Zvali su se Strah, Bol i Samoća.
Nisu imali gde, niko ih nije čekao, niko nije zvao. Bili su omraženi i prezreni. Ali po prvi put u životu im je dozvoljeno da ostanu. Zaplenila ih je duhovna iskra jedne devojčice, ali su, nažalost, već zaboravili da se kontrolišu i počeli da se skladište, iako potpuno bez zle namere.
Svetlo je počelo da se gasi, ne mogavši da izdrži pritisak takve sile. Devojčica je bila veoma uplašena i usamljena. Vremenom je počelo da joj se čini da nije kao svi ostali. Njena svetlost je sve više bila skrivena od znatiželjnih očiju. Bilo je strašno stvarati i pokušavati, jer možda neće uspeti. Bilo je strašno verovati. Svet joj je izgledao ogroman, bodljikav i nepredvidiv. Naučila je da se brani i krila je svoju vatru duboko, duboko u sebi.
Ali čim usmerite pogled ka unutra, odmah je postalo jasno da nepozvani gosti nisu zlikovci. Strah ju je proganjao skoro svakodnevno, ali on ju je naučio da savlada sebe. Shvatila je da neustrašivost nije odsustvo straha, već korak napred bez obzira na sve.
Bol nije najprijatniji pratilac, ali dolazi pre ili kasnije, ostavljajući bolne ožiljke iznutra i spolja. Ponekad samo treba da ga uzmete kao gorku pilulu da biste olakšali.
Usamljenost smo mi sami. Gubimo iskru i čini nam se da smo sami. Ali nije. Potrebno je vreme da verujete sebi i pronađete svoje svetlo.
Jednog dana ćete naći ono što tražite.
Nasmejaćete se, smejati od radosti i shvatiti ovu neizmernu sreću - biti ono što jeste.
Marija Afanasjeva
Prevod teksta: https://sobiratelzvezd.ru/nuzhno-vremya-chtoby-doveritsya-sebe-i-najti-svoj-sobstvennyj-svet/
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com