Pre nego što čovek vidi, prihvati, izabere, svedoči i zavoli sebe, važno je da bude viđen, prihvaćen, izabran, svedočen i voljen spolja, jer se unutrašnji objekti formiraju na osnovu spoljašnjih. Pre svega, potrebne su mu oči pune ljubavi.
I nisam ja to smislila. Ali svojim očima sam videla jednog pedesetogodišnjeg čoveka kako plače govoreći da onaj ko zaista vidi drugog mu daje život. Svojim ušima sam čula kako je jedna tridesetogodišnja žena rekla da će se udati, jer želi da bude zvanično voljena. Bila sam svedok kako je šestogodišnja devojčica rekla: „Prijatelj sam s njim jer me je izabrao." I sve je to tako ljudski.
Veoma je važno da te neko želi i dobije. Gledala sam očima punim ljubavi u svim detaljima i potpuno se odrazilo. Odabrala od mnogih. Istaknula. A onda iznova i iznova reflektovala, sve dok jasna slika u meni nije postala stabilna.
Odavde postaji jasna želja da se pojavite pred očima velikih, tako da vas gledaju i vide posebnim pogledom. Pred očima nastavnika, roditelja ili vlasti. Pred pažljivim, nepristrasnim dubokim pogledima, iznenada pokazujući nešto što ni sami ne sumnjate.
Ovo objašnjava ranjivost nevidljivih ljudi onima koji obraćaju pažnju. I ranjivost tamo gde nisu videli i nisu sreli. Oči pune tuge, traže saosećajni pogled.
Višestruko viđen, čovek formira lik unutrašnjeg svedoka iza kojeg se nalaze stotine očiju stvarnih posmatrača. Uči da uvek ostane na njegovoj strani. I tek tada stiče sposobnost da vidi nekog drugog.
Potražite oči ljubavi. Proverila sam.
Autor: Aglaia Dateshidze
Prevod teksta:
http://www.cluber.com.ua/lifestyle/lichnaya-zhizn/2022/10/ishhite-lyubyashhie-glaza/
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com