Navikli smo da razmišljamo da kako bismo bili voljeni i na neki način "nagrađeni" životom, morali biti dobri, poslušni i strpljivi.
U većini slučajeva ideal na koji se trebalo pozivati bio je nedostižan model. Baš kao što su muškarci bili naučeni da da bi bili pravi muškarci moraju da ne plaču i da ne budu slabi (u smislu osetljivosti), tako su i žene dobijale modele ponašanja često nespojive sa strastima i krhkošću i potrebama jedne osobe od krvi i mesa.
Kao djecu su nas učili da ako budemo "loši" plakaće majka, učiteljica i sva rodbina, uvjeravajući nas u većini slučajeva da sreća onih koje imamo pored nas zavisi isključivo od nas, od činjenice da smo poslušni.
Kad smo djeca, naš opstanak zavisi isključivo od brige o odraslima, a posebno o majci. Zauzvrat, naši roditelji su vjerovatno dobili slično obrazovanje, pa su se kretali po dobro poznatim stazama pokušavajući da nam u dobroj vjeri daju najbolje vaspitanje. Ali sada smo odrasli.
Ovdje smo da živimo svoj život i to je jedina mogućnost koju sada imamo, jer se na kraju sva prošlost i sva budućnost nađu u ovoj sadašnjosti. Vrijeme i vitalnost koju imamo su dragocijeni pokloni i jedini grijeh je trošiti ih da odgovore na model koji mi nismo.
Kao djecu su nas učili da ako budemo "loši" plakaće majka, učiteljica i sva rodbina, uvjeravajući nas u većini slučajeva da sreća onih koje imamo pored nas zavisi isključivo od nas, od činjenice da smo poslušni.
Kad smo djeca, naš opstanak zavisi isključivo od brige o odraslima, a posebno o majci. Zauzvrat, naši roditelji su vjerovatno dobili slično obrazovanje, pa su se kretali po dobro poznatim stazama pokušavajući da nam u dobroj vjeri daju najbolje vaspitanje. Ali sada smo odrasli.
Ovdje smo da živimo svoj život i to je jedina mogućnost koju sada imamo, jer se na kraju sva prošlost i sva budućnost nađu u ovoj sadašnjosti. Vrijeme i vitalnost koju imamo su dragocijeni pokloni i jedini grijeh je trošiti ih da odgovore na model koji mi nismo.
Svi smo povezani jedni s drugima. A to nije samo izraz ili apstraktni koncept. Moje riječi, moji postupci, pa čak i moje emocije, prevedeni u geste i poglede, utiču na druge oko mene, kao i na mene. Ali takođe postajemo svesni činjenice da svaka odrasla osoba prvo ima odgovornost za svoju sreću. Mi sami imamo odgovornost za svoju sreću i svoj život. Samo mi zaista možemo da poštujemo svoje vrijeme i svoje potrebe, jer samo mi zaista znamo svoje duboke potrebe.
Ponekad su ograničenja i veze sa onim što trebamo biti toliko jaka da ne možemo ni reći jedni drugima šta želimo, jer imamo osjećaj da griješimo. Često čujem žene kako mi govore kako se, kada su na odmoru ili izvan kuće, osjećaju drugačije, sličnije sebi, imaju jasnu sliku šta žele i osjećaju pravo da to traže. To se dešava zato što fizičkim izlaskom iz misaonog oblika u koji smo uronjeni legitimišemo sebe da pozdravimo ono što osjećamo.
Ali ono što osjećamo, osjećanja, emocije, naši stavovi su ono što nas čini posebnim, oni označavaju put koji imamo pravo da slijedimo, da svijet učinimo živahnijim i jedinstvenim mjestom.
Između ostalog, potiskivanje naše "stvarne prirode" prisiljava nas da se krećemo u tajnosti, tiho, paradoksalno, to nas dovodi do radnji ... koje nikada nismo željeli da radimo. Prije svega protiv nas samih. Ovo spoljašnje kondicioniranje je normalno i prirodno.Treba vremena da se razazna. I ovo vijreme varira od osobe do osobe.
Nema trke, nema nagrade koja se dobija i nema glasanja. To je takođe dio našeg puta.Nije važno koliko je taj put dug ili koliko je uvijen ili još uvek brz i lagan, svakako je očaravajuć i poseban.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/quel-bisogno-di-essere-buone-per-essere-amate/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Ponekad su ograničenja i veze sa onim što trebamo biti toliko jaka da ne možemo ni reći jedni drugima šta želimo, jer imamo osjećaj da griješimo. Često čujem žene kako mi govore kako se, kada su na odmoru ili izvan kuće, osjećaju drugačije, sličnije sebi, imaju jasnu sliku šta žele i osjećaju pravo da to traže. To se dešava zato što fizičkim izlaskom iz misaonog oblika u koji smo uronjeni legitimišemo sebe da pozdravimo ono što osjećamo.
Ali ono što osjećamo, osjećanja, emocije, naši stavovi su ono što nas čini posebnim, oni označavaju put koji imamo pravo da slijedimo, da svijet učinimo živahnijim i jedinstvenim mjestom.
Između ostalog, potiskivanje naše "stvarne prirode" prisiljava nas da se krećemo u tajnosti, tiho, paradoksalno, to nas dovodi do radnji ... koje nikada nismo željeli da radimo. Prije svega protiv nas samih. Ovo spoljašnje kondicioniranje je normalno i prirodno.Treba vremena da se razazna. I ovo vijreme varira od osobe do osobe.
Nema trke, nema nagrade koja se dobija i nema glasanja. To je takođe dio našeg puta.Nije važno koliko je taj put dug ili koliko je uvijen ili još uvek brz i lagan, svakako je očaravajuć i poseban.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/quel-bisogno-di-essere-buone-per-essere-amate/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
