izbjegne padanje u predrasude ili najgore stereotipe je reflektivniji stav. Prije nego što donesete zaključke o nečemu ili nekome, vrijedi primeniti sledeće obrasce:
- Svaka vaša presuda odražava dio vas samih. Zapitajte se šta vas navodi da formulišete tu presudu i stavite tu etiketu.
- Ne povezujte ponašanje sa "tipom osobe". Svako od nas je zaseban entitet, zato nemojte stavljati lance presude na one koji su poput vas rođeni da budu slobodni i drugačiji od drugih.
- Tražite dobrotu u svakoj osobi. Čak i ako ne vjerujete, čak i ako vam je u početku teško da to shvatite, ona osoba koja zbog svoje slike izaziva nepovjerenje, zapravo može sakriti aspekte iz kojih treba učiti i ponašanja koji vas mogu inspirisati.
Poslednje, ali ne najmanje važno, prije svega pokušajte da se osjećate dobro sa samim sobom. Jer ko je u harmoniji i zadovoljan onim što jeste , taj ne sudi. Oni koji svoje praznine ispunjavaju svešću o dobrom samopoštovanju, ne vide nedostatke tamo gde ih nema. Ne traži žrtve na kojima bi projektovali svoje nedostatke.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/persone-giudicare-correggersi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
