Postoje ljudi koji su sposobni da sude drugima brzinom svetlosti. Bez milosti i anestezije. Vode se slijepim pogledom i praznim srcem, bez ikakvih tragova empatije. Pored toga, njihovi umovi su ispunjeni onim semenom samoživosti koje tako uništava najbliže okruženje.
Živimo u društvu u kojem presude vladaju, svi to znamo. Ponekad, ma koliko se trudili da nešto dokažete, uvijek će se naći neko spreman da donese brzoplet i preuranjen sud o vama, sposoban da vas nemilosrdno ubaci u kavez u koji nas današnje društvo prisiljava. Međutim, ne bi trebalo da bude važno koliko će presuda izreći o nama, niti koliko će nam puta suditi stavljajući nam lažnu etiketu.
Uostalom, to su samo riječi, nevažne akcije, zagađenje bukom. U stvarnosti složenog svijeta važna je autentičnost i ovo je jedino što moramo sačuvati svakog dana i svakog trenutka.
Presude: svi to radimo, u dobroj ili lošoj namjeri
Svi se u svom svakodnevnom životu i u svojim odnosima oslanjamo na presude. Ne moramo nužno ovu psihološku karakteristiku doživljavati kao negativnu.
Sudimo po mehanizmu preživljavanja. Ipak, način na koji prosuđujemo nadahnut je našom ličnošću, predrasudama i fleksibilnošću misli. Prema studiji koju je sproveo Univerzitet Harvard, ljudima treba samo nekoliko sekundi da „procene osobu“. Zapravo to radimo prateći dva vrlo jednostavna pitanja:
Psiholozi sa Harvarda sažimaju ova pitanja u dva faktora: bliskost i kompetentnost. Ako se nalazimo u radnom kontekstu, kompetencija će nesumnjivo biti suštinski faktor. Može li ova osoba da garantuje da ćemo biti produktivni? Da li je vođa s poštovanjem? Da li je kreativan i ume li da me motiviše? Da li bismo mogli zajedno da radimo kao tim?
Uostalom, to su samo riječi, nevažne akcije, zagađenje bukom. U stvarnosti složenog svijeta važna je autentičnost i ovo je jedino što moramo sačuvati svakog dana i svakog trenutka.
Presude: svi to radimo, u dobroj ili lošoj namjeri
Svi se u svom svakodnevnom životu i u svojim odnosima oslanjamo na presude. Ne moramo nužno ovu psihološku karakteristiku doživljavati kao negativnu.
Sudimo po mehanizmu preživljavanja. Ipak, način na koji prosuđujemo nadahnut je našom ličnošću, predrasudama i fleksibilnošću misli. Prema studiji koju je sproveo Univerzitet Harvard, ljudima treba samo nekoliko sekundi da „procene osobu“. Zapravo to radimo prateći dva vrlo jednostavna pitanja:
- Mogu li se osloniti na ovu osobu?
- Da li zaslužuje moje poštovanje?
Psiholozi sa Harvarda sažimaju ova pitanja u dva faktora: bliskost i kompetentnost. Ako se nalazimo u radnom kontekstu, kompetencija će nesumnjivo biti suštinski faktor. Može li ova osoba da garantuje da ćemo biti produktivni? Da li je vođa s poštovanjem? Da li je kreativan i ume li da me motiviše? Da li bismo mogli zajedno da radimo kao tim?
S druge strane, faktor bliskosti ili povjerenja nesumnjivo je jedan od najvažnijih aspekata našeg života. U stvari, to je presudan element za naše preživljavanje: imati povjerenje znači moći deliti, povezati se, rasti. Stoga, na osnovu onoga što vidimo i osećamo, prosuđujemo da bismo razumeli možemo li vjerovati toj osobi ili ne.
Ipak, jasno je da nismo uvijek u pravu ...
Ako uzmemo zdravo za gotovo da je presuda dio našeg mehanizma preživljavanja, neophodno je znati kako se loša procena koristi kao metoda učenja. U stvari, kao što već znamo, praksa lošeg rasuđivanja vrlo je česta. Svaka kategorizacija započinje od našeg najdubljeg bića, našeg obrazovanja, naših vrijednosti, naših iskustava i više ili manje tačnih interpretacija.
Loša prosudba zahtjeva poniznost da biste mogli prihvatiti grešku. Jer mudrost dolazi upravo od onih koji su u stanju da rekonstruišu misaone obrasce kako bi se poboljšali. To prije svega znači biti sposoban da sudi drugima, ali istovremeno i sebi.
Kako naučiti da kontrolišemo štetne presude?
Već znamo da presude donosimo gotovo instinktivno. Prvi korak da se izbjegne pad u predrasude ili najgore stereotipe je zauzimanje reflektivnijeg stava. Prije nego što izvučete zaključke o nečemu ili nekome, vredi razmotriti sledeće:
Poslednje, ali ne najmanje važno, prije svega pokušajte da se osjećate dobro prema sebi. Jer ko je u harmoniji i zadovoljan onim što jeste i onim što je dobio, taj ne sudi. Ko svoje praznine ispunjava svešću o dobrom samopoštovanju, ne vidi mane tamo gdje ih nema. Ne tražite žrtve na kojima bi projektovali svoje nedostatke.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/persone-giudicare-correggersi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ipak, jasno je da nismo uvijek u pravu ...
Ako uzmemo zdravo za gotovo da je presuda dio našeg mehanizma preživljavanja, neophodno je znati kako se loša procena koristi kao metoda učenja. U stvari, kao što već znamo, praksa lošeg rasuđivanja vrlo je česta. Svaka kategorizacija započinje od našeg najdubljeg bića, našeg obrazovanja, naših vrijednosti, naših iskustava i više ili manje tačnih interpretacija.
Loša prosudba zahtjeva poniznost da biste mogli prihvatiti grešku. Jer mudrost dolazi upravo od onih koji su u stanju da rekonstruišu misaone obrasce kako bi se poboljšali. To prije svega znači biti sposoban da sudi drugima, ali istovremeno i sebi.
Kako naučiti da kontrolišemo štetne presude?
Već znamo da presude donosimo gotovo instinktivno. Prvi korak da se izbjegne pad u predrasude ili najgore stereotipe je zauzimanje reflektivnijeg stava. Prije nego što izvučete zaključke o nečemu ili nekome, vredi razmotriti sledeće:
- Svaka vaša presuda odražava dio vas samih. Zapitajte se šta vas navodi na to da formulišete tu presudu i stavite tu oznaku.
- Ne povezujte ponašanje sa „tipom osobe“. Svako od nas je zaseban entitet, zato nemojte stavljati lance presude na one koji su poput vas rođeni da budu slobodni i drugačiji od drugih.
- Tražite dobrotu u svakoj osobi. Čak i ako ne vjerujete, čak i ako vam je u početku teško da to shvatite, ona osoba koja zbog svoje slike izaziva nepovjerenje, zapravo može sakriti aspekte iz kojih treba učiti, veličinu za imitaciju i gestove koji vas mogu inspirisati.
Poslednje, ali ne najmanje važno, prije svega pokušajte da se osjećate dobro prema sebi. Jer ko je u harmoniji i zadovoljan onim što jeste i onim što je dobio, taj ne sudi. Ko svoje praznine ispunjava svešću o dobrom samopoštovanju, ne vidi mane tamo gdje ih nema. Ne tražite žrtve na kojima bi projektovali svoje nedostatke.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/persone-giudicare-correggersi/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
