Nisu uvijek toksični ljudi, loša vremena ili nevolje uzrok naše nesreće. U više navrata, više nego što mislimo, potiče iz našeg vlastitog ponašanja. Kroz toksične navike koje ponavljamo bez razmišljanja, jer su postale dio naše rutine. Umjesto da ih analiziramo i transformišemo, radije krivim sudbinu dok uranjamo u gorčinu.
Jasno je da je uvijek biti srećan nemoguće. Međutim, izvodljivo je održavanje neke ravnoteže i emocionalnog blagostanja. Jednostavno je kad je sve u redu. Problem nastaje kada se pojave prepreke ili moramo procijeniti situaciju koja se javlja vrlo često. Po inerciji nastavljamo sa primjenom toksičnih navika koje po definiciji: što više ih izvodimo, biće teže "bježati" od njih. Te toksične navike se pretvaraju u začarani krug u kojem se osjećamo zarobljeni.
Mnogi od vas će se identifikovati sa otrovnim navikama koje ćemo pomenuti u nastavku. Zanimljivo je zašto su one dio našeg života, ali bez shvatanja koliko negativno utiču na nas. Jedna od tih tipično ljudskih loših navika je da priželjkujete ono što nemate.
Podcijenjujemo ono što imamo, čeznemo za mnogo više. Shvatanje da nam ne treba ništa drugo da bismo bili srećni spriječiće nas da se osjećamo tužnima.
Na isti način se događa i suprotna situacija: emocionalna stagnacija. To je okolnost u kojoj ne nastavljamo i ne vraćamo se nazad. Nalazimo se u zoni komfora koja nas zatvara, sprečavajući nas da rastemo i napredujemo, krećemo se naprijed i osjećamo se ispunjeno. Zašto ne izađemo? Da li je to iz straha? Šta to kod nas izaziva toliko nesigurnosti? Ako budemo iskreni prema sebi i razmišljamo o tome, promjenićemo situaciju u kojoj se osjećamo zatvorenicima u sopstvenom zatvoru.
Druga toksična navika koju praktikujemo je autopilot. Taj trenutak u našem životu kada ne obraćamo pažnju na sadašnjost, ne živimo u sadašnjosti. Krećemo se naprijed bez zaustavljanja i bez razmišljanja o onome što radimo. Kao da hodamo šumom bez zaustavljanja i bez razmišljanja o predivnom pejzažu koji se pruža oko nas. U tom trenutki odmakli bismo se od stvarnosti, ne bismo uživali u "ovdje i sada" i lišili bismo sebe velikog zadovoljstva.
Mnogi od vas će se identifikovati sa otrovnim navikama koje ćemo pomenuti u nastavku. Zanimljivo je zašto su one dio našeg života, ali bez shvatanja koliko negativno utiču na nas. Jedna od tih tipično ljudskih loših navika je da priželjkujete ono što nemate.
Podcijenjujemo ono što imamo, čeznemo za mnogo više. Shvatanje da nam ne treba ništa drugo da bismo bili srećni spriječiće nas da se osjećamo tužnima.
Na isti način se događa i suprotna situacija: emocionalna stagnacija. To je okolnost u kojoj ne nastavljamo i ne vraćamo se nazad. Nalazimo se u zoni komfora koja nas zatvara, sprečavajući nas da rastemo i napredujemo, krećemo se naprijed i osjećamo se ispunjeno. Zašto ne izađemo? Da li je to iz straha? Šta to kod nas izaziva toliko nesigurnosti? Ako budemo iskreni prema sebi i razmišljamo o tome, promjenićemo situaciju u kojoj se osjećamo zatvorenicima u sopstvenom zatvoru.
Druga toksična navika koju praktikujemo je autopilot. Taj trenutak u našem životu kada ne obraćamo pažnju na sadašnjost, ne živimo u sadašnjosti. Krećemo se naprijed bez zaustavljanja i bez razmišljanja o onome što radimo. Kao da hodamo šumom bez zaustavljanja i bez razmišljanja o predivnom pejzažu koji se pruža oko nas. U tom trenutki odmakli bismo se od stvarnosti, ne bismo uživali u "ovdje i sada" i lišili bismo sebe velikog zadovoljstva.
Ne možemo zaboraviti ni jedan element koji često ostavljamo u pozadini ili na trećem spratu. Mi se pozivamo na našu ishranu i takođe na odmor. Loša prehrana, ne pridržavanje zdrave ishrane, imaće očigledno negativan uticaj na naše stanje uma: nećemo imati potreban nivo energije i naše samopoštovanje će patiti. Isto tako, dovoljno spavanja važno je za rad i poboljšanje.
Konačno smo napustili jednu od toksičnih navika koja najviše utiče na naše odnose. "Biti žrtva" je izvor mnogih ljudi koji privlače pažnju i druge privilegije. Međutim, ova navika sa sobom donosi i mnoge druge prakse zbog kojih se možemo uroniti u vrlo nesrećnu stvarnost.
Budući da smo žrtva, dovodi nas do toga da se priljubimo za sve negativne emocije koje bismo trebali pustiti. Međutim, treba nam da budemo nemilosrdni i da ne preuzimamo odgovornost za ono što se događa. Zatvaranje očiju i prihvatanje negativnosti uzrokovaće da nagomilamo ljutnju i gorčinu u srcu.
S tim u vezi, postoji užasna navika poricanja stvarnosti. Budući da smo " žrtva", ne možemo ne kriviti druge. Nikada nećemo biti odgovorni za ono što se događa i ako je tako, pokušaćemo da okrenemo omlet da bismo izgledali kao mučenici. Na primjer, ako ne uspjemo na ispitu, nikada nećemo biti krivci za nedovoljno učenje ili nedovoljno koncentrisanje, već će biti krivica profesora koji je dao previše težak zadatak.
Zaključno, postoji mnogo toksičnih navika koje praktikujemo svakog dana i od kojih se moramo izvući da bismo se osjećali dobro. Bez sumnje je poslednje - pravljenje žrtve - najkomplikovanije za upravljanje. Ako ne budemo u stanju da budemo samokritični i da prihvatimo greške, spriječiće nas da budemo svjesni svih tih navika koje smo uvrstili u svoju rutinu i koje nas čine nesrećnima.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/abitudini-tossiche-che-ci-rendono-tremendamente-infelici/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Konačno smo napustili jednu od toksičnih navika koja najviše utiče na naše odnose. "Biti žrtva" je izvor mnogih ljudi koji privlače pažnju i druge privilegije. Međutim, ova navika sa sobom donosi i mnoge druge prakse zbog kojih se možemo uroniti u vrlo nesrećnu stvarnost.
Budući da smo žrtva, dovodi nas do toga da se priljubimo za sve negativne emocije koje bismo trebali pustiti. Međutim, treba nam da budemo nemilosrdni i da ne preuzimamo odgovornost za ono što se događa. Zatvaranje očiju i prihvatanje negativnosti uzrokovaće da nagomilamo ljutnju i gorčinu u srcu.
S tim u vezi, postoji užasna navika poricanja stvarnosti. Budući da smo " žrtva", ne možemo ne kriviti druge. Nikada nećemo biti odgovorni za ono što se događa i ako je tako, pokušaćemo da okrenemo omlet da bismo izgledali kao mučenici. Na primjer, ako ne uspjemo na ispitu, nikada nećemo biti krivci za nedovoljno učenje ili nedovoljno koncentrisanje, već će biti krivica profesora koji je dao previše težak zadatak.
Zaključno, postoji mnogo toksičnih navika koje praktikujemo svakog dana i od kojih se moramo izvući da bismo se osjećali dobro. Bez sumnje je poslednje - pravljenje žrtve - najkomplikovanije za upravljanje. Ako ne budemo u stanju da budemo samokritični i da prihvatimo greške, spriječiće nas da budemo svjesni svih tih navika koje smo uvrstili u svoju rutinu i koje nas čine nesrećnima.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/abitudini-tossiche-che-ci-rendono-tremendamente-infelici/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
