BebaMur
.
  • Početna
  • Video
  • Blog
  • Nauka
  • Duhovnost
  • Psihologija
  • Mudrost
  • Nadahnuće
  • Donirajte

Put u raj (priča)

26/9/2016

0 Comments

 
Picture

​- Vi ste kovač?
Glas iza leđa čuo se tako neočekivano da se čak i Vasilij trgnuo. Osim toga, nije ni čuo da su se vrata radionice otvorila i da je neko ušao.
- A nijeste probali da pokucate? - grubo je odgovorio, pomalo ljut i na sebe i na nemarnog kupca.
​​- Da pokucam? Hmm ... nijesam probala, - odgovorio je glas.

Vasilij je dohvatio sa stola krpu i počeo da briše umorne ruke, polako se okrenuo, prebirajući po glavi prekore koje je želio da saspe u lice strancu. Ali riječi s ostale gdje su i bile, u njegovoj glavi, jer je pred njim stajao veoma neobičan klijent.
- Da li bi mogli da mi popravite kosu? - ženskim, ali malo hrapavim glasom pitala je gošća.
- To je sve? I kraj? - bacivši krpu u ugao, uzdahnu kovač.
- Još nije sve, ali je mnogo gore nego ranije - odgovorila je Smrt.
- Logično, - saglasio se Vasilij, - ne treba raspravljati. Šta sada treba da radim?
- Da popraviš kosu - strpljivo je ponovila Smrt.
- A onda?
- A onda je naoštri ako je moguće.

 Vasilij se zagledao u kosu. I stvarno, na sječivu se vidjelo nekoliko rascjepa, a i sama oštrica je već bila tupa.
- To je razumljivo - klimnuo je glavom - a šta ja da radim? Da se pomolim ili pokupim stvari? Ovo mi je prvi put, da tako kažem ...
- A ah ... vi o tome, - ramena Smrti zatresla su se od nijemog smijeha - ne, nijesam došla po vas. Jednostavno kosu mi treba popraviti. Možete li?
- Znači neću umrijeti? - tiho pokazujući na sebe, pitao je kovač.
- Zar vam nije jasno. Kako se osjećate?
- Da, izgleda mi normalno.
- Nema mučnine, vrtoglavice, boli?
- N...n...ne, - osluškujuči svoja unutrašnja osjećanja, nesigurno je rekao kovač.
- U tom slučaju, nema zbog čega da brinete - odgovorila je Smrt, pružajući mu kosu.

Uzimajući je momentalno mu se ukočiše ruke, Vasilij je počeo da je posmatra sa svih strana. Posla je tu bilo samo pola sata, ali saznanje ko mu stoji iza leđa i čeka završetak posla, automatski će produžiti rok kao minimum na nekoliko sati.

Idući klecajućim nogama, kovač je došao do nakovnja i uzeo čekić u ruke.
- Vi ... sjedite. Da ne stojite cijelo vrijeme?! - uloživši u svom glasu sve svoje gostoprimstvo i dobru volju, ponudi Vasilij.

Smrt je klimnula glavom i sjela na klupu, naslonivši se leđima na zid.

* * *

Rad se bližio kraju. Izravnavši sječivo koliko je to bilo moguće, kovač je uzeo u ruke tocilo i pogledao na svoju gošću.

- Oprostite mi što sam iskren, ali ja jednostavno ne mogu da vjerujem da držim u rukama predmet, sa kojim je pogubljeno toliko života! Nijedno oružje na svijetu ne može se porediti sa njim. To je zaista nevjerovatno.

Smrt, koja je sjedila na klupi u opuštenoj pozi i razgledala unutrašnjost radnje kao da se vidno ukočila. Tamna ovalna kapuljača polako se okrenula  prema kovaču.

- Šta ste rekli? - tiho je kazala ona.
- Rekao sam, da ne vjerujem da držim u rukama oružje, koje ...
- Oružje? Rekli ste oružje?
- Možda sam se pogrešno izrazio, prosto ...

Vasilij nije uspio završi. Smrt je kao munja skočila sa mjesta, za trenutak se našla direktno ispred lica kovača. Krajevi kapuljače su se malo tresli.

- Šta misliš, koliko ljudi sam ja ubila? - prosiktala je kroz stisnute zube.
- Ja ... ja ne znam - spustivši pogled prema podu, izgovorio je Vasilij.
 
- Odgovori! - Smrt ga je uhvatila za bradu i podigla mu glavu, - koliko?
- N..ne znam ...
- Koliko? - vikala je direktno u lice kovača.
- Da, otkud ja znam koliko ih je bilo? - pokušavajući da izbjegne pogled, ne svojim glasom cvilio je kovač.

Smrt mu je pustila bradu i par sekundi zaćutala. Zatim se pogrbljeno, vratila na klupu i  uz težak uzdah sjela.

- Dakle, ti ne znaš koliko ih je bilo? - tiho je rekla ona, i ne čekajući odgovor nastavila, - A šta ako bih ti rekla da ja nijesam, bi li čuo? Nikada nijesam ubila ni jednog čovjeka. Šta kažeš na to?
- Ali ... Ali kako ...?
- Nikada nijesam ubijala ljude. Zašto bih, kada se vi prelijepo bavite tom misijom? Vi sami ubijate jedni druge. Vi! Vi možete ubiti zbog papira, zbog svoje zlobe i mržnje, možete čak ubiti samo radi zabave. A kada vam je i to malo, vi  izazovete rat i ubijate jedni druge na stotine i hiljade. Prosto vam se to sviđa. Vi ste zavisni od tuđe krvi. A znaš li šta je najčudnije u svemu tome? Vi ne možete to sebi da priznate! Vama je lakše da okrivite za sve mene - na ​​kratko je zaćutala, - Znaš li kakva sam bila ranije? Bila sam prelijepa djevojka, sretala sam duše ljudi sa cvijećem i pratila ih do mjesta gdje im je predodređeno da budu. Osmjehivala im se i pomagala da zaborave to što im se dogodilo. Bilo je to veoma davno ... Pogledaj šta je od mene postalo!

Poslednje riječi je uzviknula, skočila sa klupe i zbacila kapuljaču sa glave.

Pred očima Vasilija se pokazalo, prekriveno borama, lice duboke starice. Rijetka sijeda kosa visila je u uvojcima, uglovi ispucalih usana bili su neprirodno opušteni nadolje, otkrivajući donje zube, koji su krivim  djelovima virili ispod usne. Ali najstrašnije su bile oči. Apsolutno bezbojne, bezizražajne oči zurile su u kovača.

- Pogledaj u koga sam se pretvorila! A znaš li zašto? - koraknula je prema Vasiliju.
- Ne, - izbjegavajući njen pogled, odmahnuo je glavom.
- Naravno da ne znaš - isceri se ona ​​ - Vi ste me napravili ovakvom! Ja sam vidjela kako majka ubija svoju djecu, vidjela sam kako brat ubija brata, vidjela sam kako čovjek u jednom danu može da ubije stotinu, dvjesta, trista ljudi! .. Plakala sam gledajući to, ja sam urlala zbog nerazumijevanja, od nemogućnosti onoga što se dešava, vriskala sam od užasa ...

 Oči Smrti su sijevale.
​
- Zamijenila sam svoju lijepu haljinu sa crnom odjećom da se ne bi vidjela na njoj krv ljudi koje sam sprovodila. Navukla sam kapuljaču, da ljudi ne bi vidjeli moje suze. Ja im više ne darujem cvijeće. Vi ste me pretvorili u monstruma. A onda me optužili za sve grehove. Naravno, to je tako prosto ... - zurila je u kovača nepokretnim pogledom - Ja provodim, pokazujem put, ja ne ubijam ljude ... Daj mi kosu, budalo!

 Uzevši iz ruku kovača svoje oružje, Smrt se okrenula i uputila ka izlazu iz radnje.

- Može li jedno pitanje? - čulo se otpozadi.
- Želiš da pitaš, zašto mi onda treba kosa? - rekla je ona zastavši na otvorenim vratima, ne okrećući se.
- Da.
- Put u raj ... On je već odavno zarastao u travu.

 Autor: Jevgenij Češirko 

 Izvor: http://sobiratelzvezd.ru/doroga-v-raj/#more-37749

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com

0 Comments

Your comment will be posted after it is approved.


Leave a Reply.

    Pretražite sajt
    Podijeli
    BebaMur.com
     Kopiranje i prenošenje teksta na druge portale strogo je zabranjeno!

    DMCA.com Protection Status

    Categories

    All
    Bajke
    Biografije
    Dokumentarni Film
    Dostojevski
    Društvo
    Društvo
    Duhovnost
    Ekart Tol
    Ezoterija
    Greg Brejden
    Gurdjijev
    Herman Hese
    Karma
    K.G. Jung
    Kozirjev
    Kvantna Fizika
    Mudrost
    Nadahnuce
    Nauka
    Osho
    Poezija
    Price
    Psihologija
    Tesla
    Tolstoj
    Torziono Polje
    Vakcine
    V. Zeland
    Yan
    Zanimljivosti
    Zdravlje

    Archives

    June 2025
    May 2025
    April 2025
    March 2025
    February 2025
    January 2025
    December 2024
    November 2024
    October 2024
    September 2024
    August 2024
    July 2024
    June 2024
    May 2024
    April 2024
    March 2024
    February 2024
    January 2024
    December 2023
    November 2023
    October 2023
    September 2023
    August 2023
    July 2023
    June 2023
    May 2023
    April 2023
    March 2023
    February 2023
    January 2023
    December 2022
    November 2022
    October 2022
    September 2022
    August 2022
    July 2022
    June 2022
    May 2022
    April 2022
    March 2022
    February 2022
    January 2022
    December 2021
    November 2021
    October 2021
    September 2021
    August 2021
    July 2021
    June 2021
    May 2021
    April 2021
    March 2021
    February 2021
    January 2021
    December 2020
    November 2020
    October 2020
    September 2020
    August 2020
    July 2020
    June 2020
    May 2020
    April 2020
    March 2020
    February 2020
    January 2020
    December 2019
    November 2019
    October 2019
    September 2019
    August 2019
    July 2019
    June 2019
    May 2019
    April 2019
    March 2019
    February 2019
    January 2019
    December 2018
    November 2018
    October 2018
    September 2018
    August 2018
    July 2018
    June 2018
    May 2018
    April 2018
    March 2018
    February 2018
    January 2018
    December 2017
    November 2017
    October 2017
    September 2017
    August 2017
    July 2017
    June 2017
    May 2017
    April 2017
    March 2017
    February 2017
    January 2017
    December 2016
    November 2016
    October 2016
    September 2016
    August 2016
    July 2016
    June 2016
    May 2016
    April 2016
    March 2016
    February 2016
    January 2016
    December 2015
    November 2015
    October 2015
    September 2015
    August 2015
    April 2015
    March 2015
    February 2015
    January 2015
    December 2014
    November 2014
    October 2014
    September 2014
    August 2014
    July 2014
    June 2014
    April 2014
    March 2014

- Menu
Početna  Video   Blog    Nauka - Nikola Tesla - Nikolaj Kozirjev - Pjotr Garjajev Duhovnost - Ošo -Greg Brejden - Vadim Zeland Psihologija Mudrost Nadahnuće

Copyright © 2015