Kada sam jednom prihvatio pravilo da ne razgovaram sa ljudima o drugim ljudima, postalo mi je tako zanimljivo živjeti.
Kada u razgovoru postojimo samo ja i sagovornik, u našoj komunikaciji nema "stranaca": ni prijatelja, ni poznanika, ni političara itd.
Odnosi su postali zanimljiviji: u njima smo samo ja i moj stav, moj sagovornik i njegov stav.
Odnosi su postali zanimljiviji: u njima smo samo ja i moj stav, moj sagovornik i njegov stav.
Postalo je jasno kako se odnosimo jedan prema drugom, da li imamo međusobno interesovanje, koje je pravo.
Do tada je susret duša uvijek nešto ometalo: da li "priča o tome, kako taj, ta, kod njih," da li telefon. I evo šta je još bilo: ja sam kao tu, pored čovjeka, a duša je tamo: u mislima, telefonu.
Bilo mi je često dosadno ranije da komuniciram, a sada postoji više međusobno interesovanje! I postalo je jasno ko je od sagovornika voljan da bude u odnosu, a ko negdje "leti".
Do tada je susret duša uvijek nešto ometalo: da li "priča o tome, kako taj, ta, kod njih," da li telefon. I evo šta je još bilo: ja sam kao tu, pored čovjeka, a duša je tamo: u mislima, telefonu.
Bilo mi je često dosadno ranije da komuniciram, a sada postoji više međusobno interesovanje! I postalo je jasno ko je od sagovornika voljan da bude u odnosu, a ko negdje "leti".
Kada sagovornik "leti", moje i njegovo interesovanje jednog prema drugom takođe nestaje.
Autor: Jegor Vrubljevskij
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/179844-pravilo-interesnogo-obscheniya-ne-govorit-s-lyudmi-o-drugih-lyudyah
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Autor: Jegor Vrubljevskij
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/179844-pravilo-interesnogo-obscheniya-ne-govorit-s-lyudmi-o-drugih-lyudyah
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com