Ali onda su se sažalili na mene. I plišanog medu. I očistili su ga i stavili mu oči - dugmad od sedefa sa crnim centrom. A tata mu je uredno zašio glavu, kako bi doktor trebalo. I tako da se šav nije video, stavili sušešir na medveda. A oko vrata je bila vezana najlonska mašna. A onda sam stavio plišanog medu u kolica i otišao u šetnju.
O, kako se svima dopao moj plišani meda! Svako je hteo da ga uzme za sebe. I tražili su da drže i maze. Dao sam dozvolu, ali vrlo malo – setio sam se kako su im ta ista deca igrala fudbal. I oni su mu se smejali. A ovaj mali medved je još zdrav i još se vidi ožiljak na glavi, šav koji je tata sašio...
I uvek biva ovako: čovek će sve izgubiti i razboleti se. Osiromaši ili završi u u zatvoru ili bolnici. Svašta se može dogoditi. A onda će mu neko pomoći. Podržaće ga. I sve će biti u redu! Koliko se puta ovo desilo, zaista. A onda će ova imućna i zdrava osoba sa novim panamskim šeširom otići u šetnju.
O, koliko će se novih prijatelja pojaviti! Koliko će se samo starih vratiti – onih koji su im igrali fudbal... Dozvolimo sebi da budemo prijateljski zagrljeni. I da se osmehnemo. Ali budimo budni; budimo na oprezu. I zahvalni onima koji su nas pokupili i odvezli kući. Obično je ovo jedna jedina osoba.
Anna Valentinova Kiryanova
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com