Odboru za bioetiku RAN (ruske akademije nauka), uredniku radija "Rusija"
Odavno je trebalo ozbiljno porazmisliti o sve više rastućoj dječjoj leukemiji o kojoj je govorio još početkom 60-tih godina, akademik L.A. Zilber, o neuravnoteženom imunom sistemu, koji je proistekao kao rezultat neusaglašenog "postvakcinalnog stanja" koji počinje kod nas u porodilištu i aktivno se produžava u dječijem uzrastu i periodu mladosti.
Odavno je trebalo ozbiljno porazmisliti o sve više rastućoj dječjoj leukemiji o kojoj je govorio još početkom 60-tih godina, akademik L.A. Zilber, o neuravnoteženom imunom sistemu, koji je proistekao kao rezultat neusaglašenog "postvakcinalnog stanja" koji počinje kod nas u porodilištu i aktivno se produžava u dječijem uzrastu i periodu mladosti.
Dokazano je da je kod beba imuni sistem još uvijek nezreo, da on počinje da funkcioniše po određenim "normama" sa 6 mjeseci, a do tada organizam još nije adaptiran, nije sazreo. Šta može dati BCG vakcina u neonatalnom periodu? Neonatologija poziva i obavezuje zdravstvene radnike da posmatraju novorođenče u prvim mjesecima po rođenju. Za to vrijeme, ne smije biti data BCG vakcina već treba izvršiti detaljnu provjeru novorođenčadi na imunodeficijenciju, sprovesti istraživanje sa ciljem da se ustanove jedne ili druge nasledne bolesti, da se predvide realne pretpostavke za jednu ili drugu patologiju, na primjer kao enzimopatiju. U Zapadnim zemljama izgleda takvi dokazi nijesu potrebni, jer oni ne vakcinišu takvim živim vakcinama. Uprkos toga u tim zemljama već decenijama se sprovodi ocjena imunološkog statusa odmah po rođenju.
Šta se dešava sa timusom, sa stvaranjem limfocita posle primanja BCG vakcine - šta se dešava sa sistemom zaštite? Gdje su podaci? Nijesam ih našla u ruskoj literaturi, iako smo na pragu trećeg milenijuma. Faktički, sve ovo što se dešava tokom nekoliko generacija - je narušavanje poimanja toga šta predstavlja vakcinacija. Pomoć u "korekciji" dječijeg zdravlja treba da bude razumna individualna i veoma oprezna.
Imuni status čovjeka danas se ocjenjuje po diferenciranim pokazateljima aktivnosti T- i B- ćelijskih sistema imuniteta. Nakon BCG vakcine počinje ozbiljno prestrojavanje prirodnih karakteristika imunog sistema, prije svega njene makrofagalne komponente, na žive mikrobakterije tuberculoze, koje su u osnovi ove vakcine.
Da li je spreman bebin imuni sistem da se bori sa takvim velikim opterećenjem? To još niko nije proučavao ...
Takva imunomodulacja, ako nekom i treba, onda su takvi rijetki. Grubo narušavanje suptilnog zaštitnog mehanizma putem postojane "imunoterapije" izaziva ubrzani gubitak "imunosnage" dopušta - involuciju timusa, koji ne uspijeva da započne svoje "obaveze", otvarajući tako put za onkološka oboljenja ...
Limfociti ulaze u sastav porodice leukocita - bijelih krvnih zrnaca.
Krv, kao što je poznato, sastoji se od tečne plazme, eritrocita (crvenih krvnih zrnca), leukocita i trombocita. Može se pretpostaviti da se pri intenzivnoj i dugoj imunostimulaciji u krvi nagomilavaju faktori, koji imaju različito dejstvo na ćelije imunog sistema, koji narušavaju uslove funkcionisanja limfocita, povećavaju "potrošnju" određenih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Njihovo trošenje će dovesti do promjene hematopoeze (krvnih ćelijskih komponenti), analogno tome, kao što se pri dužoj anemiji aktivira eritropoeza. Ono što ja zovem produženim "postvakcinalnim stanjem" na kraju može da izazove poremećaj hematopoeze. I u takvim izjavama nijesam usamljena. Želim da spomenem radove N.P. Šabalova (1969., 1975.), koji ukazuju na provokativnu ulogu vakcina u pojavljivanju latentnog razdoblja leukemije kod djece, a takođe i teške egzacerbacije leukemije pod uticajem vakcinacije, o tome se govori u mnogobrojnoj pedijatrijskoj literaturi, ali se ne preduzimaju mjere.
Ministarstvo zdravlja SSSR nije organizovalo, u svoje vrijeme, obrazovanje ljekara za kliničku imunologiju, uključujući i za oblast mikrobiologije, a samim tim i za sistem vakcinacije - ni na medicinskim fakultetima, ni na katedrama usavršavanja ljekara. Poznavanje kliničke imunologije je apsolutno neophodno za procjenu zdravlja današnje djece, adolescenata i mladih u reproduktivnom dobu. Nažalost, ni instituti za dječje zdravlje nijesu sebi postavili takve zadatke.
Klinička imunologija je od životnog značaja za mikrobiologe i pedijatre, posebno za one koji se bave "ispravkama" prirodnih odbranbenih snaga dječijeg organizma pomoću vakcinacije. Moramo znati šta se ispravlja!
Sve gore navedeno je još važnije, pošto se smatra, da BCG vakcina, kao živa mikrobakterija tuberkuloze, inhibira aktivnost T-sistema kod novorođenčadi, izazivajući sekundarni imunološki poremećaj - sindrom stečene imunodeficijencije (SIDA). Sekundarni imunološki poremećaj treba posmatrati kao krajnji rezultat funkcionalnih poremećaja i patoloških promjena u imunom sistemu djeteta.
U potpunosti se slažem sa zahtjevom Galine Červonske kojeg ona sprovodi otvoreno preko medija (novina, časopisa, radija i televizije) - Vakcinacija mora biti individualna i racionalno primijenjena. Apsolutno je neophodan dijagnostički imunološki pregled prije i posle te medicinske i veoma opasne intervencije. Ne smije se beskrajno nagomilavati višak antitijela - njihov višak dovodi do autoimunih procesa. Zbog toga su se "podmladile" autoimune bolesti kod mladih: reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus, bolesti bubrega, poremećaj štitne žlijezde, rastrojstvo nervnog, endokrinog i vaskularnog sistema, mnogobrojna onkološka oboljenje, a među njima i dječja leukemija.
Smatram, da Ministarstvo zdravlja nije u obavezi da razradi plan pokrivenosti vakcinacije, već organizaciju imunološkog ispitivanja - skrininga današnje djece na imunodeficit. Takav plan mora da odgovara savremenim pitanjima potrebe dječije eko-epidemiologije i definiše ozbiljnije kriterijume za indikacije i kontraindikacije od vakcina, posebno od živih vakcina. Mislim da kontraindikacije treba odmah raširiti.
Takođe smatram da je neophodno da se ustanovi administrativna i krivična odgovornost za medicinsko osoblje koje obavlja vakcinaciju nasilno u vrtićima i školama, bez individualne selekcije djece, u potrazi za što većim brojem vakcinisanih.
Za bilo koje savremeno eko-epidemiološko istraživanje neophodni su podaci o zdravstvenom stanju stanovništva, a prije svega, o imunološkom zdravlju.
Na sopstvenom gorkom iskustvu znam kako nasilna vakcinacija donosi štetu, a ne korist zdravlju djeteta. Mojoj unuci je data prva doza DPT vakcine. Pojavile su se teške komplikacije - oticanje moždane opne, šok, i tako dalje. Tokom kampanje vakcinacije u školi svaki put smo morali da se borimo sa medicinskim osobljem i slušamo prijetnje o zabrani pohađanja škole... Istovremeno, postoje jasne kontraindikacije od sledeće vakcinacije, u slučaju da je posle prve bila ozbiljna reakcija. Srećna okolnost je bila ta što je u našoj klinici ipak bilo mislećih ljekara, iako i ovdje nije sve tako jednostavno - ima ih sve manje.
Pored ovoga, mogu još mnogo toga da kažem iz svoje prakse, ja nijesam samo ljekar onkolog - immunolog, već i pomorski oficir koji je služio u podmorničkoj brigadi. Ranije, je sve bilo stroga tajna (bez toga, se ne može!). Ali sada se može nešto i reći ... Za mornare je bila obavezna vakcinacija, kao i za sve one koji su se pozivali na flotu. Imali smo zanimljivo zapažanje: kako različito reaguju na injekcije i vakcine, dječaci, muškarci - heroji - mornari, koji su ipak, različiti psihološki tipovi!
Jedan od mojih asistenata, neurolog, pronašao je iznenađujuću korelaciju: što je niži intelekt kod vojnika, tim je bila veća odbrambena snaga organizma. Publikovati slična zapažanja bilo je izuzetno teško u to vrijeme, praktično nemoguće, ali slučaj je došao do mikrobiologa A.T. Kravčenka, on je tada bio predsednik VAK-a (Viša atesticiona komisija).
Drugi moj asistent utvrdio je da kod odraslih momaka, stasalih za vojsku, vakcinacija izazva takve nagle promjene u imunološkoj reakciji koje "dolaze u normu" veoma sporo. I na fonu narušenja prirodnih procesa imunog statusa od vakcina, vakcinisani su bolovali od prehlada i drugih bolesti (uključujući i one od kojih su vakcinisani) češće nego momci koji su bili u "kontrolnoj" grupi, to jest, nijesu bili vakcinisani.
Ovo što sam ovdje rekla, sada možete da pročitate, na primjer, u "Epidemiološkom žurnalu, mikrobiologije i imunobiologije" (ZMEI, 1990, № 7) - autori su K.G. Gapočko, I.D. Kuprin i ostali: " O individualnim karakteristikama čovjeka kao faktoru etiologije postvakcinacinskih komplikacija". Ova istraživanja je sprovelo osoblje Vojno Medicinske Akademije C.M. Kirova, Leningrad.
Pa, šta to nije ništa novo?
Svaki čovjek je - individualan, tako i treba da bude. Bilo koja vakcina slabi organizam: kod koga, i koliko je to dug proces, nemoguće je predvidjeti, to treba utvrditi, koristeći cio arsenal imunološke tehnike. Uvjeravam vas, tragovi patologija od vakcinske povrede obavezno ostaju.
Dodajem ovom i Mantoux test koji je takođe ozbiljno imunološko prestrukturiranje. Samo razmislite: organizam "mora" dati reakciju sa lokalnim manifestacijama na mjestu uvođenja alergena - tuberkulina, na malu količinu biološke dijagnostičke probe. I organizam reaguje upalnim procesom - crvenilom različite veličine na mjestu parenteralnog davanja tuberkulina. Ova dijagnostička proba nije ništa manje opasna intervencija od same vakcine, pošto je to takođe strani protein, alergen.
Naravno, vakcinacija ne treba da bude obavezna, tim prije da bude planska - ne smije se propisati zdravlje cijelog razreda jednim te istim planom, dobijenim od Ministarstva zdravlja. Sa ovim mislima, potpisala sam obraćanje naše grupe stručnjaka, predsjedniku države, akademiku A.V. Jablokovu i dr., jer, kao i svaka medicinska intervencija, vakcinacija ne može da bude masovna i mora da bude dobrovoljna. Uostalom, sa samim uzročnikom infektivne bolesti dijete će se možda sresti, a možda i neće, a vakcina sigurno narušava prirodni tok događaja. Da li je ko izračunao, da li je u naše vrijeme opasnija: difterija, tuberkuloza ili komplikacije od vakcinacije protiv njih? Ja ne znam za takav rad.
Mislim da se ne treba da bavimo "takvom" vakcinacijom, u doba kardiovaskularnih oboljenja, onkoloških bolesti, bolesti disajnih organa, bolesti bubrega, rasprostranjenog dijabetesa, mišićno-koštanih patologija, narušenog psihičkog zdravlja djece. Vakcinaciju treba posmatrati kao izuzetnu mjeru, pažljivo uzimajući u obzir dinamiku konkretnog zaraznog obolijevanja, da bi sproveli strogo selektivnu vakcinaciju.
Imuni sistem ne može da izdrži "plansku najezdu", on se razbija, njegove funkcije se izobličuju, on se "isključuje sa kursa" propisanog prirodom, čovjek postaje osetljiviji na prehlade, alergene, onkološka oboljenja ... Raste alergija među mališanima - da li postoje sada takva djeca, koja nemaju probleme sa alergijama!? Opštepoznato je da u prvih šest mjeseci djeca stradaju od gastrointestinalnih smetnji i promjena na koži izazvanih alergentima različite etiologije. Od šest mjeseci pridružuju se simptomi respiratornog trakta - astmatični bronhitis (uzgred, jedna od komplikacija DTP, TD, DT). Od 3-4 godine počinju da se ispoljavaju klinički simptomi preosetljivosti na polen, itd, itd - mnoštvo je publikacija koje govore o ovim problemima.
Neuravnotežen imuni sistem ne "primjećuje" neposlušne ćelije koje su izašle iz njegove kontrole, preobraća ih u tumorske zbog iskrivljene funkcije makrofagnih granula i limfocita u cjelini. Nijesam vidjela ni jedan rad domaćih autora koji bi odgovorio na pitanje: šta se dešava sa timusom posle BCG vakcine... posle deset ili dvanaest godina "postvakcinalnog opterećenja" u periodu polnog sazrijevanja podmlatka? Sve ovo je veoma važno, mada ni na jedno postavljeno pitanje odgovora nema. Ali je opštepoznato: ne smiju se koristiti žive vakcine pri imunodefitu i enzimopatiji jer osim ostalih bolesti, oni doprinose razvoju infektivnih procesa kod osetljive djece ...
Imuni sistem - je suptilno izbalansiran mehanizam, i kao ostali sistemi podložan je raspadu. Kao rezultat konstantnog nadražaja - stimulisanog vakcinama on umjesto toga da štiti organizam, gubi sopstvene ćelije zbog akumulacije antitijela zbog autoimunih procesa i funkcionalnih promjena svojstva ćelija.
Koliko god vremena da su bile imunopatološke forme, sve one dovode do narušavanja balansa T-ćelija, dovode funkcionalno i strukturno do mnogobrojnih poremećaja u zdravlju djeteta. Zaliha limfocita postepeno osiroromašuje i organizam postaje osetljiv na razne antropogene faktore. Čovjek stari prije vremena. Fiziološko, prirodno starenje - je proces postepenog slabljenja, odumiranja svih djelova imunog sistema. Vakcine takođe ubrzavaju, podstiču proces "potrošnje" limfocita, veštački dovode ljudski organizam do prevremenog starenja, zbog toga se javljaju staračke bolesti kod mladih. Kod onkoloških bolesti, u osnovi je disbalans između brzine imunog odgovora i rasta tumora. Razvoj onkološke bolesti opredjeljuje brzina razmnožavanja limfoidnih ćelija koje reaguju na nju, koje su usmjerene, osim toga i na borbu protiv stalno dolazećih antigena - vakcina.
Šta se dešava sa timusom, sa stvaranjem limfocita posle primanja BCG vakcine - šta se dešava sa sistemom zaštite? Gdje su podaci? Nijesam ih našla u ruskoj literaturi, iako smo na pragu trećeg milenijuma. Faktički, sve ovo što se dešava tokom nekoliko generacija - je narušavanje poimanja toga šta predstavlja vakcinacija. Pomoć u "korekciji" dječijeg zdravlja treba da bude razumna individualna i veoma oprezna.
Imuni status čovjeka danas se ocjenjuje po diferenciranim pokazateljima aktivnosti T- i B- ćelijskih sistema imuniteta. Nakon BCG vakcine počinje ozbiljno prestrojavanje prirodnih karakteristika imunog sistema, prije svega njene makrofagalne komponente, na žive mikrobakterije tuberculoze, koje su u osnovi ove vakcine.
Da li je spreman bebin imuni sistem da se bori sa takvim velikim opterećenjem? To još niko nije proučavao ...
Takva imunomodulacja, ako nekom i treba, onda su takvi rijetki. Grubo narušavanje suptilnog zaštitnog mehanizma putem postojane "imunoterapije" izaziva ubrzani gubitak "imunosnage" dopušta - involuciju timusa, koji ne uspijeva da započne svoje "obaveze", otvarajući tako put za onkološka oboljenja ...
Limfociti ulaze u sastav porodice leukocita - bijelih krvnih zrnaca.
Krv, kao što je poznato, sastoji se od tečne plazme, eritrocita (crvenih krvnih zrnca), leukocita i trombocita. Može se pretpostaviti da se pri intenzivnoj i dugoj imunostimulaciji u krvi nagomilavaju faktori, koji imaju različito dejstvo na ćelije imunog sistema, koji narušavaju uslove funkcionisanja limfocita, povećavaju "potrošnju" određenih vrsta bijelih krvnih zrnaca. Njihovo trošenje će dovesti do promjene hematopoeze (krvnih ćelijskih komponenti), analogno tome, kao što se pri dužoj anemiji aktivira eritropoeza. Ono što ja zovem produženim "postvakcinalnim stanjem" na kraju može da izazove poremećaj hematopoeze. I u takvim izjavama nijesam usamljena. Želim da spomenem radove N.P. Šabalova (1969., 1975.), koji ukazuju na provokativnu ulogu vakcina u pojavljivanju latentnog razdoblja leukemije kod djece, a takođe i teške egzacerbacije leukemije pod uticajem vakcinacije, o tome se govori u mnogobrojnoj pedijatrijskoj literaturi, ali se ne preduzimaju mjere.
Ministarstvo zdravlja SSSR nije organizovalo, u svoje vrijeme, obrazovanje ljekara za kliničku imunologiju, uključujući i za oblast mikrobiologije, a samim tim i za sistem vakcinacije - ni na medicinskim fakultetima, ni na katedrama usavršavanja ljekara. Poznavanje kliničke imunologije je apsolutno neophodno za procjenu zdravlja današnje djece, adolescenata i mladih u reproduktivnom dobu. Nažalost, ni instituti za dječje zdravlje nijesu sebi postavili takve zadatke.
Klinička imunologija je od životnog značaja za mikrobiologe i pedijatre, posebno za one koji se bave "ispravkama" prirodnih odbranbenih snaga dječijeg organizma pomoću vakcinacije. Moramo znati šta se ispravlja!
Sve gore navedeno je još važnije, pošto se smatra, da BCG vakcina, kao živa mikrobakterija tuberkuloze, inhibira aktivnost T-sistema kod novorođenčadi, izazivajući sekundarni imunološki poremećaj - sindrom stečene imunodeficijencije (SIDA). Sekundarni imunološki poremećaj treba posmatrati kao krajnji rezultat funkcionalnih poremećaja i patoloških promjena u imunom sistemu djeteta.
U potpunosti se slažem sa zahtjevom Galine Červonske kojeg ona sprovodi otvoreno preko medija (novina, časopisa, radija i televizije) - Vakcinacija mora biti individualna i racionalno primijenjena. Apsolutno je neophodan dijagnostički imunološki pregled prije i posle te medicinske i veoma opasne intervencije. Ne smije se beskrajno nagomilavati višak antitijela - njihov višak dovodi do autoimunih procesa. Zbog toga su se "podmladile" autoimune bolesti kod mladih: reumatoidni artritis, sistemski eritemski lupus, bolesti bubrega, poremećaj štitne žlijezde, rastrojstvo nervnog, endokrinog i vaskularnog sistema, mnogobrojna onkološka oboljenje, a među njima i dječja leukemija.
Smatram, da Ministarstvo zdravlja nije u obavezi da razradi plan pokrivenosti vakcinacije, već organizaciju imunološkog ispitivanja - skrininga današnje djece na imunodeficit. Takav plan mora da odgovara savremenim pitanjima potrebe dječije eko-epidemiologije i definiše ozbiljnije kriterijume za indikacije i kontraindikacije od vakcina, posebno od živih vakcina. Mislim da kontraindikacije treba odmah raširiti.
Takođe smatram da je neophodno da se ustanovi administrativna i krivična odgovornost za medicinsko osoblje koje obavlja vakcinaciju nasilno u vrtićima i školama, bez individualne selekcije djece, u potrazi za što većim brojem vakcinisanih.
Za bilo koje savremeno eko-epidemiološko istraživanje neophodni su podaci o zdravstvenom stanju stanovništva, a prije svega, o imunološkom zdravlju.
Na sopstvenom gorkom iskustvu znam kako nasilna vakcinacija donosi štetu, a ne korist zdravlju djeteta. Mojoj unuci je data prva doza DPT vakcine. Pojavile su se teške komplikacije - oticanje moždane opne, šok, i tako dalje. Tokom kampanje vakcinacije u školi svaki put smo morali da se borimo sa medicinskim osobljem i slušamo prijetnje o zabrani pohađanja škole... Istovremeno, postoje jasne kontraindikacije od sledeće vakcinacije, u slučaju da je posle prve bila ozbiljna reakcija. Srećna okolnost je bila ta što je u našoj klinici ipak bilo mislećih ljekara, iako i ovdje nije sve tako jednostavno - ima ih sve manje.
Pored ovoga, mogu još mnogo toga da kažem iz svoje prakse, ja nijesam samo ljekar onkolog - immunolog, već i pomorski oficir koji je služio u podmorničkoj brigadi. Ranije, je sve bilo stroga tajna (bez toga, se ne može!). Ali sada se može nešto i reći ... Za mornare je bila obavezna vakcinacija, kao i za sve one koji su se pozivali na flotu. Imali smo zanimljivo zapažanje: kako različito reaguju na injekcije i vakcine, dječaci, muškarci - heroji - mornari, koji su ipak, različiti psihološki tipovi!
Jedan od mojih asistenata, neurolog, pronašao je iznenađujuću korelaciju: što je niži intelekt kod vojnika, tim je bila veća odbrambena snaga organizma. Publikovati slična zapažanja bilo je izuzetno teško u to vrijeme, praktično nemoguće, ali slučaj je došao do mikrobiologa A.T. Kravčenka, on je tada bio predsednik VAK-a (Viša atesticiona komisija).
Drugi moj asistent utvrdio je da kod odraslih momaka, stasalih za vojsku, vakcinacija izazva takve nagle promjene u imunološkoj reakciji koje "dolaze u normu" veoma sporo. I na fonu narušenja prirodnih procesa imunog statusa od vakcina, vakcinisani su bolovali od prehlada i drugih bolesti (uključujući i one od kojih su vakcinisani) češće nego momci koji su bili u "kontrolnoj" grupi, to jest, nijesu bili vakcinisani.
Ovo što sam ovdje rekla, sada možete da pročitate, na primjer, u "Epidemiološkom žurnalu, mikrobiologije i imunobiologije" (ZMEI, 1990, № 7) - autori su K.G. Gapočko, I.D. Kuprin i ostali: " O individualnim karakteristikama čovjeka kao faktoru etiologije postvakcinacinskih komplikacija". Ova istraživanja je sprovelo osoblje Vojno Medicinske Akademije C.M. Kirova, Leningrad.
Pa, šta to nije ništa novo?
Svaki čovjek je - individualan, tako i treba da bude. Bilo koja vakcina slabi organizam: kod koga, i koliko je to dug proces, nemoguće je predvidjeti, to treba utvrditi, koristeći cio arsenal imunološke tehnike. Uvjeravam vas, tragovi patologija od vakcinske povrede obavezno ostaju.
Dodajem ovom i Mantoux test koji je takođe ozbiljno imunološko prestrukturiranje. Samo razmislite: organizam "mora" dati reakciju sa lokalnim manifestacijama na mjestu uvođenja alergena - tuberkulina, na malu količinu biološke dijagnostičke probe. I organizam reaguje upalnim procesom - crvenilom različite veličine na mjestu parenteralnog davanja tuberkulina. Ova dijagnostička proba nije ništa manje opasna intervencija od same vakcine, pošto je to takođe strani protein, alergen.
Naravno, vakcinacija ne treba da bude obavezna, tim prije da bude planska - ne smije se propisati zdravlje cijelog razreda jednim te istim planom, dobijenim od Ministarstva zdravlja. Sa ovim mislima, potpisala sam obraćanje naše grupe stručnjaka, predsjedniku države, akademiku A.V. Jablokovu i dr., jer, kao i svaka medicinska intervencija, vakcinacija ne može da bude masovna i mora da bude dobrovoljna. Uostalom, sa samim uzročnikom infektivne bolesti dijete će se možda sresti, a možda i neće, a vakcina sigurno narušava prirodni tok događaja. Da li je ko izračunao, da li je u naše vrijeme opasnija: difterija, tuberkuloza ili komplikacije od vakcinacije protiv njih? Ja ne znam za takav rad.
Mislim da se ne treba da bavimo "takvom" vakcinacijom, u doba kardiovaskularnih oboljenja, onkoloških bolesti, bolesti disajnih organa, bolesti bubrega, rasprostranjenog dijabetesa, mišićno-koštanih patologija, narušenog psihičkog zdravlja djece. Vakcinaciju treba posmatrati kao izuzetnu mjeru, pažljivo uzimajući u obzir dinamiku konkretnog zaraznog obolijevanja, da bi sproveli strogo selektivnu vakcinaciju.
Imuni sistem ne može da izdrži "plansku najezdu", on se razbija, njegove funkcije se izobličuju, on se "isključuje sa kursa" propisanog prirodom, čovjek postaje osetljiviji na prehlade, alergene, onkološka oboljenja ... Raste alergija među mališanima - da li postoje sada takva djeca, koja nemaju probleme sa alergijama!? Opštepoznato je da u prvih šest mjeseci djeca stradaju od gastrointestinalnih smetnji i promjena na koži izazvanih alergentima različite etiologije. Od šest mjeseci pridružuju se simptomi respiratornog trakta - astmatični bronhitis (uzgred, jedna od komplikacija DTP, TD, DT). Od 3-4 godine počinju da se ispoljavaju klinički simptomi preosetljivosti na polen, itd, itd - mnoštvo je publikacija koje govore o ovim problemima.
Neuravnotežen imuni sistem ne "primjećuje" neposlušne ćelije koje su izašle iz njegove kontrole, preobraća ih u tumorske zbog iskrivljene funkcije makrofagnih granula i limfocita u cjelini. Nijesam vidjela ni jedan rad domaćih autora koji bi odgovorio na pitanje: šta se dešava sa timusom posle BCG vakcine... posle deset ili dvanaest godina "postvakcinalnog opterećenja" u periodu polnog sazrijevanja podmlatka? Sve ovo je veoma važno, mada ni na jedno postavljeno pitanje odgovora nema. Ali je opštepoznato: ne smiju se koristiti žive vakcine pri imunodefitu i enzimopatiji jer osim ostalih bolesti, oni doprinose razvoju infektivnih procesa kod osetljive djece ...
Imuni sistem - je suptilno izbalansiran mehanizam, i kao ostali sistemi podložan je raspadu. Kao rezultat konstantnog nadražaja - stimulisanog vakcinama on umjesto toga da štiti organizam, gubi sopstvene ćelije zbog akumulacije antitijela zbog autoimunih procesa i funkcionalnih promjena svojstva ćelija.
Koliko god vremena da su bile imunopatološke forme, sve one dovode do narušavanja balansa T-ćelija, dovode funkcionalno i strukturno do mnogobrojnih poremećaja u zdravlju djeteta. Zaliha limfocita postepeno osiroromašuje i organizam postaje osetljiv na razne antropogene faktore. Čovjek stari prije vremena. Fiziološko, prirodno starenje - je proces postepenog slabljenja, odumiranja svih djelova imunog sistema. Vakcine takođe ubrzavaju, podstiču proces "potrošnje" limfocita, veštački dovode ljudski organizam do prevremenog starenja, zbog toga se javljaju staračke bolesti kod mladih. Kod onkoloških bolesti, u osnovi je disbalans između brzine imunog odgovora i rasta tumora. Razvoj onkološke bolesti opredjeljuje brzina razmnožavanja limfoidnih ćelija koje reaguju na nju, koje su usmjerene, osim toga i na borbu protiv stalno dolazećih antigena - vakcina.
Poznati hirurg, akademik Akademije Nauka SSSR-a, N.A. Amosov u jednoj od svojih knjiga, "Razmišljanje o zdravlju", tvrdi da je praktično nemoguće da se napravi granica između naizgled suprotnih pojmova "zdravlja" i "bolesti". Slično mišljenje imao je i Avicena, koji je živio prije više od hiljadu godina: on je razlikovao između ta dva pojma različite prelazne stadijume. A gdje su "prelazni stadijumi" između zdravlja i "male bolesti" - vakcinisanja!? Gdje je granica: ovo je - korisno, a ovo - štetno?!
Ja sam apsolutno uvjerena da sva onkološka oboljenja počinju zbog negativnog prestrukturiranja imunog sistema, usled suzbijanja njegove funkcije što je rezultat "preopterećenja". Naime, pri urođenoj i stečenoj imunodeficijenciji primjećuje se češće razviće malignih tumora ...
Onkolog, immunolog, doktor medicinskih nauka, profesor V.V. Gorodilova
Ja sam apsolutno uvjerena da sva onkološka oboljenja počinju zbog negativnog prestrukturiranja imunog sistema, usled suzbijanja njegove funkcije što je rezultat "preopterećenja". Naime, pri urođenoj i stečenoj imunodeficijenciji primjećuje se češće razviće malignih tumora ...
Onkolog, immunolog, doktor medicinskih nauka, profesor V.V. Gorodilova
Vjera Vladimirovna Gorodilova (1915.- 1996.) Završila je "Prvi moskovski medicinski fakultet". Doktorila je 1958. a od 1960. je dobila i zvanje profesora. Radila je u Moskovskom naučno - istraživačkom institutu za onkologiju, bila je zamjenik direktora Instituta za istraživanje, šef Laboratorije za kliničku imunologiju tumora. Bila je i glavni naučni sekretar Svjetskog društva onkologa.
