Muškarac se vozi trolejbusom i misli: "Žena - kučka, prijatelji - šljam, šef - debil, posao - smeće, život - sranje ..."
Iza muškarca stoji anđeo, zapisuje i misli: "Kakve čudne želje, a što je najinteresantnije -iste su svaki dan! Ali, šta se tu može, treba ih ispuniti. "
Iza muškarca stoji anđeo, zapisuje i misli: "Kakve čudne želje, a što je najinteresantnije -iste su svaki dan! Ali, šta se tu može, treba ih ispuniti. "
Priča o vodonoši i krčagu
Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga.
Nosio ih je okačene na krajevima motke o vratu. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode.
Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u naprslom krčagu donosio polovinu sadržaja vode do kuće.
Trajalo je to tako dvije cijele godine, iz dana u dan.
Naravno ispravni krčag je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti naprsli krčag sramio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze.
Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
- Sram me je, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće.
Vodonoša mu je odgovorio:
- Da li si primijetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog krčaga?
To je zato što sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i nosio sa te strane. Svaki dan si ih zalivao, kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam svoj sto. Da nisi takav, kakav jesi, tada ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.
Svako od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo naprsli krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrednijim. Samo treba uvažavati i prihvatati svakoga onakvim kakav jeste, i gledati dobru stranu u ljudima.
Vodonoša je imao dva velika keramička krčaga.
Nosio ih je okačene na krajevima motke o vratu. Jedan krčag je imao pukotinu dok je drugi bio ispravan, i uvijek je uspijevao da prenese jednu te istu količinu vode.
Put od izvora do kuće je bio dug i uvijek je u naprslom krčagu donosio polovinu sadržaja vode do kuće.
Trajalo je to tako dvije cijele godine, iz dana u dan.
Naravno ispravni krčag je bio ponosan na sebe kako je do kraja uspješno ispunio obvezu, dok se siroti naprsli krčag sramio, osjećao se poniženo i potišteno, što je uvijek ispunjavao samo polovinu obveze.
Jednog dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
- Sram me je, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće.
Vodonoša mu je odgovorio:
- Da li si primijetio, da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne na strani drugog krčaga?
To je zato što sam ja uvijek znao za tvoj nedostatak, i uvijek sam te podržavao i nosio sa te strane. Svaki dan si ih zalivao, kada smo se vraćali. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, kojim ukrašavam svoj sto. Da nisi takav, kakav jesi, tada ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj dom.
Svako od nas ima poneku manu. Svi smo mi pomalo naprsli krčazi. Ali, ovi lomovi i mane koje su u svakome od nas, čine nam život zanimljivijim, interesantnijim i vrednijim. Samo treba uvažavati i prihvatati svakoga onakvim kakav jeste, i gledati dobru stranu u ljudima.
O neophodnosti pomoći.
Kada je počela poplava, jedna ženka majmuna je uspjela da se spasi popevši se na vrh krošnje derveta. Voda je skoro došla do nje, ali ona se nije uplašila. "Ko bi se još mogao spasiti" - mislila je, gledajući okolo i ugleda ribu kako pliva pored nje, odmah ju je uhvatila za rep i izvukla iz vode...
Naše misli
- Pazite na svoje misli, - govorio je učitelj - one određuju vašu sudbinu.
- Nije važno šta ja mislim, pošto to niko ne vidi.
- Bog sve vidi - odgovorio je učitelj - i sjeme posađeno u zemlju se ne vidi, ali iz njega izraste ogromno drvo. Tako je isto nevidljiva misao, ali iz te misli izrasta tvoja budućnost. Što posije čovjek, to će i požnjeti. Ako posiješ lošu misao, izrašće loš plod.
- Pazite na svoje misli, - govorio je učitelj - one određuju vašu sudbinu.
- Nije važno šta ja mislim, pošto to niko ne vidi.
- Bog sve vidi - odgovorio je učitelj - i sjeme posađeno u zemlju se ne vidi, ali iz njega izraste ogromno drvo. Tako je isto nevidljiva misao, ali iz te misli izrasta tvoja budućnost. Što posije čovjek, to će i požnjeti. Ako posiješ lošu misao, izrašće loš plod.
