- Ljudi koji žive u najgušće naseljenim mestima osjećaju se, po pravilu, manje srećni.
- Većini ljudi je, da bi se osjećali srećno, potrebna stalna razmijena iskustava sa prijateljima i onima koji misle kao oni.
- Ljudi sa superiornim intelektom su izuzeci od pravila.
- Što je veći IQ, to je manje potrebno osobi da komunicira.
Mozak osobe sa većim intelektualnim sposobnostima je, u stvari, drugačiji: društvena aktivnost za intelektualno superiorne ljude nije osnova života, već dio života. Većina genija su jednostavno usamljenici; i iz tog razloga ih malo ljudi razumije i prihvata. Iako im to ne predstavlja problem, jer što manje moraju da komuniciraju, to su srećniji.
Zašto ljudi treba da se druže?
Činjenica je da način života naših predaka i danas utiče na nas. Prema " teoriji sreće savane" , praistorijski čovjek je, da bi preživeo, morao da osjeti da pripada grupi. Pa čak i ako sada živimo u tehnološko doba i količina ljudi oko nas je impresivna, većina nastavlja da održava osobine koje je mozak stekao tokom evolucije.
Intelektualci su, za razliku od ljudi prosječne inteligencije, uspjeli da prevaziđu nesklad između sjećanja na prošlost i sadašnjost. Oni nemaju problema sa adaptacijom, jer im je, možda, priroda povjerila rješavanje novih evolucionih problema. Zbog toga ovi ljudi mogu da žive poštujući sopstvene zakone, krećući se sami, bez straha, ka cilju.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/perche-le-persone-intelligenti-hanno-pochi-amici/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com