Priča o dvije bore koje uokviruju naš osmijeh

Zovu se "bore sa osmijehom". Nabori naše kože ističu se kada se nasmejemo. To su linije naše duše .

​Kao novorođenče, obrazi su toliko zategnuti i puni da nema mjesta za ove radosne linije, koje u tom nježnom dobu izgledaju poput belih čaršafa. 

U našem društvu su izmišljene posebne kreme koje pokušavaju da zaustave naglašeni razvoj ovih i drugih bora. Njihovo skrivanje takođe skriva svu mudrost akumuliranu tokom vremena.

Bore osmeha su crteži naše duše koja je fiksirana na našem tijelu, oblikujući naše lice i čineći nas hramom u svojoj visini. Oni su signali naše unutrašnje vatre koji se pojavljuju naročito kada se spontano smejemo. I prateći naše emocionalno stanje, oni nam uokviruju osmijeh. One nisu problem koji treba eliminisati.

Trebaju nam godine da ih tako dobro definišemo, da ih izvajamo na svojoj koži. Poput vode koja nastavlja da se susreće sa stijenom da bi mogla da je oblikuje i modelira prema božanskom dizajnu.

Ne postoji osoba sa istom mapom bora jednakom drugoj jer svaka od njih govori o našoj unutrašnjosti.  Društvo koje želi sakriti znakove starenja je društvo koje ne želi da bude mudro, svesno, budno. Koja ne slavi unutrašnjost. Ne promoviše slobodu.

​Ovi lukovi blizu usta šalju nam strelice svesti koje treba dohvatiti, ogledala nas samih kojima se divimo, slatke melodije za slušanje. Za one koji su budni i spremni da shvate njihovo značenje. 

"Bilo je jednom drevno selo, smešteno u vrlo udaljenoj šumi. A u ovom selu je živio najstariji od svih starih. Imao je dugu bijelu kosu, očiju udubljenih između nabora kože i ruke koje su ličile na korenje. Lice mu je bilo obloženo vrlo dubokim borama. Imao je sto godina ili možda čak i više. Jednog dana joj je došla mlada žena, uvjerena da odgovor na svoje pitanje može dobiti od najmudrijeg u selu. Pitala je za tajnu sreće. Starac se zagledala u nju. Zatim je uzeo mladu ženu za ruku i vodio je da miluje stare bore koje su joj poput zagrljaja okruživale usta. Rekao joj je da je tajna sreće sadržana u tim tragovima oko usana.  Savetovao joj je da se ne suzdržava i nikada ne skriva nikakve emocije jer su same emocije pravi gradivni elementi sreće. Otuda potiču najveći i najlepši zamkovi ljubavi. Bore su čuvari naših emocija, kraljice našeg unutrašnjeg carstva, dizajni svemira. To su šolje koje sadrže svako sjećanje na prošlost".

Idimo kroz svijet ponosni na svoje bore koje predstavljaju dodire naše duše. Mazimo ih, brinimo o njima, gledajmo ih s ljubavlju i poklonimo se borama ljudi ispred nas. One su vrata njihovog unutrašnjeg svijeta!

Elena Bernabe

Prevod teksta: https://www.eticamente.net/68836/la-storia-delle-due-rughe-che-incorniciano-il-nostro-sorriso.html

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​