Silvestro Montanaro: "Sjećam se kada me ja kao malog majka vodila kod doktora, za mene je ulazak u tu prostoriju bilo kao ulazak na sveto mjesto. Naravno, i tada su postojali kontardiktorni problemi ali je medicina bila umjetnost, skoro magija na usluzi Ijudima. Danas, kada su zakoni o finansiranju i profitu ušli u svaku poru društva čak i zdravstvo, koje je od primarne važnosti, postalo je mjesto velike moći i ogromnih poslova. Da, pacijent danas nije više čovjek već potrošač. To je jedan veliki biznis. I tako bolesti, nekad toliko ne željene danas se čak i proizvode."
Peter Rost: "Zovem se Peter Rost, doktor sam, radio sam oko 20 godina u farmaceutskom sektoru. U poslednje vrijeme sam radio kao zamjenik direktora u sektoru marketinga. Posle odlaska iz Pfizer-a, nakon javnog otrkivanja nekih nelegalnih radnji radio sam kao pisac, novinar i konsultant u SAD. Definisao sam farmaceutski sektor kao odjeljak mafije. Moram reći, to je tačno kao zločin sa predumišIjajem, farmaceutski sektor je proglašen krivim za ogromne prekršaje, i platio je milijarde dolara kazne. Veoma su moćni, i ako se neko usudi da govori otvoreno o tome šta se dešava u tom svijetu bukvalno ga odmah pošalju u zatvor. Dakle, farmaceutski sektor djeluje i ima veliki uticaj na politiku, kao i mafija."
Peter Rost je insajder, neko ko je godinama radio u farmaceutskim kućama i obavljao poslove zamjenika direktora marketinga Pfizer-a, sve do dana kada je odlučio da progovori.
Peter Rost: "Odlučio sam da progovorim kada sam otkrio šta se dešava u farmaciji i u Pfizer-u. Pričamo o zločinima koji zaslužuju i po 10 godina zatvora. Nijesam želio da budem umiješan u nelegalne radnje. Nelegalne radnje o kojima govorim, odnose se na Genotropin, kombinovani hormon rasta, na kojem sam radio. Otkrio sam da firma promoviše Ijekove na nelegalan način. U SAD to se kažnjava čak sa 10 godina zatvora. To nije mala stvar.
Znači moja uloga je bila da upozorim menadžment, i da promjenim neke od tih nelegalnih radnji. U tom trenutku se pojavljuju problemi, zato što se pojavljuju advokati firme koji su mi rekli da će sve biti u redu i da ne brinem. Ali ja sam i dalje imao brige, koje sam uočio na vrijeme, na karaju Pfizer koji je u međuvremenu osvojio farmaceutsko tržište je odlučio da formalno promjeni sve to što sam uočio, naravno nelegalno. Zajedničkim dogovorom sa advokatima je utvrđeno da je apsolutno sve bilo legalno, ali nije bilo tako.
Wall Street ne interesuje koliko novca zarađuješ, i koliki je profit koji ostvaruješ. Jedina stvara koja interesuje Wall Street koliko ćes više profita napraviti naredne godine. Zbog toga se pravi ambiciozni plan, za koga tvoji prethodni uspijesi, ogromni uspjeh sa nekim važnim lijekom, znače da moraš da radiš još bolje sa novim Ijekovima, čak i ako nemaš ništa u planu. Zbog toga firme rade nelegalne radnje, stvari koje ne bi trebale da se rade."
isječak iz filma "Dr Knock ili trijumf medicine"
Dr Knock: - Razboljeti se, u savremenoj medicini nema isto znčenje kao nekada. Zdravlje nije riječ koju treba zauvijek izbrisati iz našeg rečnika. Po mom mišIjenju, ne poznajem Ijude koji ne pate od manje ili više teških bolesti.
Dr Parpalaid - Mnogo je interesantna ta vaša teorija doktore.
Dr Knock: - Mnogo moderna teorija.
Ovaj gospodin je glavni lik jedne francuske komedije 20-tih godina koja se zove "Dr Knock ili trijumf medicine". Pokušajte da pitate dr Knocka šta misli o zdravim osobama?
Dr Knock: "Zdrave osobe su bolesne iako to ne znaju."
Genijalni Ijekar je manipulisao cijelim društvom, sa ciljem da ubijedi pacijenta da niko nije dobrog zdravlja. Kako je dr Knock uspio da ih sve ubijedi? Dobra strategija u komunikaciji, malo klasifikovanih bolesti, sa sličnim simptomima, neki saučesnici i mnogo prljava savjest.
50 godina nakon prvog emitovanja ove komedije, krajem 70-tih dr Knock je dobio svog prvog naslednika. Radi se o predsjedniku Merck-a jedne od najzančajnijih farmaceutskih kuća na svijetu. Kao i dr Knock, ni on nema dlake na jeziku. Izjavio je da je njegov san da: "Proizvede Ijekove za zdrave Ijude."
Proizvođači bolesti
Prodaju strah, strah od starenja i strah od smrti. Teško možeš izgubiti, ako prodaješ ove američke stvari. Ono što su ranije bila prihvatljiva i normalna stanja postali su stvari koje treba liječiti tabletama. Znamo da je u Kolumbini, u Koloradu omladina uzimala antidepresive kada su ubijali kolege i nastavnike. Farmaceutske firme zajedno sa naftnom industrijom su sektori koji imaju najveću moć na Vašington i na Bijelu kuću.
Mi pokušavamo da zaboravimo da farmeceutske firme investiraju u biznis. Kakva je njihova odgovornost prema akcionarima, i koji je njihov cilj? Njihov cilj je da naprave profit. I oni tačno to i rade. To je njihov prioritet.
Prodavati tablete, prodavati ih svima, je glavni posao u poslednjih 30 godina. Od Evrope do Japana, od Juzne Amerike do SAD-a zemlje u kojoj je potrošnja Ijekova povećana od 1980. do 2003., čak 17 puta.
Inspirisani vizionarskim projektom dr Knock-a, otkrivamo kako se konstruiše bolest, stvara tržište i prodaju Ijekovi, ne samo beskorisni, već i štetni za milione Ijudi.
Dobrobit medicine može da počne
1980. američki parlamet donosi zakon i naziva ga " The Bayh-Dole Act". Ovaj zakon dozvoljava univerzitetima da patentiraju rezultate naučnih istraživanja, koji su finansirani državnim novcem. Zatim, prodaju patent farmaceutskim kućama u zamjenu za honorar. Ovim zakonom farmaceutske kuće širom svijeta više ne moraju da investiraju u istraživanja da bi proizvele nove Ijekove, i mogu da se bave samo tehničkim dijelom. To jeste, proizvodnjom lijeka. Zahvaljujući ovom zakonu farmaceutske kuće su mogle da premjeste svoja ulaganja umjesto istarživanja u marketing. Podaci objavljeni u "Fortune 500" iz 2003., jasno to govore. 31 milijarda dolara za istraživanje, i 67 milijardi za marketing i administraciju.
Marcia Angell, već godinama je jedan od glavnih kritičara, pravi trn u oku za farmaceutske firme: "U mojim istaraživanjima sam saznala da skoro 75 % novih Ijekova nije ništa novo. Bili su to stari Ijekovi ali u novim pakovanjima i kombinacijama. To pokazuje koliko je limitirana inovacija u ovom sektoru. Sve ovo je mnogo važno reći, jer veliki broj Ijekova u prodaji nisu novi, stari su. Njihov sastav je isti kao 1980. ako ne i od ranije. U ovoj indrustiji veoma malo je novog pod suncem nebeskim."
Ali ako se radi malo istraživanja i malo je novih Ijekova, odakle dolazi ovaj vrtoglavi bum u prodaji. Šta se prodaje?
Marcia Angell: "Najveće tržište za farmaceute su zdravi Ijudi. Njihov cilj je prodati što veći broj Ijekova zdravim Ijudima. Ili pak sa malim prepravkama, firme prodaju više bolest nego lijek. Ako uspiju da ubijede zdarave osobe koje predstavljaju ogromno tržište, da imaju bolest koju treba liječiti onda stvarno i uspijevaju da stvore BlockBaster. To jest, lijek koji vrijedi milijardu dolara u receptima. Najnovija stvar u farmaceutskoj industriji, bez sumnje je marketing."
To je fenomen koji nije precizno definisan. Disease mongering tj. komercijalizacija bolesti. Steve Woloshin i njegova supruga Lisa Schwartz su dva Ijekara koji godinama organizuju konvencije da bi pružili suprotne informacije.
Steve Woloshin: "Disease mongering" obuhvata definiciju bolesti, i koristi se u stvaranju novih bolesti, nastoji da normalna osjećanja i iskustva Ijudi definiše kao bolesti. Stvarajući bolesti koje zahtijevaju farmakološki tretman.
Lisa Cosgrove: Zovem se Lisa Cosgrove, OPGD u kliničkoj psihologiji i profesor sam na univerzitetu Masachustes u Bostonu.
Lisa Cosgrove, je uradila istraživanje o finansijskim izvještajima između farmaceutske industrije i autora DSM-a. DSM je glavna knjiga o dijagnostifikovanju i statistici mentalnih bolesti. Praktično Biblija psihijatrije. Koja klasifikuje i objavljuje nove mentalne bolesti koje se proučavaju. Tokom ovog istraživanja, otkrila je puno stvari.
Lisa Cosgrove: "Prvo sam primijetila da je patentu Prozac-a, najprodavanijem antidepresivu, isticao rok upotrebe, zbog toga farmaceutska kuća koja ga je proizvodila, Eli Lily, je izgubila ogroman profit zbog plasiranja na tržište sličnih i jeftinijih rivalskih Ijekova. Bilo je jasno da Eli Lily ima veliki interes da pronađe novi poremećaj za koji da bi se propisivao Prozac. Poslije nekog vremena, primjetila sam da je masovno reklamiran jedan novi lijek, Sarafen, za liječenje jedne nove bolesti. Predmenstrualni disforični poremećaj (PMDD)."
Ovaj poremećaj nije ništa drugo nego tenzija i nervoza koje neke žene imaju nekolika dana prije menstruacije. Po nekima, ta bolest onemogućava poslove i liječi se tabletama. Tako je bilo. Komisija eksperata je utvrdila da je PMDD ustvari istinski mentalni poremećaj. I on je ubačen u glavnu literaturu o mentalnim bolestima, otvarajući tako put ka tržištu.
Lisa Cosgrove: "U svom istraživanju sam saznala da je većina članova komisije koja je sastvaljena da odluči da li je PMDD stvarno depresivni poremećaj, imala finansijske dogovore sa Eli Lilly. Farmaceutskom kućom koja proizvodi Sarafem."
Ali kakav je Sarafem lijek?
Lisa Cosgrove: "Sarafem, Fluoksetin, je potpuno identična stvar kao Prozac. Radi se o istom lijeku, kojem su jednostavno samo promjenili boju. Stavljajući ga u Ijubičastu kapsulu."
Kao što kaže Lisa Cosgrove, Eli Lilly je proizvela Prozac čije je patent isticao, obojio ga je u Ijubičasto promjenivši mu i ime i tako stvorio novi poremećaj da bi ga liječio, i poslije našla način da ova nova bolest bude odobrena od državnih organa, da bi sve bilo tačno i zvanično.
Dr Knock: Ko će naučiti sav ovaj bijedni narod na hiljadu opasnosti koje napadaju njihove organizme? I ko će ih naučiti da je bolje da ne čekaju smrt da bi pozvali doktora?
Ljudi su obično napadnuti reklamnim kampanjama. Američka farmaceutska industrija je uspjela da koristi ovo oružje još napadnije. Od 1997. donešen je zakon na Kongresu kojim je postala legalna u SAD-a direktna reklama potrošačima za Ijekove sa Ijekarskim receptom. Jedna od stvari koja nije dozvoljena u skoro ni jednoj drugoj zemlji na svijetu.
Samo u SAD i Novom Zelandu ako se uveče upali televizija, nalazite se isprede serija reklama farmaceutskih firmi upućenih potrošačima, koje govore: Boluješ od ove bolesti? Ili misliš da imaš ovu bolest? Posjetite svog Ijekara. I nakon što se prikaže logo tog lijeka koji se propisuje za tu bolest, stiže jasna poruka da tražite od svog Ijekara da vam propiše određeni lijek. Ovo utiče i na medicinsku praksu, zato što danas pacijenti odlaze kod Ijekara i govore: čuo sam da pričaju o ovom lijeku, mislite li da bi meni bio koristan?
Faktori rizika - Valcer holesterola
Silvio Garattini: "Postoji jedna druga strategija, koja takođe gleda da poveća potrošnju tj. da se igra sa onim što se podrazmjeva normalnim nivoom. Problem se odnosi na holesterol, nekada se kao normalan nivo holesterola smatralo 240, kasnije 220, zatim 200, a sada se kaže da treba imati najmanji mogući holesterol."
Kao što kaže Silvio Garattini osnivač istraživačkog instituta Mario Negri. Hiperholesterol epidemija je postala najveći strah za zdravlje miliona Ijudi. Koji prestravljeni od rizika infarkta, okrenuli su se apotekama i tako je" lipitor" dostigao prodaju od 10 milijardi dolara godišnje. Najprodovaniji lijek svih vremena sa obaveznim Ijekarskim receptom.
Silvio Garattini: "Nažalost visok holesterol veoma malo utiče na rizik od inafarkta od koga svi strepe. Nedavno su obajavljene dvije studije. Koje svjedoče da ovi Ijekovi mogu da smanje nivo holesterola ali ne smanjuju rizik od srčanih problema. Ovo je nevjerovatno ako pomislimo da su potrošene stotine miliona dolara na reklame da bi ubijedili narod da pomisli da je to pravi lijek koji smanjuje rizik od infarkta."
Strategija da bi se proširilo tržište Ijekova, nije samo obratiti se osobama sa srčanim rizikom već i podrazumjevati rizične i osobe koje jednostavno imaju visok holesterol. Po odredbama Nacionalnih Instituta Zdravlja 90-tih godina, 13 miliona Amerikanaca je moralo da se liječi Statinima da bi smanjili holesterol. 2001. godine komisija je preformulisala ove odredbe, povećavši ovaj broj na 36 miliona. 2004. godine drugi komitet eksperata je opet dopunio odredbe, danas ima 40 milona Amerikanaca koji su morali da se liječe da bi smanjili holesterol.
Postoje poremećaji, koji su stvarno komercijalizovani o kojima do skoro niko nikada nije pričao. Na primjer, anksiozno socijalni poremećaj. Ranije se to moglo zvati stidljivošću, dok je danas dijagnostikovano, i postoje određeni Ijekovi za tu svrhu.
Nestanak stidljivosti - Socijalno anksiozni poremećaj
Radi se o poremećaju, kada se osobe često osjećaju anksiozne, kada se radi o budućnosti i o pogledu na njihovu ličnost. Prktično, kada se radi o bilo čemu nejasnom sa čim se suočavaju u životu. Doktorica Rapoport je jedna od toliko Ijekara koja predlaže direktno rešenje. Antidepresivnu pilulu.
Dr Rapoport: Ljekovi pomažu ako ste depresivni, nije bitno imate li šizofreniju ili anksiozne probleme ili samo depresiju. Ljekovi su svakako korisni.
"Ljekovi su svakako korisni" kaže doktorica Rapoport. Ali ako uzmete međunarodni memorandum o mentalnim bolestima, ili tekstove moderne psihijatrije, shvatićete da ne postoji bolest zvana " Socijalno anksiozni poremećaj ". Na kraju možete pronaći rijedak poremećaj zvani socijalna fobija.
Ono što se stvarno desilo je da GSK proizvođač Paxila, u periodu od 18 mjeseci, zahvaljući impresivnim komunikacionim kampanjama je uzela ovaj rijedak slučaj zvani socijalna fobija preimenovala ga i definisala ga poremećajem, zatim dodala danas jako modernu riječ, anksioznost i pretvorila ga u epidemiju, koja pogađa jednog od 8 Amerikanaca. Rezultat je da je Paxil sa 3 milijarde dolara godišnje, za kratko vrijeme postao najprodovaniji antidepresiv na svijetu.
Alison Bass objavljući knjigu "Side Effects" objelodanila je neželjena dejstva mnogih Ijekova. I predstavila je bezbrojne sukobe intresa u oblasti medicine.
Alison Bass: "Želim da vam ispričam priču o djevojčici od 15 godina iz Teksasa, Tanji Bruks. Bila je stidljiva i osjećala se neprijatno u društvu svojih vršnajaka. Vidjela je na TV-u reklamu za Paxil, u kojoj je jedan dječak njenih godina koristio ovaj lijek. Iznenada je postao omiljeni kod vršnjaka i više nije imao problema sa komunikacijom. Ispričala je to majci koja ju je povela kod porodičnog Ijekara, i tražila Paxiil. Taj doktor nije ništa znao o neželjenim dejstvima. I tako joj je propisao lijek. Zatim kod djevojčice su se razvile suicidne misli i pokušala je puno puta da se ubije. Srećom, spriječili su je na vrijeme. Mada je to izazvalo ogromnu ranu na nozi, ali su je poveli u bolncu. Nije mnogo iskrvarila, i imala je sreće što nije uspjela da se ubije dok je koristila Paxil. Sada je dobro, ima 20 godina i više ne uzima Ijekove. Ona je imala sreće, ali nažalost nije uvijek tako."
Ono što se dogodilo sa Paxilom, je primjer jednog tamnog poglavlja koje obuhvata neželejna dejstva Ijekova za mentalne poremećaje. Koji su se svuda brzo razvili za milione i milone Ijudi. Već 15 godina traje proces između nekih pacijenata i farmaceutske kuće koja proizvodi Paxil, GSK.
Ovu tužbu je poslala advokat iz Los Angelesa koja je odlučila da optuži 7 medicinskih "sestara Big Pharme". Zahvaljući njoj, objelodanjeni su zvanični podaci najveći sukobi intresa, koje smo do sad vidjeli. Ko će platiti štetu? Još se ne zna.
Karen Barth Menzies: "Zovem se Karen Barth Menzies i advokat sam u Los Angelesu. Pratila sam mnoge tužbe protiv farmaceutskih firmi. Počela sam sa tužbom protiv GSK za Paxil, početkom 90-tih godina. Paxil je izašao na tržište krajem 1992. godine i nakon samo nekoliko godina, počele su da se pojavljuju tužbe o potencijalnim neželejnim dejstavima, kao što je samoubistvo. Već u sledećem trenutku, pojavile su se teške posledice koje su pogodile veliki broj Ijudi. GSK je znala za teška neželjena dejstva, kao što je samoubistvo, zavisnost, poremećaji, još i prije nego što je lijek pušten na tržište.
Dakle, ono što smo saznali u toku tužbe je to da je firma već sve znala, i tužbe su bile jedini način da se provjeri cijela firma, to što je GSK već znala. Otkrili smo dvije mnogo važne stvari:
- Prva je da istarživanjima nijesu uspjeli da dokažu efikasnost Paxila, osim Placebo efekta.
- Druga stvar koju smo otkrili kroz klinička istraživanja je da su istraživanja pokazala da se kod djece koja su koristila Paxil razvijale ubilačke i suicidne namjere. Umjesto da obavijesti o ovim neželjenim efektima nadležene organe, Ijekare i roditelje GSK je objavila lažna istraživanja. Po kojima je Paxil siguran i efikasan za djecu."
Šta se događa kada faramaceutska kuća izgubi tužbu? Koliko treba da plati? Koliko je zaradila u međuvremenu, nakon toliko godina prodaje?
Karen Barth Menzies: "Firme u ovo vrijeme zarađuju milijarde dolara, zbog toga je važno sakriti ove rizike što je duže moguće, da bi se zaradilo što više novca, osvojilo tržište i ostvario profit, čak i ako bi zbog tužbi jednog dana morali da plate velike sume novca. U svakom slučaju, otkloniće sporove tako što če platiti kaznu u iznosu koji je samo djelić naspram onoga što su zaradili prije tužbi.
Da li je moguće da čak i u tako delikatnom prostoru kao što je zdravlje ako postoji proizvod, povoljan za prodati, i ogromno tržište, kao što su zdravi Ijudi, dovoljno samo izmisliti potrebu tj. stvoriti potražnju? Pitali smo dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitza.
Joseph Stiglitz: "U suštini, farmaceutske firme su u biznisu sa ciljem da ostvare profit. Znaju da postoji biznis model, i fokusiraju se na razvoj Ijekova koji se kupuju. Dakle pokušavaju da stvore potržnju kroz kreiranje različitih tipova poremećaja anksioznisti. Koje su stvarne bolesti ili izmišIjene. Ljudi oduvijek umišIjaju različite bolesti, neke realne a neke ne. Kako god, Ijudi efikasno stvaraju potražnju.
Očigledno je dakle da izmišIjanje bolesti od strane farmaceutskih kuća, dolazi zato što one žele kao i sve ostale firme da razviju proizvode za koje postoji potražnja. I uradile bi sve da stvore potražnju. Liječile bi bolesti koje ne postoje, da bi prodale proizvode koje im odgovara da razviju, zahvaljući monopolističkoj poziciji."
Nastanak epidemije - Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost ili ADHD
Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost je nazvan i ADHD To je poremećaj koji čini dijete hiperaktivnijim i nemarnijim od svojih vršnjaka. Ovaj poremećaj obuhvata od 3-5 % evropske djece. Isti je procenat i u SAD. Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost je fenomen koji se proširio cijelim svijetom poslednjih godina. Postoje mnogi slučajevi, čak i teški, koji su liječeni medikamentima, pomažući djeci i njihovim porodicama. Radi se o hiperaktvnoj djeci. Često su to pametna djeca, ali zahtjevna za čuvanje u porodici ili u školi. Ono što se kasnije dogodilo je da su farmaceutske kuće iznenada odlučile da poguraju komercijalizaciju ovog poremećaja, lako povezanog sa živahnošću u djetinjstvu i predadolescenciji. Rezultat je bio, vrtoglavi porast slučajeva u cijelom svijetu.
U knjizi "Our Daily Meds" ili naša svakodnevna medicina autorka Melodi Petresen pokazje na primjerima i specifičnim slučajevima, kako je reklama za lijek stvorila milione pacijenata, za nekoliko godina.
Melody Petersen:"Psiholozi koje sam upoznala u mom istraživanju rekli su mi da je jako malo djece sa stvarnim problemima i u ovim slučajevima, Ijekovi mogu biti od pomoći ali marketing sve prevazilazi. Stalni pokušaji od strane firmi da prošire tržište su doveli do toga da je roditeljima rečeno ako je dijete uznemireno i ne uspijeva da ostne mirno na času, moglo bi da ima ADHD. I nastavnicima je rečena ista stvar.
Dakle, roditelji i nastavnici su uvijek na oprezu kako bi otkrili djecu koja nisu mirna i ne mogu da uče. Diskutuje se o činjenici da ova djeca mogu imati ADHD. Zato nije problem u tome što ovi Ijekovi ne pomažu malom broju djece sa problemima, već što marketing ide predaleko.
U nekim školama, istaržitelji su saznali da 25 % djece koristi Ijekove za ADHD. Ovo je stvarno zabrinjavajuće, šta se dešava u tim školama? Vidjela sam da samo 5% američke djece boluje od ADHD."
Ritalin, je najprodovaniji lijek i najpoznatiji od svih koji liječe ADHD. Povećao je svoju prodaju za 800% u poslednjih 15 godina liječeći čak i one koji nijesu imali potrebu. Ostali slični Ijekovi, su ga slijedili. Strategija kako bi proširili svoje tržište je bila uobičajna. Prije svega, reklama upućena direknto potrošaču kako bi se prodala bolest.
"Već sam Završio Domaći Tata - ADHD" Ova reklama pokazje stvari koje bi svaki roditelj želio. Kontrolni zadatak sa dokazom visoke inteligencije, drugovi koji ga žele u društvu, porodični trenuci koji traju staima, pravo rešenje za ADHD. Ova reklama govori o rezultatima kojima bi se svaki roditelj radovao za svoje dijete. Zbog toga, ako se brineš za svoje dijete i želiš da dobiješ ovakve rezultate, treba da kupiš ovaj lijek.
Melody Petterson: "Sindrom smanjenja pažnje i hiperaktivnosti djece. Postoje ekstremni slučajevi u kojima je teško kontorlisati dijete, ali sindrom ne može biti prenesen na milione djece, kao što je slučaj u SAD. To je anomalija, tj. pretjerano širenje polja djelovanja u odnosu na ono što predstavlja mali broj slučajeva gdje možda i ima potrebe nešto uraditi."
Ako farmeceutske kuće žele da prošire bolest kao požar, takođe im je potrebno i saučesništvo samih pacijenata. Zato cvjetaju tzv. organizacije pacijenata.
CHADD je najznačajnija organizacija koja predstavlja osobe koje pate od ADHD. Doktorica Keysi je ubijeđena u njihovu korisnost. Jedan primjer takve organizacije je CHADD. Ova organizacija pacijenata je bila mnogo efikasna u obavještavanju porodica čija djeca boluju od ADHD. O najnovijim naučnim istraživanjima, i najnovijim protokolima.
Ali iza CHADD-a ne stoje samo porodice i pacijenti. CHADD, grupa za pomoć oboljelima od ADHD-a je potpuno finansirana od strane farmaceutske kuće Novartis, koja proizvidi Ritalin. Na kraju je CHADD dobijala oko 700.000 $ godišnje od farmaceutskih kuća, i samo neki su se zaprepastili.
Program širenja poremećaja ADHD kod miliona djece je uspio. Rezultat toga, milioni porodica širom svijeta a ne samo u SAD su godinama primoravali svoju djecu na velike količine stimulativnih droga, često samo da bi bili bolji u školi.
Ali to nije bilo dovoljno, tj. u odredjenom dobu, liječena djeca su odrastala, i proces liječenja se završavao.
I tako je La Shaier, jedna druga farmaceutska kuća na konvnciji investicionih banki u New Yorku objavila sa ponosom svojim investitorima rađanje novog tržišta koje bi trebalo da garantuje prodaju Ijekova tokom mnogih narednih godina. Radi se o DDAl, poremećaju koncentracije kod odraslih. Tako se u toku jednog dana, novi potrencijal od 8 miliona novih bolesnika koji pate od poremećaja koncentracije pojavio na tržištu. Lijek je već postojao.
Mnoge reklame su primjer kako se mogu proširiti granice bolesti, i preuveličati prednosti lijeka.
Do sada smo vidjeli bolesti čiji su paremetri ili definiicije proširene da bi se proširilo tržište, i prodale u milionima slujačeva rijeke često beskorisnih Ijekova. Takođe imamo i bolesti koje ne postoje i nijesu nikada postojale. Od kojih se danas milioni Ijudi liječe. Očigledno, sa Ijekovima.
U ovom trenutku svaka farmaceutska kuća može da pusti na tržište sopstvenu bolest, i komercalizuje određeni lijek. Druge farmaceutske kuće mogu odmah proizvesti i lansirati na tržište konkurentske slične Ijekove, da bi ubijedili pacijente da je njihov proizvod bolji.
Ljekovi "me too" su najvažnija stvar koju je farmaceutska industrija ikada uradila. Zovu se Ijekovi "me too" odnosno fotokopije Ijekova.
Marcia Angell: Osim što pokušava da proizvede nove Ijekove, faramceutska industrija je počela da proizvodi Ijekove koji su bili slične varijante najprodovanijih i već prisutnih Ijekova na tržištu. U SAD ih zovemo "me too drougs".
Ljekovi " me too" su se pojavili na tržištu u velikoj količini. Teorijski, lijek se odobrava samo ako je bolji od onog već postojećeg. Ali jedan mali zakon je promijenio stvari.
Marcia Angell: "Farmeceutska kuća u odnosu na trenutne direktive mora da pokaže FDA (Uprava za hranu i Ijekove) da je taj lijek siguran i efikasan. Ali ne mora da pokaže da je bolji od već postojećeg lijeka. Mora samo da pokaže da je sigurniji i efikasniji od ničega!"
Farmaceutske kuće rade velike poslove prije nego što se odobri lijek i to rade zato što ih kontolišu analitičari sa Wall Street-a. I sve dok se lijek ne odobri, Wall Street očekuje da se recepti vinu u zvijezde i ako milijarde Amerikanaca odmah ne počnu da uzimaju novi lijek Wall Street neće biti zadovoljan. Analitičari počinju da pišu izvještaje koji govore da taj lijek nije blockbaster što je firma predvidjela. I tako se zalihe talože. Upravo zbog toga marketing počinje godinama ranije, nego što lijek izađe na tržište. Oni ne mogu da rizikuju.
Ako je marketing pokrenut, njegov prvi korak je objavljivanje novinskih članaka i uključivanje medija. Njegov zadatak je da se pročuje ime nove bolesti da bi postala poznata, spremivši je tako za tržište. Zatim, ubrzo nakon toga, svoje mjesto zauzimaju reklamne agencije veoma organizovane, specijalizovane mašine medija za lansiranje novih bolesti i odgovarajućih Ijekova. To su kampanje vrijedne milione dolara.
Glavna strategija prodaje ovih učitelja komunikacije, je promjena načina gledanja na teškoće koje nas okružuju. Tako što ih transformišu u medicinske patalogije. To jest, ubijeđu nas da neka traumatična faza u našem životu koju smo uvijek smatrali normalnim biološkim i psihološkim tokom kao što su: stidljivost, strah, adolescencija, menopauza, starenje veoma ozbiljno shvaćeni na medicinskom nivou.
Potezi prije anksioznosti, zatim strah
Reklamne kampanje su majstori u promovisanju anksioznosti i straha. Strah od suočavanja sa društvom je iskorišten da bi se prodali antidepresivi, kao što je Prozac. Paxil i Zolof su utrostručili prodaju za 10 godina obezbjeđujući njihovim proizvođačima prihod veći od 20 milijadi dolara.
Strah od starenja je iskorišćen da bi ubijedili Ijude da su sitna zaboravljana jedna preuranjena forma Alchajmera. I pozvali su čak i Ijude od 50 ili 60 godina da uzmu Aricept. Lijek za čiju je reklamu uloženo 2008. godine dobrih 2,5 miliona dolara.
Ili strah od kancera, koji je upotrijebljen da bi se Ijudi koji imaju stomačne probleme ubijedili da mogu da dobiju nešto mnogo mnogo opasnije, i da se liječe Nexium-om. Firma koja proizvodi Nexium je uspijela da reklamom prenese poruku, da ako ova bolest uzme maha, kasnije se reflektuje, i vremenom se pretvara u rak jednjaka, veoma ozbiljnu stvar, znači bolje je da uzmete Nexium. Članci u novinama a zatim i reklamna kampanja su lansirali brend. Nova bolest postoji.
Došao je trenutak da se pozabavimo srži sistema. Najdelikatniji i odlučujući element, čvor marketinškog sistema za nove bolesti je Ljekar!
Šah-mat Ijekarima
Oni koju kupuju Ijekove, su u rukama Ijekara. Najvažnije tržište za firme nijesu toliko pacijenti koliko Ijekari. Sa knjigom koja je izašla 2008 " piliula od 800 miliona dolara" Merrill Goozner je objelodanio mnogo sukoba interesa i raznih formi korupcije koje se nalaze u zdravstvenom sistemu.
Merrill Goozner: "Marketing upućen Ijekarima je ogroman. Radi se o više od 50 milijardi dolara godišnje koji su uloženi da bi se ubijedili Ijekari. Nešto od oko 20% farmaceutskog prometa. Ako razmislite, to je ogromna cifra!
Šah-mat Ijekarima - Naučno usavršavanje
Merrill Goozner: "PMSI, kurs kontinuirane medicinske edukacije je kurs ažuriranja koji Ijekari u SAD moraju da prate svake godine. Da bi zadržali sopstvenu licencu. 50% novca invenstiranog za PMSI-a dolazi od farmaceutske industrije. To je zbog toga što ove kurseve često drže univerzitetski profesori, koji imaju drugi posao u farmaceutskim kućama. Oni su konsultanti, predavači plaćeni upravo od tih firmi. Oni su tzv. lideri medicinskog sektora, prave uputstva za medicinsku praksu i drže programe kontinuirane edukacije u medicini, objavljuju svoja mišIjenja u medicinskim časopisima. A zatim kažu: Da ja sam konsultant Pfizer-a! Glax-a ili bilo koje druge farmaceuske kuće koja proizvodi lijek za bolest o kojoj pričam."
Elison Bas, slijedeći neke informacije dobijene iz pouzdanih izvora, zatim dokazane sudskim putem, objelodanila je slučaj poznatog primariusa, Martina Kellera.
Elison Bas: "Moja knjiga detaljno opisuje kako je Martin Keller, načelnik psihijatrije na Broun Univerzitetu lično primao stotine hiljada dolara od farmaceutskih firmi koje su proizvodile Ijekove, koje je on proučavao i o kojima je pričao u medicinskim časopisima. Keller nije prijavio ovaj sukob interesa ni na univerzitetu ni u NIH (Nacionalni Institut Zdravlja) koji su finansirali njegovo istraživanje o depresiji. To je veliki problem u cijelom svijetu. Postoji puno Ijekara koji dobijaju puno novca od farmaceutskih kuća i koji ne objavljuju njihov sukob intresa."
Šah-mat Ijekarima - Doušnici faramaceuta
Farmaceutske kuće, preko mišIjenja lidera na konferencijama za obuku vrše veliki pritisak na Ijekare. Postoji armija sastavljena od hiljadu profesionalaca koji ostavljaju dobar utisak, koji iznutra rade veoma težak posao. To su predstavnici farmaceuta. Sa svojim zavodljivim oružjem, laskanjem, druženjem, nagradama, poklonima i mnoštvom besplatnih uzoraka.
Ovo je priča Michael-a Oldani-a koji je sa 21 godinu bio zaposlen u Pfizeru kao faramceutski doušnik.
Michael Oldani:"Nijesam znao ništa o farmaceutskoj industriji. Uradio sam intervju za posao i ostao sam tu. Novac, auto, prestiž. Mogao sam da koristim svoj naučni background i trebao sam da pričam sa Ijekarima. Nijesam trebao da prodajem, bio sam savjetnik."
Odnos sa Ijekarom za Oldania je bio sve, trebalo je da ga zavede, apeluje na njega i da mu bude simpatičan. Lijek nije bio u centru njihovog ćaskanja, šta više, što se manje pominje to je bolje.
Michael Oldani: "Ako Ijekar stvori prijateljsku vezu sa doušnikom Ijekar čak nesvjesno počinje da propisuje taj lijek. Zoloft, Paxill i drugi Ijekovi mogu biti svi isti, ali Ijekar kaže: predstavnik Prozaca mi više nije dolazio u posjetu a drug iz Zolofta je simpatičan tako da ću propisati taj lijek. Ja sam postao čovijek Zolofta.
Lijek bi normalno trebalo da je odobren za liječeneje određenog poremećaja. Ali farmaceutska kuća često nastoji da ga promoviše i za poremećaje za koje taj lijek nije odobren. Ovaj fenomen je tzv. upotreba "off label " nekog lijeka bez dozvole."
To je nelegalna praksa. 90-tih godina nije se pričalo o ovim stvarima, ako neki lijek nije dozvoljen bio je tehnički nelegalan. Farmaceutskim doušnicima je dat zadatak da prošire tržište i da promovišu Ijekove čak i za druge ne odobrene svrhe.
Michael Oldani: "Na primjer Zoloft, je legalno dozvoljen za depresiju, ali mi smo trebali da ubijedimo Ijekare da ga koriste i za druge upotrebe koje se ne tiču depresije. Promovisali smo ga za panične poremećaje, i za jedan novi poremećaj disforični predmenstrualni poremećaj. Još i prije nego što su postojale indikacije za ove poremećaje. Imali smo lukavu strategiju. Slali smo puno mejlova o kliničkim informacijama Ijekarima koji su se nalazili na teritoriji i slali smo naučne radove jednom nedjeljno tokom šest mijeseci za 20-ak Ijekara govoreći da Zoloft liječi i paniku iako to nije bilo tačno. Zato što indikacije o liječenju panike nijesu bile ni odobrene."
Kako god firma Pfizer je ostvarila svoj cilj. Nakon samo nekoliko mjeseci Zoloft je bio spreman za liječenje nove bolesti, zvane disforični predmenstrualni poremećaj. Ali jednog dana Michael Oldani privučen studijama antropologije, neočekivano je vidio svoj život iz jednog drugog aspekta. Odlučio je da se suprostavi sistemu, koji se godinama primjenjivao na svetsko zdravstvo.
Michael Oldani: "Bio je to satastanak na kojem sam se odrekao ovih nelegalnih radnji, i na kraju sastanka, sam otišao kod advokata da formalizuje moju žalbu. Kada ove situacije prikazuju na TV-u, djeluju ti jako uzbudljivo, ali kada si ti umješan u njih, potpuno drugačije gledaš na njih. Mnogo je teže. Stvaraju ti strah. U tom periodu nijesam imao finasijskih sredstava da bih mogao nastaviti sa toliko zahtjevnom tužbom i na kraju sam povukao tužbu. 7 mjeseci kasnije sam otišao. Od tada kao Ijekar, antroplog bavim se transparentnošću u oblasti medicine."
Šah-mat Ijekarima - Klinička ispitivanja
Peter Rost: "Jedna druga oblast u kojoj je farmaceutska industrija po mom mišIjenju, mnogo pametno uticala na narod su klinička istraživanja. To jest, testovi koji su rađeni na Ijekovima prije komercijalizacije. Ljudi misle da su klinički testovi nauka, i da moraju biti tačni. Ali nije uvijek tako. Čak je najvažniji metod za uticanje na Ijude upravo klinički test. Jednostavno, može da se desi da neke farmaceutske kuće ne rade te testove, vjerujući da će baciti lošu sjenku na lijek. Farmaceutskoj kući ne ide u prilog da radi testiranje, osim ako neće da predstavi lijek u dobrom svijetlu. Dakle, provjeravaju se svi parametri, biraju sa kojim lijekom će se uporediti, dozu, možda konkurentski lijek ima jako malu dozu itd. Dakle, u mnogim slučajvima se završi kao namješteni rezultat, obamana. U nekim slučajevima ako se testovima ne dobiju povoljni razultati za firmu, firme će učiniti sve da bi manipulisale podacima, da bi promjenile činjenice."
Pitajte svog medvjedića - Bipolarni sindrom
Lisa Schwartz: Ovdje imamo seriju simptoma, veoma brzo pričanje, manjak sna, kupovanje stvari koje nam ne trebaju, trošenje novca bez kontrole, opsesivne misli, gubitak stvari, vjerujem da je svako od vas barem jednom u životu imao ove simptome.
Bipolarni sindrom je postao vemo česta bolest, zahvaljući velikim reklamama. Sa ove tačke gledišta izgleda skoro normalno. Ali to što je tranšormislao ovaj poremećaj u nenormalno farmakološko čudovište, je bilo njegovo primjenjivanje na djecu.
Lisa Schwartz: "Kod uzrasta od 3, 4 godine nemoguće je utvrditi da li je dijete jednostavno nestašno ili ima bipolarni poremećaj i treba da se liječi medikamentima. A zatim i je li dobar, zato što ne znamo koja su neželjena dejstva na duži period, za skoro sve Ijekove koji su dozvoljeni u zadnje vrijeme.
Ova reklama je govorila djeci, da kada su Ijuti, i uzrujani da je to samo efekat Bipolarnog sindroma. Treba da poslušaju Ijekara, i uzmu Ijekove. I pojavljuje se medvjed, tj. plišani medvjedić koji im govori da uzimaju Ijekove svaki dan. To je kniga za djecu od 11 godina. Govori djetetu da ako se osjeća uzrujano, i jako je Ijut, ili ne uspijeva da se kontroliše, da to nije normalno. Bolestan je, i stvari ne idu tako. Jedini način da uspije da se kontoliše je da uzme lijek. Po mom mišIjenju, smanjuje se sposobnost dijeteta da se ponaša kao ličnost, i ublažuje osjećaj gubitka kontrole."
Vera Sharav sa svojom organizacijom "Alijansa za Ijudska istiživanja i zažtitu" bavila se mnogim teškim slučajevima, i pokušavala je da ih objavi u javnost, u nadi da se neće više ponoviti.
Vera Sharav: "Postoji upečatljiv slučaj jedne djevojčice, Rebeke Raili, kojoj je sa 18 mjeseci dijagnostikovan biplorani poremećaj. Radi se o rijetkom stanju čak i za odrasle. Psihijatar je propisao ovoj djevojčici koktel Ijekova. To nema nikakvo naučno obrazloženje, i jako je opsano. Mada je to razvijena praksa kod američkih psihijatara. Dat joj je antipsihotik, Serubel. Antipileptički lijek, i još jedna serija drugih Ijekova. Sa 4 godine djevojčica je umrla od toksične reakcije Ijekova.
Moć marketinga - Sinrom nemirnih nogu
Po preciznim studijama, 10 % američke populacije pati od teške bolesti, sindroma nemirnih nogu.
Vera Sharav: "Sindrom umornih nogu, ko je ikada čuo za to? Svako može osjećati uznemirenost s vremena na vrijeme, neki Ijudi su više uzrujani od drugih, bilo da je to stidljivost ili nešto drugo, ali to nije patološko stanje. Ijekovi koji su propisani prouzrokuju bolesti."
Steve Woloshin:" Od 2003. godine, kada je Requip proizveden od GSC, odobren od FBA za liječenje sindrooma umornih nogu, uložene su stotine milina dolara u reklame upućene potrošačima i za informativne kampanje. Da bi ubijedili amričku javnost da ovaj sindrom obuhvata 10% populacije. Da je to jako opasan sindrom, i da je potrebno uzimati ove Ijekove tokom cijelog života, ako želite da budete dobro. Mnogi Ijudi su povjerovali."
Vera Sharav: "Ova reklama pokazuje dvije stvari koje te tjeraju da pomisliš da su umorne noge nešto jako opasno. I kompletna transformacija ove žene, pomaže ti da shvatis da Requip, lijek u reklami, stvarno svima pomaže. U studijama koje su uporedile Requip sa Placebo efektom, dobijen je rezultat da 6 od 10 osoba, koje pate od ovog sindroma, poboljšale su svoje zdravlje Placebom. A 7 od 10 su poboljšale zdravlje Requipom. Činjenica da su nakon 12 nedjelja, 6 od 10 osoba, poboljšale zdravlje piliulom od šećera. Postavlja se pitanje, da li je to bolest koja se liječi medikamentima? Dok ti ova reklama poručuje da može biti bolje samo ako koristiš Requip."
Ako gledmo samo SAD, scenario kojii je danas prisutan je upravo ovaj:
- 45 miliona Amerikanaca pati od hiperaktivne bešike,
- 17 miliona pati od komulsivne trgovnine,
- 35 miliona pati od sindroma nemirnih nogu,
- 8 miliona odraslih odnedavno pati od premećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje,
- dok 20 miliona djece već godinama pati od njega.
- Anksiozni poremečaj je zahvatio 30 miliona Amerikanaca.
- A borba za iskorjenjivanje holestreola pokušava da spasi barem 50 miiliona ljudi.
Danas dr Knock, ili bolje reći njegovo potomstvo, rukovodi biznisom koji se proširio na 5 kontinenata, fakturiše više od 500 milijardi dolara godišnje. Ako bi morali da pričaju sa svojim pacijentima, koji se nalaze po cijelom svijetu, mogli bi manje više ovo reći:
"Naravno, propisani Ijekovi su skupi, ali to samo pokazuje koliko je velika njihova vrijednost. Još i troškovi koje imamao za istraživanja i razvoj su enormni. I na neki način moramo da ih pokrijemo. Mi smo preduzeća koja proizvode za vas, konstantni protok novih Ijekova, koji vam produžavaju život. Usrećuju vas i čine da se dobro osjećate. Vi ste povlašćeni korisnici u ovom osvajanju slobodnog tržišta. Treba da budete zahvalni, molimo vas prestanite da se žalite i platite."
Na koga je sada red?
(Tekst iz filma "Prljave radnje farmaceutskih kuća" - I traffici sporchi delle case farmaceutiche)
Prevod: Beba i Ana Muratović - bebamur.com
Peter Rost je insajder, neko ko je godinama radio u farmaceutskim kućama i obavljao poslove zamjenika direktora marketinga Pfizer-a, sve do dana kada je odlučio da progovori.
Peter Rost: "Odlučio sam da progovorim kada sam otkrio šta se dešava u farmaciji i u Pfizer-u. Pričamo o zločinima koji zaslužuju i po 10 godina zatvora. Nijesam želio da budem umiješan u nelegalne radnje. Nelegalne radnje o kojima govorim, odnose se na Genotropin, kombinovani hormon rasta, na kojem sam radio. Otkrio sam da firma promoviše Ijekove na nelegalan način. U SAD to se kažnjava čak sa 10 godina zatvora. To nije mala stvar.
Znači moja uloga je bila da upozorim menadžment, i da promjenim neke od tih nelegalnih radnji. U tom trenutku se pojavljuju problemi, zato što se pojavljuju advokati firme koji su mi rekli da će sve biti u redu i da ne brinem. Ali ja sam i dalje imao brige, koje sam uočio na vrijeme, na karaju Pfizer koji je u međuvremenu osvojio farmaceutsko tržište je odlučio da formalno promjeni sve to što sam uočio, naravno nelegalno. Zajedničkim dogovorom sa advokatima je utvrđeno da je apsolutno sve bilo legalno, ali nije bilo tako.
Wall Street ne interesuje koliko novca zarađuješ, i koliki je profit koji ostvaruješ. Jedina stvara koja interesuje Wall Street koliko ćes više profita napraviti naredne godine. Zbog toga se pravi ambiciozni plan, za koga tvoji prethodni uspijesi, ogromni uspjeh sa nekim važnim lijekom, znače da moraš da radiš još bolje sa novim Ijekovima, čak i ako nemaš ništa u planu. Zbog toga firme rade nelegalne radnje, stvari koje ne bi trebale da se rade."
isječak iz filma "Dr Knock ili trijumf medicine"
Dr Knock: - Razboljeti se, u savremenoj medicini nema isto znčenje kao nekada. Zdravlje nije riječ koju treba zauvijek izbrisati iz našeg rečnika. Po mom mišIjenju, ne poznajem Ijude koji ne pate od manje ili više teških bolesti.
Dr Parpalaid - Mnogo je interesantna ta vaša teorija doktore.
Dr Knock: - Mnogo moderna teorija.
Ovaj gospodin je glavni lik jedne francuske komedije 20-tih godina koja se zove "Dr Knock ili trijumf medicine". Pokušajte da pitate dr Knocka šta misli o zdravim osobama?
Dr Knock: "Zdrave osobe su bolesne iako to ne znaju."
Genijalni Ijekar je manipulisao cijelim društvom, sa ciljem da ubijedi pacijenta da niko nije dobrog zdravlja. Kako je dr Knock uspio da ih sve ubijedi? Dobra strategija u komunikaciji, malo klasifikovanih bolesti, sa sličnim simptomima, neki saučesnici i mnogo prljava savjest.
50 godina nakon prvog emitovanja ove komedije, krajem 70-tih dr Knock je dobio svog prvog naslednika. Radi se o predsjedniku Merck-a jedne od najzančajnijih farmaceutskih kuća na svijetu. Kao i dr Knock, ni on nema dlake na jeziku. Izjavio je da je njegov san da: "Proizvede Ijekove za zdrave Ijude."
Proizvođači bolesti
Prodaju strah, strah od starenja i strah od smrti. Teško možeš izgubiti, ako prodaješ ove američke stvari. Ono što su ranije bila prihvatljiva i normalna stanja postali su stvari koje treba liječiti tabletama. Znamo da je u Kolumbini, u Koloradu omladina uzimala antidepresive kada su ubijali kolege i nastavnike. Farmaceutske firme zajedno sa naftnom industrijom su sektori koji imaju najveću moć na Vašington i na Bijelu kuću.
Mi pokušavamo da zaboravimo da farmeceutske firme investiraju u biznis. Kakva je njihova odgovornost prema akcionarima, i koji je njihov cilj? Njihov cilj je da naprave profit. I oni tačno to i rade. To je njihov prioritet.
Prodavati tablete, prodavati ih svima, je glavni posao u poslednjih 30 godina. Od Evrope do Japana, od Juzne Amerike do SAD-a zemlje u kojoj je potrošnja Ijekova povećana od 1980. do 2003., čak 17 puta.
Inspirisani vizionarskim projektom dr Knock-a, otkrivamo kako se konstruiše bolest, stvara tržište i prodaju Ijekovi, ne samo beskorisni, već i štetni za milione Ijudi.
Dobrobit medicine može da počne
1980. američki parlamet donosi zakon i naziva ga " The Bayh-Dole Act". Ovaj zakon dozvoljava univerzitetima da patentiraju rezultate naučnih istraživanja, koji su finansirani državnim novcem. Zatim, prodaju patent farmaceutskim kućama u zamjenu za honorar. Ovim zakonom farmaceutske kuće širom svijeta više ne moraju da investiraju u istraživanja da bi proizvele nove Ijekove, i mogu da se bave samo tehničkim dijelom. To jeste, proizvodnjom lijeka. Zahvaljujući ovom zakonu farmaceutske kuće su mogle da premjeste svoja ulaganja umjesto istarživanja u marketing. Podaci objavljeni u "Fortune 500" iz 2003., jasno to govore. 31 milijarda dolara za istraživanje, i 67 milijardi za marketing i administraciju.
Marcia Angell, već godinama je jedan od glavnih kritičara, pravi trn u oku za farmaceutske firme: "U mojim istaraživanjima sam saznala da skoro 75 % novih Ijekova nije ništa novo. Bili su to stari Ijekovi ali u novim pakovanjima i kombinacijama. To pokazuje koliko je limitirana inovacija u ovom sektoru. Sve ovo je mnogo važno reći, jer veliki broj Ijekova u prodaji nisu novi, stari su. Njihov sastav je isti kao 1980. ako ne i od ranije. U ovoj indrustiji veoma malo je novog pod suncem nebeskim."
Ali ako se radi malo istraživanja i malo je novih Ijekova, odakle dolazi ovaj vrtoglavi bum u prodaji. Šta se prodaje?
Marcia Angell: "Najveće tržište za farmaceute su zdravi Ijudi. Njihov cilj je prodati što veći broj Ijekova zdravim Ijudima. Ili pak sa malim prepravkama, firme prodaju više bolest nego lijek. Ako uspiju da ubijede zdarave osobe koje predstavljaju ogromno tržište, da imaju bolest koju treba liječiti onda stvarno i uspijevaju da stvore BlockBaster. To jest, lijek koji vrijedi milijardu dolara u receptima. Najnovija stvar u farmaceutskoj industriji, bez sumnje je marketing."
To je fenomen koji nije precizno definisan. Disease mongering tj. komercijalizacija bolesti. Steve Woloshin i njegova supruga Lisa Schwartz su dva Ijekara koji godinama organizuju konvencije da bi pružili suprotne informacije.
Steve Woloshin: "Disease mongering" obuhvata definiciju bolesti, i koristi se u stvaranju novih bolesti, nastoji da normalna osjećanja i iskustva Ijudi definiše kao bolesti. Stvarajući bolesti koje zahtijevaju farmakološki tretman.
Lisa Cosgrove: Zovem se Lisa Cosgrove, OPGD u kliničkoj psihologiji i profesor sam na univerzitetu Masachustes u Bostonu.
Lisa Cosgrove, je uradila istraživanje o finansijskim izvještajima između farmaceutske industrije i autora DSM-a. DSM je glavna knjiga o dijagnostifikovanju i statistici mentalnih bolesti. Praktično Biblija psihijatrije. Koja klasifikuje i objavljuje nove mentalne bolesti koje se proučavaju. Tokom ovog istraživanja, otkrila je puno stvari.
Lisa Cosgrove: "Prvo sam primijetila da je patentu Prozac-a, najprodavanijem antidepresivu, isticao rok upotrebe, zbog toga farmaceutska kuća koja ga je proizvodila, Eli Lily, je izgubila ogroman profit zbog plasiranja na tržište sličnih i jeftinijih rivalskih Ijekova. Bilo je jasno da Eli Lily ima veliki interes da pronađe novi poremećaj za koji da bi se propisivao Prozac. Poslije nekog vremena, primjetila sam da je masovno reklamiran jedan novi lijek, Sarafen, za liječenje jedne nove bolesti. Predmenstrualni disforični poremećaj (PMDD)."
Ovaj poremećaj nije ništa drugo nego tenzija i nervoza koje neke žene imaju nekolika dana prije menstruacije. Po nekima, ta bolest onemogućava poslove i liječi se tabletama. Tako je bilo. Komisija eksperata je utvrdila da je PMDD ustvari istinski mentalni poremećaj. I on je ubačen u glavnu literaturu o mentalnim bolestima, otvarajući tako put ka tržištu.
Lisa Cosgrove: "U svom istraživanju sam saznala da je većina članova komisije koja je sastvaljena da odluči da li je PMDD stvarno depresivni poremećaj, imala finansijske dogovore sa Eli Lilly. Farmaceutskom kućom koja proizvodi Sarafem."
Ali kakav je Sarafem lijek?
Lisa Cosgrove: "Sarafem, Fluoksetin, je potpuno identična stvar kao Prozac. Radi se o istom lijeku, kojem su jednostavno samo promjenili boju. Stavljajući ga u Ijubičastu kapsulu."
Kao što kaže Lisa Cosgrove, Eli Lilly je proizvela Prozac čije je patent isticao, obojio ga je u Ijubičasto promjenivši mu i ime i tako stvorio novi poremećaj da bi ga liječio, i poslije našla način da ova nova bolest bude odobrena od državnih organa, da bi sve bilo tačno i zvanično.
Dr Knock: Ko će naučiti sav ovaj bijedni narod na hiljadu opasnosti koje napadaju njihove organizme? I ko će ih naučiti da je bolje da ne čekaju smrt da bi pozvali doktora?
Ljudi su obično napadnuti reklamnim kampanjama. Američka farmaceutska industrija je uspjela da koristi ovo oružje još napadnije. Od 1997. donešen je zakon na Kongresu kojim je postala legalna u SAD-a direktna reklama potrošačima za Ijekove sa Ijekarskim receptom. Jedna od stvari koja nije dozvoljena u skoro ni jednoj drugoj zemlji na svijetu.
Samo u SAD i Novom Zelandu ako se uveče upali televizija, nalazite se isprede serija reklama farmaceutskih firmi upućenih potrošačima, koje govore: Boluješ od ove bolesti? Ili misliš da imaš ovu bolest? Posjetite svog Ijekara. I nakon što se prikaže logo tog lijeka koji se propisuje za tu bolest, stiže jasna poruka da tražite od svog Ijekara da vam propiše određeni lijek. Ovo utiče i na medicinsku praksu, zato što danas pacijenti odlaze kod Ijekara i govore: čuo sam da pričaju o ovom lijeku, mislite li da bi meni bio koristan?
Faktori rizika - Valcer holesterola
Silvio Garattini: "Postoji jedna druga strategija, koja takođe gleda da poveća potrošnju tj. da se igra sa onim što se podrazmjeva normalnim nivoom. Problem se odnosi na holesterol, nekada se kao normalan nivo holesterola smatralo 240, kasnije 220, zatim 200, a sada se kaže da treba imati najmanji mogući holesterol."
Kao što kaže Silvio Garattini osnivač istraživačkog instituta Mario Negri. Hiperholesterol epidemija je postala najveći strah za zdravlje miliona Ijudi. Koji prestravljeni od rizika infarkta, okrenuli su se apotekama i tako je" lipitor" dostigao prodaju od 10 milijardi dolara godišnje. Najprodovaniji lijek svih vremena sa obaveznim Ijekarskim receptom.
Silvio Garattini: "Nažalost visok holesterol veoma malo utiče na rizik od inafarkta od koga svi strepe. Nedavno su obajavljene dvije studije. Koje svjedoče da ovi Ijekovi mogu da smanje nivo holesterola ali ne smanjuju rizik od srčanih problema. Ovo je nevjerovatno ako pomislimo da su potrošene stotine miliona dolara na reklame da bi ubijedili narod da pomisli da je to pravi lijek koji smanjuje rizik od infarkta."
Strategija da bi se proširilo tržište Ijekova, nije samo obratiti se osobama sa srčanim rizikom već i podrazumjevati rizične i osobe koje jednostavno imaju visok holesterol. Po odredbama Nacionalnih Instituta Zdravlja 90-tih godina, 13 miliona Amerikanaca je moralo da se liječi Statinima da bi smanjili holesterol. 2001. godine komisija je preformulisala ove odredbe, povećavši ovaj broj na 36 miliona. 2004. godine drugi komitet eksperata je opet dopunio odredbe, danas ima 40 milona Amerikanaca koji su morali da se liječe da bi smanjili holesterol.
Postoje poremećaji, koji su stvarno komercijalizovani o kojima do skoro niko nikada nije pričao. Na primjer, anksiozno socijalni poremećaj. Ranije se to moglo zvati stidljivošću, dok je danas dijagnostikovano, i postoje određeni Ijekovi za tu svrhu.
Nestanak stidljivosti - Socijalno anksiozni poremećaj
Radi se o poremećaju, kada se osobe često osjećaju anksiozne, kada se radi o budućnosti i o pogledu na njihovu ličnost. Prktično, kada se radi o bilo čemu nejasnom sa čim se suočavaju u životu. Doktorica Rapoport je jedna od toliko Ijekara koja predlaže direktno rešenje. Antidepresivnu pilulu.
Dr Rapoport: Ljekovi pomažu ako ste depresivni, nije bitno imate li šizofreniju ili anksiozne probleme ili samo depresiju. Ljekovi su svakako korisni.
"Ljekovi su svakako korisni" kaže doktorica Rapoport. Ali ako uzmete međunarodni memorandum o mentalnim bolestima, ili tekstove moderne psihijatrije, shvatićete da ne postoji bolest zvana " Socijalno anksiozni poremećaj ". Na kraju možete pronaći rijedak poremećaj zvani socijalna fobija.
Ono što se stvarno desilo je da GSK proizvođač Paxila, u periodu od 18 mjeseci, zahvaljući impresivnim komunikacionim kampanjama je uzela ovaj rijedak slučaj zvani socijalna fobija preimenovala ga i definisala ga poremećajem, zatim dodala danas jako modernu riječ, anksioznost i pretvorila ga u epidemiju, koja pogađa jednog od 8 Amerikanaca. Rezultat je da je Paxil sa 3 milijarde dolara godišnje, za kratko vrijeme postao najprodovaniji antidepresiv na svijetu.
Alison Bass objavljući knjigu "Side Effects" objelodanila je neželjena dejstva mnogih Ijekova. I predstavila je bezbrojne sukobe intresa u oblasti medicine.
Alison Bass: "Želim da vam ispričam priču o djevojčici od 15 godina iz Teksasa, Tanji Bruks. Bila je stidljiva i osjećala se neprijatno u društvu svojih vršnajaka. Vidjela je na TV-u reklamu za Paxil, u kojoj je jedan dječak njenih godina koristio ovaj lijek. Iznenada je postao omiljeni kod vršnjaka i više nije imao problema sa komunikacijom. Ispričala je to majci koja ju je povela kod porodičnog Ijekara, i tražila Paxiil. Taj doktor nije ništa znao o neželjenim dejstvima. I tako joj je propisao lijek. Zatim kod djevojčice su se razvile suicidne misli i pokušala je puno puta da se ubije. Srećom, spriječili su je na vrijeme. Mada je to izazvalo ogromnu ranu na nozi, ali su je poveli u bolncu. Nije mnogo iskrvarila, i imala je sreće što nije uspjela da se ubije dok je koristila Paxil. Sada je dobro, ima 20 godina i više ne uzima Ijekove. Ona je imala sreće, ali nažalost nije uvijek tako."
Ono što se dogodilo sa Paxilom, je primjer jednog tamnog poglavlja koje obuhvata neželejna dejstva Ijekova za mentalne poremećaje. Koji su se svuda brzo razvili za milione i milone Ijudi. Već 15 godina traje proces između nekih pacijenata i farmaceutske kuće koja proizvodi Paxil, GSK.
Ovu tužbu je poslala advokat iz Los Angelesa koja je odlučila da optuži 7 medicinskih "sestara Big Pharme". Zahvaljući njoj, objelodanjeni su zvanični podaci najveći sukobi intresa, koje smo do sad vidjeli. Ko će platiti štetu? Još se ne zna.
Karen Barth Menzies: "Zovem se Karen Barth Menzies i advokat sam u Los Angelesu. Pratila sam mnoge tužbe protiv farmaceutskih firmi. Počela sam sa tužbom protiv GSK za Paxil, početkom 90-tih godina. Paxil je izašao na tržište krajem 1992. godine i nakon samo nekoliko godina, počele su da se pojavljuju tužbe o potencijalnim neželejnim dejstavima, kao što je samoubistvo. Već u sledećem trenutku, pojavile su se teške posledice koje su pogodile veliki broj Ijudi. GSK je znala za teška neželjena dejstva, kao što je samoubistvo, zavisnost, poremećaji, još i prije nego što je lijek pušten na tržište.
Dakle, ono što smo saznali u toku tužbe je to da je firma već sve znala, i tužbe su bile jedini način da se provjeri cijela firma, to što je GSK već znala. Otkrili smo dvije mnogo važne stvari:
- Prva je da istarživanjima nijesu uspjeli da dokažu efikasnost Paxila, osim Placebo efekta.
- Druga stvar koju smo otkrili kroz klinička istraživanja je da su istraživanja pokazala da se kod djece koja su koristila Paxil razvijale ubilačke i suicidne namjere. Umjesto da obavijesti o ovim neželjenim efektima nadležene organe, Ijekare i roditelje GSK je objavila lažna istraživanja. Po kojima je Paxil siguran i efikasan za djecu."
Šta se događa kada faramaceutska kuća izgubi tužbu? Koliko treba da plati? Koliko je zaradila u međuvremenu, nakon toliko godina prodaje?
Karen Barth Menzies: "Firme u ovo vrijeme zarađuju milijarde dolara, zbog toga je važno sakriti ove rizike što je duže moguće, da bi se zaradilo što više novca, osvojilo tržište i ostvario profit, čak i ako bi zbog tužbi jednog dana morali da plate velike sume novca. U svakom slučaju, otkloniće sporove tako što če platiti kaznu u iznosu koji je samo djelić naspram onoga što su zaradili prije tužbi.
Da li je moguće da čak i u tako delikatnom prostoru kao što je zdravlje ako postoji proizvod, povoljan za prodati, i ogromno tržište, kao što su zdravi Ijudi, dovoljno samo izmisliti potrebu tj. stvoriti potražnju? Pitali smo dobitnika Nobelove nagrade za ekonomiju Joseph Stiglitza.
Joseph Stiglitz: "U suštini, farmaceutske firme su u biznisu sa ciljem da ostvare profit. Znaju da postoji biznis model, i fokusiraju se na razvoj Ijekova koji se kupuju. Dakle pokušavaju da stvore potržnju kroz kreiranje različitih tipova poremećaja anksioznisti. Koje su stvarne bolesti ili izmišIjene. Ljudi oduvijek umišIjaju različite bolesti, neke realne a neke ne. Kako god, Ijudi efikasno stvaraju potražnju.
Očigledno je dakle da izmišIjanje bolesti od strane farmaceutskih kuća, dolazi zato što one žele kao i sve ostale firme da razviju proizvode za koje postoji potražnja. I uradile bi sve da stvore potražnju. Liječile bi bolesti koje ne postoje, da bi prodale proizvode koje im odgovara da razviju, zahvaljući monopolističkoj poziciji."
Nastanak epidemije - Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost ili ADHD
Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost je nazvan i ADHD To je poremećaj koji čini dijete hiperaktivnijim i nemarnijim od svojih vršnjaka. Ovaj poremećaj obuhvata od 3-5 % evropske djece. Isti je procenat i u SAD. Poremećaj nedostatka pažnje i hiperaktivnost je fenomen koji se proširio cijelim svijetom poslednjih godina. Postoje mnogi slučajevi, čak i teški, koji su liječeni medikamentima, pomažući djeci i njihovim porodicama. Radi se o hiperaktvnoj djeci. Često su to pametna djeca, ali zahtjevna za čuvanje u porodici ili u školi. Ono što se kasnije dogodilo je da su farmaceutske kuće iznenada odlučile da poguraju komercijalizaciju ovog poremećaja, lako povezanog sa živahnošću u djetinjstvu i predadolescenciji. Rezultat je bio, vrtoglavi porast slučajeva u cijelom svijetu.
U knjizi "Our Daily Meds" ili naša svakodnevna medicina autorka Melodi Petresen pokazje na primjerima i specifičnim slučajevima, kako je reklama za lijek stvorila milione pacijenata, za nekoliko godina.
Melody Petersen:"Psiholozi koje sam upoznala u mom istraživanju rekli su mi da je jako malo djece sa stvarnim problemima i u ovim slučajevima, Ijekovi mogu biti od pomoći ali marketing sve prevazilazi. Stalni pokušaji od strane firmi da prošire tržište su doveli do toga da je roditeljima rečeno ako je dijete uznemireno i ne uspijeva da ostne mirno na času, moglo bi da ima ADHD. I nastavnicima je rečena ista stvar.
Dakle, roditelji i nastavnici su uvijek na oprezu kako bi otkrili djecu koja nisu mirna i ne mogu da uče. Diskutuje se o činjenici da ova djeca mogu imati ADHD. Zato nije problem u tome što ovi Ijekovi ne pomažu malom broju djece sa problemima, već što marketing ide predaleko.
U nekim školama, istaržitelji su saznali da 25 % djece koristi Ijekove za ADHD. Ovo je stvarno zabrinjavajuće, šta se dešava u tim školama? Vidjela sam da samo 5% američke djece boluje od ADHD."
Ritalin, je najprodovaniji lijek i najpoznatiji od svih koji liječe ADHD. Povećao je svoju prodaju za 800% u poslednjih 15 godina liječeći čak i one koji nijesu imali potrebu. Ostali slični Ijekovi, su ga slijedili. Strategija kako bi proširili svoje tržište je bila uobičajna. Prije svega, reklama upućena direknto potrošaču kako bi se prodala bolest.
"Već sam Završio Domaći Tata - ADHD" Ova reklama pokazje stvari koje bi svaki roditelj želio. Kontrolni zadatak sa dokazom visoke inteligencije, drugovi koji ga žele u društvu, porodični trenuci koji traju staima, pravo rešenje za ADHD. Ova reklama govori o rezultatima kojima bi se svaki roditelj radovao za svoje dijete. Zbog toga, ako se brineš za svoje dijete i želiš da dobiješ ovakve rezultate, treba da kupiš ovaj lijek.
Melody Petterson: "Sindrom smanjenja pažnje i hiperaktivnosti djece. Postoje ekstremni slučajevi u kojima je teško kontorlisati dijete, ali sindrom ne može biti prenesen na milione djece, kao što je slučaj u SAD. To je anomalija, tj. pretjerano širenje polja djelovanja u odnosu na ono što predstavlja mali broj slučajeva gdje možda i ima potrebe nešto uraditi."
Ako farmeceutske kuće žele da prošire bolest kao požar, takođe im je potrebno i saučesništvo samih pacijenata. Zato cvjetaju tzv. organizacije pacijenata.
CHADD je najznačajnija organizacija koja predstavlja osobe koje pate od ADHD. Doktorica Keysi je ubijeđena u njihovu korisnost. Jedan primjer takve organizacije je CHADD. Ova organizacija pacijenata je bila mnogo efikasna u obavještavanju porodica čija djeca boluju od ADHD. O najnovijim naučnim istraživanjima, i najnovijim protokolima.
Ali iza CHADD-a ne stoje samo porodice i pacijenti. CHADD, grupa za pomoć oboljelima od ADHD-a je potpuno finansirana od strane farmaceutske kuće Novartis, koja proizvidi Ritalin. Na kraju je CHADD dobijala oko 700.000 $ godišnje od farmaceutskih kuća, i samo neki su se zaprepastili.
Program širenja poremećaja ADHD kod miliona djece je uspio. Rezultat toga, milioni porodica širom svijeta a ne samo u SAD su godinama primoravali svoju djecu na velike količine stimulativnih droga, često samo da bi bili bolji u školi.
Ali to nije bilo dovoljno, tj. u odredjenom dobu, liječena djeca su odrastala, i proces liječenja se završavao.
I tako je La Shaier, jedna druga farmaceutska kuća na konvnciji investicionih banki u New Yorku objavila sa ponosom svojim investitorima rađanje novog tržišta koje bi trebalo da garantuje prodaju Ijekova tokom mnogih narednih godina. Radi se o DDAl, poremećaju koncentracije kod odraslih. Tako se u toku jednog dana, novi potrencijal od 8 miliona novih bolesnika koji pate od poremećaja koncentracije pojavio na tržištu. Lijek je već postojao.
Mnoge reklame su primjer kako se mogu proširiti granice bolesti, i preuveličati prednosti lijeka.
Do sada smo vidjeli bolesti čiji su paremetri ili definiicije proširene da bi se proširilo tržište, i prodale u milionima slujačeva rijeke često beskorisnih Ijekova. Takođe imamo i bolesti koje ne postoje i nijesu nikada postojale. Od kojih se danas milioni Ijudi liječe. Očigledno, sa Ijekovima.
U ovom trenutku svaka farmaceutska kuća može da pusti na tržište sopstvenu bolest, i komercalizuje određeni lijek. Druge farmaceutske kuće mogu odmah proizvesti i lansirati na tržište konkurentske slične Ijekove, da bi ubijedili pacijente da je njihov proizvod bolji.
Ljekovi "me too" su najvažnija stvar koju je farmaceutska industrija ikada uradila. Zovu se Ijekovi "me too" odnosno fotokopije Ijekova.
Marcia Angell: Osim što pokušava da proizvede nove Ijekove, faramceutska industrija je počela da proizvodi Ijekove koji su bili slične varijante najprodovanijih i već prisutnih Ijekova na tržištu. U SAD ih zovemo "me too drougs".
Ljekovi " me too" su se pojavili na tržištu u velikoj količini. Teorijski, lijek se odobrava samo ako je bolji od onog već postojećeg. Ali jedan mali zakon je promijenio stvari.
Marcia Angell: "Farmeceutska kuća u odnosu na trenutne direktive mora da pokaže FDA (Uprava za hranu i Ijekove) da je taj lijek siguran i efikasan. Ali ne mora da pokaže da je bolji od već postojećeg lijeka. Mora samo da pokaže da je sigurniji i efikasniji od ničega!"
Farmaceutske kuće rade velike poslove prije nego što se odobri lijek i to rade zato što ih kontolišu analitičari sa Wall Street-a. I sve dok se lijek ne odobri, Wall Street očekuje da se recepti vinu u zvijezde i ako milijarde Amerikanaca odmah ne počnu da uzimaju novi lijek Wall Street neće biti zadovoljan. Analitičari počinju da pišu izvještaje koji govore da taj lijek nije blockbaster što je firma predvidjela. I tako se zalihe talože. Upravo zbog toga marketing počinje godinama ranije, nego što lijek izađe na tržište. Oni ne mogu da rizikuju.
Ako je marketing pokrenut, njegov prvi korak je objavljivanje novinskih članaka i uključivanje medija. Njegov zadatak je da se pročuje ime nove bolesti da bi postala poznata, spremivši je tako za tržište. Zatim, ubrzo nakon toga, svoje mjesto zauzimaju reklamne agencije veoma organizovane, specijalizovane mašine medija za lansiranje novih bolesti i odgovarajućih Ijekova. To su kampanje vrijedne milione dolara.
Glavna strategija prodaje ovih učitelja komunikacije, je promjena načina gledanja na teškoće koje nas okružuju. Tako što ih transformišu u medicinske patalogije. To jest, ubijeđu nas da neka traumatična faza u našem životu koju smo uvijek smatrali normalnim biološkim i psihološkim tokom kao što su: stidljivost, strah, adolescencija, menopauza, starenje veoma ozbiljno shvaćeni na medicinskom nivou.
Potezi prije anksioznosti, zatim strah
Reklamne kampanje su majstori u promovisanju anksioznosti i straha. Strah od suočavanja sa društvom je iskorišten da bi se prodali antidepresivi, kao što je Prozac. Paxil i Zolof su utrostručili prodaju za 10 godina obezbjeđujući njihovim proizvođačima prihod veći od 20 milijadi dolara.
Strah od starenja je iskorišćen da bi ubijedili Ijude da su sitna zaboravljana jedna preuranjena forma Alchajmera. I pozvali su čak i Ijude od 50 ili 60 godina da uzmu Aricept. Lijek za čiju je reklamu uloženo 2008. godine dobrih 2,5 miliona dolara.
Ili strah od kancera, koji je upotrijebljen da bi se Ijudi koji imaju stomačne probleme ubijedili da mogu da dobiju nešto mnogo mnogo opasnije, i da se liječe Nexium-om. Firma koja proizvodi Nexium je uspijela da reklamom prenese poruku, da ako ova bolest uzme maha, kasnije se reflektuje, i vremenom se pretvara u rak jednjaka, veoma ozbiljnu stvar, znači bolje je da uzmete Nexium. Članci u novinama a zatim i reklamna kampanja su lansirali brend. Nova bolest postoji.
Došao je trenutak da se pozabavimo srži sistema. Najdelikatniji i odlučujući element, čvor marketinškog sistema za nove bolesti je Ljekar!
Šah-mat Ijekarima
Oni koju kupuju Ijekove, su u rukama Ijekara. Najvažnije tržište za firme nijesu toliko pacijenti koliko Ijekari. Sa knjigom koja je izašla 2008 " piliula od 800 miliona dolara" Merrill Goozner je objelodanio mnogo sukoba interesa i raznih formi korupcije koje se nalaze u zdravstvenom sistemu.
Merrill Goozner: "Marketing upućen Ijekarima je ogroman. Radi se o više od 50 milijardi dolara godišnje koji su uloženi da bi se ubijedili Ijekari. Nešto od oko 20% farmaceutskog prometa. Ako razmislite, to je ogromna cifra!
Šah-mat Ijekarima - Naučno usavršavanje
Merrill Goozner: "PMSI, kurs kontinuirane medicinske edukacije je kurs ažuriranja koji Ijekari u SAD moraju da prate svake godine. Da bi zadržali sopstvenu licencu. 50% novca invenstiranog za PMSI-a dolazi od farmaceutske industrije. To je zbog toga što ove kurseve često drže univerzitetski profesori, koji imaju drugi posao u farmaceutskim kućama. Oni su konsultanti, predavači plaćeni upravo od tih firmi. Oni su tzv. lideri medicinskog sektora, prave uputstva za medicinsku praksu i drže programe kontinuirane edukacije u medicini, objavljuju svoja mišIjenja u medicinskim časopisima. A zatim kažu: Da ja sam konsultant Pfizer-a! Glax-a ili bilo koje druge farmaceuske kuće koja proizvodi lijek za bolest o kojoj pričam."
Elison Bas, slijedeći neke informacije dobijene iz pouzdanih izvora, zatim dokazane sudskim putem, objelodanila je slučaj poznatog primariusa, Martina Kellera.
Elison Bas: "Moja knjiga detaljno opisuje kako je Martin Keller, načelnik psihijatrije na Broun Univerzitetu lično primao stotine hiljada dolara od farmaceutskih firmi koje su proizvodile Ijekove, koje je on proučavao i o kojima je pričao u medicinskim časopisima. Keller nije prijavio ovaj sukob interesa ni na univerzitetu ni u NIH (Nacionalni Institut Zdravlja) koji su finansirali njegovo istraživanje o depresiji. To je veliki problem u cijelom svijetu. Postoji puno Ijekara koji dobijaju puno novca od farmaceutskih kuća i koji ne objavljuju njihov sukob intresa."
Šah-mat Ijekarima - Doušnici faramaceuta
Farmaceutske kuće, preko mišIjenja lidera na konferencijama za obuku vrše veliki pritisak na Ijekare. Postoji armija sastavljena od hiljadu profesionalaca koji ostavljaju dobar utisak, koji iznutra rade veoma težak posao. To su predstavnici farmaceuta. Sa svojim zavodljivim oružjem, laskanjem, druženjem, nagradama, poklonima i mnoštvom besplatnih uzoraka.
Ovo je priča Michael-a Oldani-a koji je sa 21 godinu bio zaposlen u Pfizeru kao faramceutski doušnik.
Michael Oldani:"Nijesam znao ništa o farmaceutskoj industriji. Uradio sam intervju za posao i ostao sam tu. Novac, auto, prestiž. Mogao sam da koristim svoj naučni background i trebao sam da pričam sa Ijekarima. Nijesam trebao da prodajem, bio sam savjetnik."
Odnos sa Ijekarom za Oldania je bio sve, trebalo je da ga zavede, apeluje na njega i da mu bude simpatičan. Lijek nije bio u centru njihovog ćaskanja, šta više, što se manje pominje to je bolje.
Michael Oldani: "Ako Ijekar stvori prijateljsku vezu sa doušnikom Ijekar čak nesvjesno počinje da propisuje taj lijek. Zoloft, Paxill i drugi Ijekovi mogu biti svi isti, ali Ijekar kaže: predstavnik Prozaca mi više nije dolazio u posjetu a drug iz Zolofta je simpatičan tako da ću propisati taj lijek. Ja sam postao čovijek Zolofta.
Lijek bi normalno trebalo da je odobren za liječeneje određenog poremećaja. Ali farmaceutska kuća često nastoji da ga promoviše i za poremećaje za koje taj lijek nije odobren. Ovaj fenomen je tzv. upotreba "off label " nekog lijeka bez dozvole."
To je nelegalna praksa. 90-tih godina nije se pričalo o ovim stvarima, ako neki lijek nije dozvoljen bio je tehnički nelegalan. Farmaceutskim doušnicima je dat zadatak da prošire tržište i da promovišu Ijekove čak i za druge ne odobrene svrhe.
Michael Oldani: "Na primjer Zoloft, je legalno dozvoljen za depresiju, ali mi smo trebali da ubijedimo Ijekare da ga koriste i za druge upotrebe koje se ne tiču depresije. Promovisali smo ga za panične poremećaje, i za jedan novi poremećaj disforični predmenstrualni poremećaj. Još i prije nego što su postojale indikacije za ove poremećaje. Imali smo lukavu strategiju. Slali smo puno mejlova o kliničkim informacijama Ijekarima koji su se nalazili na teritoriji i slali smo naučne radove jednom nedjeljno tokom šest mijeseci za 20-ak Ijekara govoreći da Zoloft liječi i paniku iako to nije bilo tačno. Zato što indikacije o liječenju panike nijesu bile ni odobrene."
Kako god firma Pfizer je ostvarila svoj cilj. Nakon samo nekoliko mjeseci Zoloft je bio spreman za liječenje nove bolesti, zvane disforični predmenstrualni poremećaj. Ali jednog dana Michael Oldani privučen studijama antropologije, neočekivano je vidio svoj život iz jednog drugog aspekta. Odlučio je da se suprostavi sistemu, koji se godinama primjenjivao na svetsko zdravstvo.
Michael Oldani: "Bio je to satastanak na kojem sam se odrekao ovih nelegalnih radnji, i na kraju sastanka, sam otišao kod advokata da formalizuje moju žalbu. Kada ove situacije prikazuju na TV-u, djeluju ti jako uzbudljivo, ali kada si ti umješan u njih, potpuno drugačije gledaš na njih. Mnogo je teže. Stvaraju ti strah. U tom periodu nijesam imao finasijskih sredstava da bih mogao nastaviti sa toliko zahtjevnom tužbom i na kraju sam povukao tužbu. 7 mjeseci kasnije sam otišao. Od tada kao Ijekar, antroplog bavim se transparentnošću u oblasti medicine."
Šah-mat Ijekarima - Klinička ispitivanja
Peter Rost: "Jedna druga oblast u kojoj je farmaceutska industrija po mom mišIjenju, mnogo pametno uticala na narod su klinička istraživanja. To jest, testovi koji su rađeni na Ijekovima prije komercijalizacije. Ljudi misle da su klinički testovi nauka, i da moraju biti tačni. Ali nije uvijek tako. Čak je najvažniji metod za uticanje na Ijude upravo klinički test. Jednostavno, može da se desi da neke farmaceutske kuće ne rade te testove, vjerujući da će baciti lošu sjenku na lijek. Farmaceutskoj kući ne ide u prilog da radi testiranje, osim ako neće da predstavi lijek u dobrom svijetlu. Dakle, provjeravaju se svi parametri, biraju sa kojim lijekom će se uporediti, dozu, možda konkurentski lijek ima jako malu dozu itd. Dakle, u mnogim slučajvima se završi kao namješteni rezultat, obamana. U nekim slučajevima ako se testovima ne dobiju povoljni razultati za firmu, firme će učiniti sve da bi manipulisale podacima, da bi promjenile činjenice."
Pitajte svog medvjedića - Bipolarni sindrom
Lisa Schwartz: Ovdje imamo seriju simptoma, veoma brzo pričanje, manjak sna, kupovanje stvari koje nam ne trebaju, trošenje novca bez kontrole, opsesivne misli, gubitak stvari, vjerujem da je svako od vas barem jednom u životu imao ove simptome.
Bipolarni sindrom je postao vemo česta bolest, zahvaljući velikim reklamama. Sa ove tačke gledišta izgleda skoro normalno. Ali to što je tranšormislao ovaj poremećaj u nenormalno farmakološko čudovište, je bilo njegovo primjenjivanje na djecu.
Lisa Schwartz: "Kod uzrasta od 3, 4 godine nemoguće je utvrditi da li je dijete jednostavno nestašno ili ima bipolarni poremećaj i treba da se liječi medikamentima. A zatim i je li dobar, zato što ne znamo koja su neželjena dejstva na duži period, za skoro sve Ijekove koji su dozvoljeni u zadnje vrijeme.
Ova reklama je govorila djeci, da kada su Ijuti, i uzrujani da je to samo efekat Bipolarnog sindroma. Treba da poslušaju Ijekara, i uzmu Ijekove. I pojavljuje se medvjed, tj. plišani medvjedić koji im govori da uzimaju Ijekove svaki dan. To je kniga za djecu od 11 godina. Govori djetetu da ako se osjeća uzrujano, i jako je Ijut, ili ne uspijeva da se kontroliše, da to nije normalno. Bolestan je, i stvari ne idu tako. Jedini način da uspije da se kontoliše je da uzme lijek. Po mom mišIjenju, smanjuje se sposobnost dijeteta da se ponaša kao ličnost, i ublažuje osjećaj gubitka kontrole."
Vera Sharav sa svojom organizacijom "Alijansa za Ijudska istiživanja i zažtitu" bavila se mnogim teškim slučajevima, i pokušavala je da ih objavi u javnost, u nadi da se neće više ponoviti.
Vera Sharav: "Postoji upečatljiv slučaj jedne djevojčice, Rebeke Raili, kojoj je sa 18 mjeseci dijagnostikovan biplorani poremećaj. Radi se o rijetkom stanju čak i za odrasle. Psihijatar je propisao ovoj djevojčici koktel Ijekova. To nema nikakvo naučno obrazloženje, i jako je opsano. Mada je to razvijena praksa kod američkih psihijatara. Dat joj je antipsihotik, Serubel. Antipileptički lijek, i još jedna serija drugih Ijekova. Sa 4 godine djevojčica je umrla od toksične reakcije Ijekova.
Moć marketinga - Sinrom nemirnih nogu
Po preciznim studijama, 10 % američke populacije pati od teške bolesti, sindroma nemirnih nogu.
Vera Sharav: "Sindrom umornih nogu, ko je ikada čuo za to? Svako može osjećati uznemirenost s vremena na vrijeme, neki Ijudi su više uzrujani od drugih, bilo da je to stidljivost ili nešto drugo, ali to nije patološko stanje. Ijekovi koji su propisani prouzrokuju bolesti."
Steve Woloshin:" Od 2003. godine, kada je Requip proizveden od GSC, odobren od FBA za liječenje sindrooma umornih nogu, uložene su stotine milina dolara u reklame upućene potrošačima i za informativne kampanje. Da bi ubijedili amričku javnost da ovaj sindrom obuhvata 10% populacije. Da je to jako opasan sindrom, i da je potrebno uzimati ove Ijekove tokom cijelog života, ako želite da budete dobro. Mnogi Ijudi su povjerovali."
Vera Sharav: "Ova reklama pokazuje dvije stvari koje te tjeraju da pomisliš da su umorne noge nešto jako opasno. I kompletna transformacija ove žene, pomaže ti da shvatis da Requip, lijek u reklami, stvarno svima pomaže. U studijama koje su uporedile Requip sa Placebo efektom, dobijen je rezultat da 6 od 10 osoba, koje pate od ovog sindroma, poboljšale su svoje zdravlje Placebom. A 7 od 10 su poboljšale zdravlje Requipom. Činjenica da su nakon 12 nedjelja, 6 od 10 osoba, poboljšale zdravlje piliulom od šećera. Postavlja se pitanje, da li je to bolest koja se liječi medikamentima? Dok ti ova reklama poručuje da može biti bolje samo ako koristiš Requip."
Ako gledmo samo SAD, scenario kojii je danas prisutan je upravo ovaj:
- 45 miliona Amerikanaca pati od hiperaktivne bešike,
- 17 miliona pati od komulsivne trgovnine,
- 35 miliona pati od sindroma nemirnih nogu,
- 8 miliona odraslih odnedavno pati od premećaja hiperaktivnosti i deficita pažnje,
- dok 20 miliona djece već godinama pati od njega.
- Anksiozni poremečaj je zahvatio 30 miliona Amerikanaca.
- A borba za iskorjenjivanje holestreola pokušava da spasi barem 50 miiliona ljudi.
Danas dr Knock, ili bolje reći njegovo potomstvo, rukovodi biznisom koji se proširio na 5 kontinenata, fakturiše više od 500 milijardi dolara godišnje. Ako bi morali da pričaju sa svojim pacijentima, koji se nalaze po cijelom svijetu, mogli bi manje više ovo reći:
"Naravno, propisani Ijekovi su skupi, ali to samo pokazuje koliko je velika njihova vrijednost. Još i troškovi koje imamao za istraživanja i razvoj su enormni. I na neki način moramo da ih pokrijemo. Mi smo preduzeća koja proizvode za vas, konstantni protok novih Ijekova, koji vam produžavaju život. Usrećuju vas i čine da se dobro osjećate. Vi ste povlašćeni korisnici u ovom osvajanju slobodnog tržišta. Treba da budete zahvalni, molimo vas prestanite da se žalite i platite."
Na koga je sada red?
(Tekst iz filma "Prljave radnje farmaceutskih kuća" - I traffici sporchi delle case farmaceutiche)
Prevod: Beba i Ana Muratović - bebamur.com
