BebaMur
.
  • Početna
  • Video
  • Blog
  • Nauka
  • Duhovnost
  • Psihologija
  • Mudrost
  • Nadahnuće

Priča o jednostavnoj ljudskoj dobroti

4/9/2016

0 Comments

 
Picture

Svako od nas ima svoje uspomene iz detinjstva: vesele, smiješne, dirljive, tužne. Djetetu, naravno, boje izgledaju sjajnije, nebo - plavlje, drveće - veće, ali dobrota ostaje nepromenjena. Ovo je priča o njoj, o jednostavnoj ljudskoj dobroti.
​Uoči Božića, prebirajući po starim pismima moje majke, sjetio sam se priče koju mi je ona ispričala:

"Bio sam majkino jedino dijete. Ona se kasno udala i ljekari su joj zabranili da rodi. Majka nije poslušala ljekare, sa strahom i rizikom dogurala je do 6-og mjeseca trudnoće, i tek tada se pojavila prvi put u ginekološku ambulantu.

Bio sam željeno dijete: baba, djed, otac, pa čak i polu-sestra bezgranično su me voljeli, a majka prosto nije dala ni trunčica da pane na njenog sina jedinca!

Majka je počinjala da radi veoma rano, a prije posla je morala još i da me odvede u vrtić "Dubki", koji se nalazio u blizini Timirjazevske akademije. Da bi stigla na vrijeme na posao, išli smo prvim autobusima i tramvajima, kojima su po pravilu upravljali jedni isti vozači. Ja i majka bi izlazili iz tramvaja, ona bi me je vodila do kapije vrtića, predavala vaspitačici, trčala natrag do stanice i čekala sledeći tramvaj.

Nakon nekoliko kašnjenja na posao, zaprijetili su joj otkazom, a pošto smo mi, kao i svi tada, živeli veoma skromno, samo od tatine plate ne bismo mogli da živimo, majka je teška srca, smislila rešenje: da spusti samog, trogodišnjeg dječaka na stanicu u nadi da će sam moći od tramvaja da dođe do kapije vrtića.

Uspjeli smo iz prvog puta, iako su ti sekundi za nju bili najduži i najstrašniji u životu. Ona je jurila po polupraznom tramvaju da bi vidjela da li sam prošao  kapiju.
​
​Nakon nekog vremena, majka je iznenada primijetila da se tramvaj sa stanice kretao polako i dostizao je brzinu tek kada sam prolazio kapiju vrtića. To je trajalo tri godine, sve dok sam išao u vrtić. Majka nije mogla, a nije ni pokušavala da nađe objašnjenje za ovu čudnu pojavu. Najvažnije joj je bilo, što joj je srce bilo spokojno zbog mene.
Sve se razjasnilo tek posle nekoliko godina, kada sam već išao u školu. Sa majkom sam pošao na njen posao i odjednom mi se obratila žena-vozač tramvaja: - Ćao, dušo! Kako si porastao! Sjećaš li se kako smo te ja i majka provodili do vrtića? " ...

Mnogo godina je prošlo, ali svaki put kada prolazim pored stanice "Dubki", sjetim se te male epizode iz života i na srcu mi biva toplije zbog dobrote te žene, koja je svakodnevno, apsolutno nesebično, činila jedno malo dobro djelo, samo malo zadržavajući tramvaj zarad mira njoj potpuno nepoznatog čovjeka.

Izvor: http://fit4brain.com/7550

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com

0 Comments

Your comment will be posted after it is approved.


Leave a Reply.

    Pretražite sajt
    Podijeli
    BebaMur.com
     Kopiranje i prenošenje teksta na druge portale strogo je zabranjeno!

    DMCA.com Protection Status

    Categories

    All
    Bajke
    Biografije
    Dokumentarni Film
    Dostojevski
    Društvo
    Duhovnost
    Ekart Tol
    Ezoterija
    Greg Brejden
    Gurdjijev
    Herman Hese
    Karma
    K.G. Jung
    Kozirjev
    Kvantna Fizika
    Mudrost
    Nadahnuce
    Nauka
    Osho
    Poezija
    Price
    Psihologija
    Tesla
    Tolstoj
    Torziono Polje
    Vakcine
    V. Zeland
    Zanimljivosti
    Zdravlje

- Menu
Početna  Video   Blog    Nauka - Nikola Tesla - Nikolaj Kozirjev - Pjotr Garjajev Duhovnost - Ošo -Greg Brejden - Vadim Zeland Psihologija Mudrost Nadahnuće

Copyright © 2015