„Ono što nazivate teškoćama“, odgovorio je Učitelj, ustvari je deo vašeg cilja. Prestani da se boriš protiv toga. Samo razmislite o tome i uzmite to u obzir pri izboru puta.
Sve postoji samo po sebi
Zamislite da gađate iz luka. Meta je daleko i ne vidi se jer je na zemlju pala gusta jutarnja magla.
Boriš li se sa maglom? Ne, čekaš da dune vetar i da se magla razveje.
Boriš li se lukom?
Ne, vi trenirate mišiće, svaki put sve više i više povlačeći tetivu.
„Ali ima ljudi koji gađaju iz laganog i fleksibilnog luka po čistom, mirnom vremenu“, uvređeno je rekao student. Zašto samo moj hitac nailazi na toliko prepreka na svom putu? Da li se svet opire mom kretanju napred?
„Nikad ne gledaj druge“, nasmeši se Gospodar. Svako ima svoj luk, svoju metu i svoje vreme za gađanje. Nekima je cilj precizno pogoditi, drugima - priliku da nauče da šutiraju.
Učitelj stiša glas i nagne se ka učeniku:
Takođe želim da ti kažem jednu strašnu tajnu, dečače.
Magla ne pada na zemlju da bi ometala vaš hitac, vetar ne počinje da duva da vam odvrati strelu, tvrd luk ne pravi strelac da biste bili svesni svoje slabosti. Sve ovo postoji samo po sebi.
Metu koja se može ispaliti iz neposredne blizine...
Autor Boris Krumer
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/177245-perestante-zhalovatsya-na-trudnosti
Prevod i obrada Jelena Muratović - bebamur.com