Odluka je bila konačna – to je bilo pre pet stotina godina. Ljubavnici su se zagrlili i briznuli u plač. Student je otišao briznuvši u plač. A devojka je takođe nastavila da gorko plače.
Majka se čak i iznenadila. Čak je osjetila i sažaljenje. Nešto se uzburkalo u njenom otvrdnutom hladnom srcu... I upitala je ćerku: zašto plačeš? Stvarno toliko voliš ovog studenta, da li zaista toliko patiš?
Devojka je kroz suze odgovorila: "Mama, zar nisi primetila kakve je srebrne kopče imao na ogrtaču? Mogao bi da proda i ove pričvršćivače i potroši novac na mene. Nekako si požurila, mama, sa svojom odlukom. Srebrne kopče nisu uzete u obzir!"
Tako to biva i posle pet stotina godina. Drugi ljudi neće plakati za tobom, već za srebrnim kopčama. Za vašim novcem i vašim uslugama. I neće požaliti što ste otišli. I da nisu imali vremena da te iskoriste. I nisu počupali srebrne zatvarače na tvom ogrtaču.
I još nešto je rekao propovednik Pauli: jabuka pada nedaleko od jabuke. Pogledajte izbliza porodicu osobe koju obasipate blagoslovima i dajete poslednje ... Mnogo toga korisnog i zanimljivog možete naučiti gledajući u pravila porodičnog života.
Evo priče o ljubavi i srebrnim kopčama. Poučno i otrežnjujuće. Učenici treba da uče. Svako treba da nauči da živi i razume ljude...
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com