Priča o životu i o tome kako ga živimo.
Jednom se čovjek uputio na put. Stigao je u jednu daleku zemlju, kupio je turistički prospekt za posjete zamcima, koji su se nalazili na ostrvima. U njemu su bili navedeni dani i vrijeme posjeta, ponekad veoma ograničeni. Na jednoj od stranica čovjek je vidio specijalnu ponudu " Putovanje tvog života".
|
|
Na fotografijama pored bio je naslikan prelijepi zamak, zbog čega je poželio da boravi u njemu ... u prospektu je rečeno, zbog razloga koji će vam kasnije biti poznat, za ovu eskurziju se ne uzima avans, ali je zatraženo da se unaprijed ugovori dan i čas posjete. |
Zainteresovan neobičnom ponudom, čovjek je iste večeri nazvao i ugovorio posjetu. Na vratima ga je sreo ljubazni čuvar.
- Jesu li stigli drugi posjetioci ?
- Drugi? Posjeta zamka je individualna, i usluge vodiča ne nudimo. Kratko je upoznao posjetioca sa istorijom zamka i spomenuo sve značajne znamenitosti: slike na zidovima, oklope na međuspratu, vojno oružje u prostoriji ispod stepenica, katakombe i sobu za mučenje u podzemnoj tamnici.
Kad je završio sa pričanjem, uručio je posjetiocu kašiku i zamolio ga da drži njenu udubljenu stranu naviše.
- Zbog čega? - zainteresovao se on.
- Mi ne naplaćujemo ulaz. Troškove putovanja ocjenjujemo na sledeći način: svakom posjetiocu dajemo kašiku do vrha napunjenu sitnim pijeskom, u njoj stavljamo tačno stotinu grama, i predložimo mu da se samostalno šeta zamkom.
Posle toga izmjerimo pijesak koji je ostao u kašici, i zatražimo od posjetioca po funtu za svaki prosuti gram ...
- A ako ne prospem ni gram?
- U tom slučaju, vaša posjeta će biti besplatna.
Posjetioca su takvi uslovi iznenadili i zainteresovali.
Gostoprimljivi domaćin je napunio kašiku pijeskom, i čovjek je započeo svoje putovanje. Uvjerivši se u stabilnost ruke, polako se popeo uz stepenice, ne skidajući pogled sa kašike. Na vrhu, pored sobe sa oklopima na međuspratu, odlučio je da ne ulazi unutra, jer bi vjetar mogao da oduva pijesak, i odmah je odlučio da siđe dolje.
- Jesu li stigli drugi posjetioci ?
- Drugi? Posjeta zamka je individualna, i usluge vodiča ne nudimo. Kratko je upoznao posjetioca sa istorijom zamka i spomenuo sve značajne znamenitosti: slike na zidovima, oklope na međuspratu, vojno oružje u prostoriji ispod stepenica, katakombe i sobu za mučenje u podzemnoj tamnici.
Kad je završio sa pričanjem, uručio je posjetiocu kašiku i zamolio ga da drži njenu udubljenu stranu naviše.
- Zbog čega? - zainteresovao se on.
- Mi ne naplaćujemo ulaz. Troškove putovanja ocjenjujemo na sledeći način: svakom posjetiocu dajemo kašiku do vrha napunjenu sitnim pijeskom, u njoj stavljamo tačno stotinu grama, i predložimo mu da se samostalno šeta zamkom.
Posle toga izmjerimo pijesak koji je ostao u kašici, i zatražimo od posjetioca po funtu za svaki prosuti gram ...
- A ako ne prospem ni gram?
- U tom slučaju, vaša posjeta će biti besplatna.
Posjetioca su takvi uslovi iznenadili i zainteresovali.
Gostoprimljivi domaćin je napunio kašiku pijeskom, i čovjek je započeo svoje putovanje. Uvjerivši se u stabilnost ruke, polako se popeo uz stepenice, ne skidajući pogled sa kašike. Na vrhu, pored sobe sa oklopima na međuspratu, odlučio je da ne ulazi unutra, jer bi vjetar mogao da oduva pijesak, i odmah je odlučio da siđe dolje.
|
|
Prolazeći pored sale sa vojnim oružjem, koja se nalazila ispod stepenica, shvatio je da ako želi da ih bliže razmotri mora se naginuti preko ograde. To ne bi bilo opasno, ali sadržaj kašike bi se vjerovatno prosuo, zato se zadržao na posmatranje sale izdaleka. Iz istog razloga nije obišao ni podzemnu tamnicu, jer bi se morao do nje da spusti strmim stepenicama.
|
Veoma zadovoljan, vratio se na početnu tačku putovanja, gdje ga je čekao čuvar sa vagom u rukama.
- Iznenađujuće, prosuli ste samo pola grama, - rekao je. - Čestitam, ispostavilo se da je ova posjeta za vas bila besplatna.
- Hvala.
- Jeste li imali zadovoljstvo od posjete? - upitao ga je na kraju.
Turista, posle malo oklijevanja, odlučio je da bude iskren.
- Iskreno govoreći, malo. Stalno sam razmišljao o pijesku i nijesam gledao okolo.
- Kakav užas! Znate, za vas ću napraviti izuzetak. Opet, ću vam napuniti kašiku, samo sada su druga pravila, zaboravite na pijesak. Posle dvanaest minuta, stiže sledeći posjetioc. Morate da se vratite prije njega.
Ne gubeći vrijeme, čovjek je uzeo kašiku i potrčao do međusprata, bacio brz pogled na eksponate, trčeći se spustio stepenicama u podzemnu tamnicu prosipajući pijesak po stepenicama.Tamo se nije zadržao ni minut, jer je vrijeme isticalo. Letio je kao na krilima, preko stepenica, gdje je, naginjući se, prosuo ostatke pijeska iz kašike.
Pogledao je na sat, shvatio da je već prošlo jedanaest minuta. Vremena da se pogleda oružnje nije ostalo, i ponovo je potrčao ka izlazu, gdje je domaru dao praznu kašiku.
- Pa, bez pijeska, ali ne brinite, već smo se dogovorili. Kako je bilo ovaj put? Je li vam se svidjela posjeta?
Posjetilac nije odmah znao šta da kaže.
- Zapravo, ne, - odgovorio je na kraju. - Razmišljao sam samo o tome da ne zakasnim, prosuo sam sav pijesak, ali nijesam imao nikakvo zadovoljstvo.
Domar je zapalio lulu i rekao:
- Postoje ljudi koji idu kroz život pokušavajući ni za šta da ne plate, i ne mogu da uživaju na tom putovanju. Ima i drugih koji uvijek žure, brzo gube sve - i oni takođe ne uživaju. Malo ljudi shvata životni nauk. Oni posmatraju stvari iz svakog ugla i uživaju u svakom trenutku. Oni znaju da moraju da plate za sve, ali shvataju da je život vrijedan toga.
- Iznenađujuće, prosuli ste samo pola grama, - rekao je. - Čestitam, ispostavilo se da je ova posjeta za vas bila besplatna.
- Hvala.
- Jeste li imali zadovoljstvo od posjete? - upitao ga je na kraju.
Turista, posle malo oklijevanja, odlučio je da bude iskren.
- Iskreno govoreći, malo. Stalno sam razmišljao o pijesku i nijesam gledao okolo.
- Kakav užas! Znate, za vas ću napraviti izuzetak. Opet, ću vam napuniti kašiku, samo sada su druga pravila, zaboravite na pijesak. Posle dvanaest minuta, stiže sledeći posjetioc. Morate da se vratite prije njega.
Ne gubeći vrijeme, čovjek je uzeo kašiku i potrčao do međusprata, bacio brz pogled na eksponate, trčeći se spustio stepenicama u podzemnu tamnicu prosipajući pijesak po stepenicama.Tamo se nije zadržao ni minut, jer je vrijeme isticalo. Letio je kao na krilima, preko stepenica, gdje je, naginjući se, prosuo ostatke pijeska iz kašike.
Pogledao je na sat, shvatio da je već prošlo jedanaest minuta. Vremena da se pogleda oružnje nije ostalo, i ponovo je potrčao ka izlazu, gdje je domaru dao praznu kašiku.
- Pa, bez pijeska, ali ne brinite, već smo se dogovorili. Kako je bilo ovaj put? Je li vam se svidjela posjeta?
Posjetilac nije odmah znao šta da kaže.
- Zapravo, ne, - odgovorio je na kraju. - Razmišljao sam samo o tome da ne zakasnim, prosuo sam sav pijesak, ali nijesam imao nikakvo zadovoljstvo.
Domar je zapalio lulu i rekao:
- Postoje ljudi koji idu kroz život pokušavajući ni za šta da ne plate, i ne mogu da uživaju na tom putovanju. Ima i drugih koji uvijek žure, brzo gube sve - i oni takođe ne uživaju. Malo ljudi shvata životni nauk. Oni posmatraju stvari iz svakog ugla i uživaju u svakom trenutku. Oni znaju da moraju da plate za sve, ali shvataju da je život vrijedan toga.
