Vaspitanje je delikatna stvar: svaki metod može da dovede do neočekivanih rezultata. Autor Svetlana Hmelj je pretpostavila šta se sve može dogoditi:
|
Kada rodim sina, sve ću raditi suprotno. Kada mu bude tri godine ponavljaću mu: "Mili! Ne moraš da postaneš inženjer. Ne moraš biti ni advokat. Nije bitno ko ćeš biti kad odrasteš. Želiš da budeš patolog? Uzdravlje! Fudbalski komentator? Molim! Klovn u tržnom centru? Odličan izbor! " |
A ja ću reći: "Mili, pratila sam te u svemu, nijesam željela da vršim pritisak na tebe! Ti nijesi volio matematiku, ali si volio da se igraš!". A on će reći: "Ja nijesam znao, čemu to vodi, bio sam dijete, nijesam mogao ja da odlučujem, a ti, ti si mi uništila život." - i razmazaće prljavim rukma karmin po licu.
Tada ću ja ustati, pogledaću ga pažljivo i reći ću: "Znači tako. Postoje dvije vrste ljudi na svijetu: jedni žive, a drugi traže krivce. A ako ti to ne razumiješ, onda si idiot.".
On će reći "Ah" i onesvijestiće se. Za psihoterapiju biće potrebno oko pet godina.
Ili. Kada rodim sina, sve ću uraditi suprotno. Kada mu bude tri godine ponavljaću mu: "Ne budi idiot Vladik, misli o budućnosti. Uči matematiku, Vladik, ako ne želiš cio život da budeš operator u kol-centru.".
Tada ću ja ustati, pogledaću ga pažljivo i reći ću: "Znači tako. Postoje dvije vrste ljudi na svijetu: jedni žive, a drugi traže krivce. A ako ti to ne razumiješ, onda si idiot.".
On će reći "Ah" i onesvijestiće se. Za psihoterapiju biće potrebno oko pet godina.
Ili drugačije. Kada rodim sina, sve ću uraditi suprotno. Kada mu bude tri godine ponavljaću mu: " Ja nijesam ovdje da nešto utvrđujem. Ja sam tu samo da te volim. Pođi tatici, dragi, pitaj ga, ne želim ponovo da odlučujem.".
Na svoj trideseti rođendan, doći će kod mene, znojavi, proćelavi režiser, sa melanholijom u očima i reći će mi: "Mama imam trideset godina. Već trideset godina pokušavam da privučem tvoju pažnju, mama ja sam ti posvetio deset filmova i pet predstava. I napisao sam knjigu o tebi, mama. Čini mi se da te nije briga. Zašto nikada nijesi izrazila svoje mišljenje? Zašto si me uvijek slala kod tate? "
Ja ću reći:"Dušo, nijesam željela da odlučujemza tebe. Ja sam te samo voljela, dušo, a za savjete smo imali tatu!". A on će reći: "Dođavola sa savjetima tatinim, ja sam tebe pitao, mama? Cijlog života sam želio da dobijem tvoju pažnju. Mama ja sam lud za tobom. Spreman sam da dam sve, samo bar jednom, da razumijem šta misliš o meni. Svojim ćutanjem, svojom nevezanošću, ti, ti si mi uništila život."- i teatralno će lupiti rukom po čelu.
|
Tada ću ja ustati, pogledaću ga pažljivo i reći ću: "Znači tako. Postoje dvije vrste ljudi na svijetu: jedni žive, a drugi traže krivce. A ako ti to ne razumiješ, onda si idiot.". On će reći "Ah" i onesvijestiće se. Za psihoterapiju biće potrebno oko pet godina. |
Ovaj tekst je dobra prevencija za naš materinski perfekcionizam - težnju da budemo idealne majke. Opustite se! Bez obzira koliko se trudile da budemo dobre majke, naša djeca će ipak imati šta da kažu svom psihoterapeutu.
Svetlana Hmelj
Prevod teksta: fit4brain.com
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com