Nalaziti se pored nečega prelijepog ili
dragocjenog, a ne moći to doživjeti,
je najfiniji oblik mučenja.
Robert Džonson
|
|
U životu svakog od nas dešavaju se momenti, kada ruža iz nekog razloga blijedi, a muzika nas više ne dotiče, ili nježna duša čovjeka, koja živi tik uz nas, nije više u stanju da omekša naše srce.
Smjena raspoloženja je toliko prirodna, kao i prelaz od svjetlosti ka tami, kao prelaz kada oblaci zakrivaju sunce, a zatim se rasture. |
Međutim, postaje pravo mučenje, kada vjerujemo da je ruža prestala da stvara za nas svoje nijanse, da muzika više nije u stanju da nas uzbuđuje, ili najgore od svega, kada zaključimo da čovjek sa kojim smo bliski, više nam ne izgleda ni dobar ni nježan.
Iskreno govoreći, gore nego ništa ne vidjeti, može biti samo situacija kada nas ne dotiče ono što vidimo. Naravno, stvari i ljudi se mijenjaju, ali ipak, nikada nećemo biti u stanju da priznamo realnost promjena ili gubitaka, ako ne možemo da priznamo i prihvatimo našu nesposobnost da s vremena na vrijeme osjetimo ono što vidimo.
Često emocionalne tragedije života počinju u tom trenutku kada mijenjamo svoj život - mijenjamo partnere, religiju, posao, da bismo ponovo stekli osjećaj unutrašnjeg smisla, koji ošamućen spava u nama.
Sjećam se čovjeka koji je izgradio kuću na litici uz more, da bi ponekad uživao u magli, ali je magla ostala cio mjesec dana. Čovjek je proklinjao to mjesto i odselio se, a nedelju dana nakon što je otišao, magla se razišla.
Zbog naše ljudske prirode oko srca svakoga od nas ponekad se skuplja magla, i često sam naš život zavisi od spokojne hrabrosti koja nam omogućava da dočekamo dan kada će se magla razići.
Iskreno govoreći, gore nego ništa ne vidjeti, može biti samo situacija kada nas ne dotiče ono što vidimo. Naravno, stvari i ljudi se mijenjaju, ali ipak, nikada nećemo biti u stanju da priznamo realnost promjena ili gubitaka, ako ne možemo da priznamo i prihvatimo našu nesposobnost da s vremena na vrijeme osjetimo ono što vidimo.
Često emocionalne tragedije života počinju u tom trenutku kada mijenjamo svoj život - mijenjamo partnere, religiju, posao, da bismo ponovo stekli osjećaj unutrašnjeg smisla, koji ošamućen spava u nama.
Sjećam se čovjeka koji je izgradio kuću na litici uz more, da bi ponekad uživao u magli, ali je magla ostala cio mjesec dana. Čovjek je proklinjao to mjesto i odselio se, a nedelju dana nakon što je otišao, magla se razišla.
Zbog naše ljudske prirode oko srca svakoga od nas ponekad se skuplja magla, i često sam naš život zavisi od spokojne hrabrosti koja nam omogućava da dočekamo dan kada će se magla razići.
|
Mark Nepo: The Book of Awakening Prevod teksta: sobiratelzvezd.ru Prevela: Beba Muratović - bebamur.com |
|
