Prava ljubav je takva zbog onoga što nudi

"Cijelog svog života ljubav sam shvatala kao neku vrstu prihvaćenog ropstva. To je laž: sloboda postoji samo kada je ljubav prisutna. Ko se osjeća slobodnim, voli do krajnje mjere. A ko voli do krajnosti, osjeća se slobodno. U ljubavi niko ne može biti povređen. Svako od nas je odgovoran za ono što osjeća i ne može kriviti drugog. Ne gubite nikoga, jer nikog ne posedujete. Ovo je autentično iskustvo slobode: imati najvažniju stvar na svetu, a da je ne posedujemo ."
~ Paulo Coelho

Ljubav nije ni kontrola ni zahtjev, to je sloboda i povjerenje. Ipak, emocionalno ropstvo je mnogo češće nego što bi se očekivalo.
​
Zapravo, ovo se dešava jer nismo zaista svesni šta znači reći nekome "Ne mogu da živim bez tebe". Izgovaranjem ovih riječi pored drugih sličnih izraza, potčinjavamo svog partnera.

To je svakako vrlo suptilna podložnost, jer u stvarnosti ne želimo odgovornost za svoju sreću ili život svaliti na svoju ljubav. Ipak, na ovaj način stvaramo očekivanja koja ugrožavaju ljubavnu ravnotežu.

Istina je da su ljubav i zavisnost nekompatibilni do te mere da ako koegzistiraju, uništavaju jedno drugo. Drugim riječima, ako se ljubav pretvori u emocionalni zatvor, uprkos tome što par ostaje i dalje, zamagliće se do te mjere da ostavlja mjesta za zavisnost.

Međutim, treba toliko vremena da shvatimo da smo loše zacementirali našu vezu, da na kraju zahtjevamo od sudbine da se nešto promjeni kako bismo bili srećni.

Živimo u uvjerenju da ljubav mora biti bajka sa vilama, prinčevima i princezama, u kojoj se sve dobro završava. Međutim, sudbonosno "i živeli su srećno do kraja života" događa se samo u filmovima, kada glumci dobro odigraju svoju ulogu.

Iz tog razloga smatramo da je ispravno naviknuti se na sigurnost dobijenu tako što ćemo nekoga imati pored sebe. Međutim, jedini koji možemo postići sreću i stabilnost u svom životu smo mi sami.

Mi smo cijeli ljudi, a ne slatke polovine
 
"Natjerali su nas da vjerujemo da je svako od nas pola jabuke, da život ima smisla samo kada drugu polovinu možemo da pronađemo.

Nisu nam rekli da smo rođeni cijeli, da niko u našem životu ne zaslužuje da na svojim plećima nosi odgovornost da dovrši ono što nam nedostaje ... "
~John Lennon

Drugim riječima, možemo reći da osjećamo ljubav kada ne zahtjevamo da nas drugi vole ili čine nešto za nas, bilo eksplicitno ili implicitno. Zaista zdrava ljubav je ona zasnovana na nuđenju i razmeni naklonosti i pažnje. To je slom koji se javlja na obje strane.

Ljubav će trajati sve dok se vi brinete o njoj, a vi ćete se brinuti o njoj dok god to želite. Zbog toga je toliko važno analizirati šta očekujemo od sebe i svog odnosa; to je jedini način da budemo pošteni i pronađemo pravu ravnotežu.

Voljeti sebe nije privilegija za nekolicinu. Možete da volite i čak obožavate svog partnera, ali uvijek na takav način da nam omogućava da i dalje rastemo i lečimo svoje samopoštovanje, kao i da sazrevamo u paru i napredujemo kao ljudi.

Imati ovaj koncept jasnim na umu znači potpuno poštovati jedni druge i osigurati funkcionisanje odnosa koji se ne zasniva na uzajamnom potčinjavanju. Ako ovo imamo na umu, izbeći ćemo bilo kakvu potčinjenost, jer u ljubavi nije sve dozvoljeno, a još manje zahtjevi.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/il-vero-amore-e-tale-per-quello-che-ha-da-offrire/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​