Mnogo je razlika između srećnog i razmaženog deteta. Ne smijemo zaboraviti da će, baš kao što Menninger kaže, ono što dajemo mališanima biti ono što će ponuditi i tražiti od društva i okoline u kojoj se razvijaju.
Drugim riječima, djetinjstvo je osnovno u razvoju osobe. Vrijeme kada dijete počinje da internalizuje određene vreijdnosti, sposobnosti, vještine i ukuse. Kao da je to statua koju oblikujemo i koju moramo poštovati i obrazovati sa svom naklonošću svijeta, dajući mu poprečno obrazovanje pogodno za planetu koju želimo da izgradimo.
Potrebe
Jedna od razlika između srećnog i razmaženog deteta su njegove potrebe. Razmaženo dijete neprekidno će nam saopštavati niz „potreba“ koje će, ako ne budu zadovoljene, rezultirati bijesom i scenama. To je zato što je dijete naviklo na materijalno posjedovanje i ako ne dobije ono što želi, može se jako naljutiti, pa čak i izazvati frustraciju.
Naprotiv, srećno dete uskoro sazna vrijednost stvari. Zna koliko daleko može da stigne, zna da ima ograničenja jer je još uvijek mali i ne osjeća se tako frustrirano kad nema nešto što želi.
Razmaženo dijete ima vrlo ograničenu ljestvicu vrijednosti, koja obično odgovara principu „što više imam, više vrijedim“. Ne razume da postoje djeca koja nemaju ono što žele, a možda čak ide i toliko daleko da im se ruga.
Suprotno tome, srećno dijete, koje odrasta u okruženju u kome se osjeća voljeno mnogo brže razvija skalu vrijednosti zbog koje shvata šta su ljubav, mir, sloboda ili solidarnost. Za srećno dijete posjedovanje nije toliko važno. Njemu nisu potrebni predmeti ili igračke da bi se osjećao dobro, dovoljni su ljubav i razumevanje.
Razmaženo dijete obično razvija temperament koji teži frustraciji i tiraniji od malih nogu. Saznaje da ako nešto želi, mora na silu zahtjevati da mu se to da, čak i ako ni sam ne razume zašto. Jednostavno veže bijes i vrištanje sa nagradom.
S druge strane, međutim, srećno dete često ima osjetljiviji karakter. Navikne se da učtivije traži ono što želi. Pored toga, ono razvija alate koji ga štite od frustracija, strategije za postizanje onoga što želi za sebe i način da bude manje zavisan.
Nivo razumevanja
Između srećnog deteta i razmaženog deteta uvek postoji drugačija sposobnost razumevanja sveta. Ako dete ima sve što želi, ne treba da gleda oko sebe i gubi sposobnost da traži odgovore i da se razvija.
Razmaženo dijete, kome se sve odmah daje, imaće nižu radoznalost prema onome što ga okružuje i neće ga zanimati učenje i razumevanje onoga što se oko njega događa. Ako vjeruje da mu nešto treba, zahtjeva to ne gledajući dalje.
Srećno dete odrasta u okruženju bogatom razumevanjem, radoznalošću, željom da upozna i otkrije svijet u kome živi. To je dio života i njegovog postajanja.
Kao što vidite, stoga su razlike između srećnog i razmaženog deteta brojne i znatne. Ne radi se o tome da detetu pružite sve što želi, već o tome da ga naučite kako da to dobije u toplom i ljubaznom okruženju koje uvažava njegove potrebe.
Prevod teksta:
https://lamenteemeravigliosa.it/distinguere-un-bambino-felice-viziato/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com