U životu moramo biti prisutni. Prisustvovati fizički, umom i srcem i to očekujemo od ljudi koji su nam važni.
Međutim, postoje trenuci tokom našeg života u kojima počinjemo opažati određene praznine, u kojima vidimo kako se navike kidaju, a tišina stvara svoj put. Ti stidljivi pogledi i sumnje ...
Nema bolnijeg odsustva od onih koji nas, uprkos tome što su uz nas, prigrle ravnodušnošću, nedostatkom pažnje i sa ironijom. Malo oblika usamljenosti može proizvesti toliko patnje.
Oni koji su odsutni ne žele da budu prisutni i ponekad se stvore složene situacije koje se vremenom produžuju lažima ili poluistinama. Imati glavu negjde drugo znači prestati da obraćate pažnju na ono što je oko nas.
Pružanje tišine ljudima koji su dio naše sadašnjosti način je na koji ih možemo povrijediti, pa čak i prevariti sebe. Nije idealan ni za jednu i drugu stranu. Međutim, takođe ko to ne opazi ne shvata da njegova veza nije zadovoljavajuća, zdrava i emocionalno sigurna.
Postoje ljudi koji jednostavno ne znaju kako da vole. Ne znaju kako da budu prisutni, jer zamišljaju samo jednu vezu: onu sa samim sobom. Pozivamo vas da razmislite o ovome.
U stvari, iako nas može iznenaditi, postoji mnogo vrsta izostanaka. Umjesto da žive, postoje oni koji samo izgledaju kako prolaze kroz život, a da ništa zaista ne pobuni njihovo interesovanje; ima onih koji odmah započinjanja afektivne ili prijateljske veze, iz dana u dan počinju pokazivati nezainteresovanost i apatiju.
Nema bolnijeg odsustva od onih koji nas, uprkos tome što su uz nas, prigrle ravnodušnošću, nedostatkom pažnje i sa ironijom. Malo oblika usamljenosti može proizvesti toliko patnje.
Oni koji su odsutni ne žele da budu prisutni i ponekad se stvore složene situacije koje se vremenom produžuju lažima ili poluistinama. Imati glavu negjde drugo znači prestati da obraćate pažnju na ono što je oko nas.
Pružanje tišine ljudima koji su dio naše sadašnjosti način je na koji ih možemo povrijediti, pa čak i prevariti sebe. Nije idealan ni za jednu i drugu stranu. Međutim, takođe ko to ne opazi ne shvata da njegova veza nije zadovoljavajuća, zdrava i emocionalno sigurna.
Postoje ljudi koji jednostavno ne znaju kako da vole. Ne znaju kako da budu prisutni, jer zamišljaju samo jednu vezu: onu sa samim sobom. Pozivamo vas da razmislite o ovome.
U stvari, iako nas može iznenaditi, postoji mnogo vrsta izostanaka. Umjesto da žive, postoje oni koji samo izgledaju kako prolaze kroz život, a da ništa zaista ne pobuni njihovo interesovanje; ima onih koji odmah započinjanja afektivne ili prijateljske veze, iz dana u dan počinju pokazivati nezainteresovanost i apatiju.
Mnogo je ljudi koje smo ostavili za sobom, jednostavno zato što su se veze ohladile, zato što su pogledi prenosili umor ili odsustvo ili zato što je odsustvo bio jedini način da se održi ravnoteža.
To su normalni procesi u našem životnom ciklusu. Naš ego sada nakuplja mnoštvo izostanaka i zatvorenih faza . Međutim, neophodno je moći razdvojiti ove izostanke koji karakterišu specifičan tip ljudi. Moguće je da su vam ovi slučajevi poznati.
To su normalni procesi u našem životnom ciklusu. Naš ego sada nakuplja mnoštvo izostanaka i zatvorenih faza . Međutim, neophodno je moći razdvojiti ove izostanke koji karakterišu specifičan tip ljudi. Moguće je da su vam ovi slučajevi poznati.
Mnogo je djece koja jednog roditelja vide kao emocionalno udaljenog i čak nepristupačnog. U okviru ove definicije možemo razlikovati dva tipa.
~ Roditelji tiranini: to može biti majka ili otac. Jedan od roditelja sprovodi obrazovanje zasnovano na tiraniji, u kojem nema razumijevanja, slušanja ili empatije, a još manje emocionalne bliskosti sa kojom svako dijete treba da odraste.
~ Roditelji bez ikakvih ograničenja: ponekad se može dogoditi da se otac ili majka ne brinu previše o tome kako je njihovo dijete ili šta ono radi. Ne postoji bliskost, ne forsiramo se, ne dijalogujemo, ne pratimo i ne obrazujemo dijete. Komunikacija je loša, a porodicu samo „podržavamo“, radimo i "podržavamo".
Oni koji previše odsustvuju, uskoro će prestati da nedostaju
Istinsko prisustvo nema nikakve veze sa fizičkim prostorom. To je nešto što moramo biti jasno, da je neko uz nas, ne znači da nas "predstavlja", da nas sluša i, još manje, da nam vraća.
Moguće je da u vašem partneru postoje i drugi interesi koje on ne otkriva, da njegove želje biježe u druge prostore i da zbog svoje neodlučnosti, sebičnosti ili straha nema hrabrosti da vam to kaže naglas. To je veoma destruktivna situacija.
Odsutni partner je onaj koji gleda s druge strane kada je s nama ili koji griješi sa empatijom i emocionalnošću da bi izrazio bliskost i naklonost. Obje situacije uzrokuju veliku bol.
Od vitalnog je značaja da shvatite da za sreću ljudi koje volimo nije dovoljno biti blizu. Važno je naučiti da budemo prisutni ne samo za dobrobit drugih, već i zbog naše psihološke i emocionalne ravnoteže.
Objašnjavamo nekoliko jednostavnih rješenja za to:
~ Radite više a manje razmišljajte. Živite život svim čulima, pustite da prođe u potpunosti i naučite da uživate u najjednostavnijim stvarima: osmijehu vašeg dijeteta, glasu vašeg partnera, zalaska sunca, jutarnjoj kafi...
~ Uvijek se vratite. Zašto ste odsutni u ovom tačnom trenutku? Možda se sjećate prošlosti, osjećate se krivim zbog greške ili razmišljate o sjutrašnjem projektu? Vratite se, uvijek se vraćajte i cijenite ono što imate pred sobom, ovdje i sada.
~ Povežite se sa svojim sadašnjim emocijama. Vjerovatno ćemo se iz dana u dan povezati više sa emocijama iz prošlosti. Možda iz nostalgije, iz kajanja, iz tog razočaranja. Međutim, sve je to samo prošlost i prošlost se ne briše niti mjenja. Naučite da prepoznate emocije i živite svoju sadašnju emociju.
Prevod teksta: http://aprilamente.info/chi-si-assenta-troppo-presto-smette-di-mancare/
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
~ Roditelji tiranini: to može biti majka ili otac. Jedan od roditelja sprovodi obrazovanje zasnovano na tiraniji, u kojem nema razumijevanja, slušanja ili empatije, a još manje emocionalne bliskosti sa kojom svako dijete treba da odraste.
~ Roditelji bez ikakvih ograničenja: ponekad se može dogoditi da se otac ili majka ne brinu previše o tome kako je njihovo dijete ili šta ono radi. Ne postoji bliskost, ne forsiramo se, ne dijalogujemo, ne pratimo i ne obrazujemo dijete. Komunikacija je loša, a porodicu samo „podržavamo“, radimo i "podržavamo".
Oni koji previše odsustvuju, uskoro će prestati da nedostaju
Istinsko prisustvo nema nikakve veze sa fizičkim prostorom. To je nešto što moramo biti jasno, da je neko uz nas, ne znači da nas "predstavlja", da nas sluša i, još manje, da nam vraća.
Moguće je da u vašem partneru postoje i drugi interesi koje on ne otkriva, da njegove želje biježe u druge prostore i da zbog svoje neodlučnosti, sebičnosti ili straha nema hrabrosti da vam to kaže naglas. To je veoma destruktivna situacija.
Odsutni partner je onaj koji gleda s druge strane kada je s nama ili koji griješi sa empatijom i emocionalnošću da bi izrazio bliskost i naklonost. Obje situacije uzrokuju veliku bol.
Od vitalnog je značaja da shvatite da za sreću ljudi koje volimo nije dovoljno biti blizu. Važno je naučiti da budemo prisutni ne samo za dobrobit drugih, već i zbog naše psihološke i emocionalne ravnoteže.
Objašnjavamo nekoliko jednostavnih rješenja za to:
~ Radite više a manje razmišljajte. Živite život svim čulima, pustite da prođe u potpunosti i naučite da uživate u najjednostavnijim stvarima: osmijehu vašeg dijeteta, glasu vašeg partnera, zalaska sunca, jutarnjoj kafi...
~ Uvijek se vratite. Zašto ste odsutni u ovom tačnom trenutku? Možda se sjećate prošlosti, osjećate se krivim zbog greške ili razmišljate o sjutrašnjem projektu? Vratite se, uvijek se vraćajte i cijenite ono što imate pred sobom, ovdje i sada.
~ Povežite se sa svojim sadašnjim emocijama. Vjerovatno ćemo se iz dana u dan povezati više sa emocijama iz prošlosti. Možda iz nostalgije, iz kajanja, iz tog razočaranja. Međutim, sve je to samo prošlost i prošlost se ne briše niti mjenja. Naučite da prepoznate emocije i živite svoju sadašnju emociju.
Prevod teksta: http://aprilamente.info/chi-si-assenta-troppo-presto-smette-di-mancare/
Prevod i obrada Ana i Jelena Muratović - bebamur.com
