Razvoj samopoštovanja podstiče se (delimično) porodičnom dinamikom u kojoj smo odrasli i školovali se. To je nasleđe koje nosimo sa sobom i koje je ponekad teško izliječiti, pogotovo ako smo imali roditelje koji se nikada nisu voljeli i koji nisu mogli da nam udovolje, podrže ili nas od srca utješe.
Ne nedostaje ni psihologa koji kažu da za uspeh u životu treba imati dobro ispunjeno skladište samopoštovanja. Htjeli mi to ili ne, malo je "goriva" koja nam daju toliko odlučnosti, samopoštovanja i osjećaja kompetentnosti. Međutim, i to dobro znamo, često živimo život i krećemo se po svijetu sa vrlo niskim nivoom samopoštovanja, tako sićušnim da je gotovo nemoguće upravljati motorom koji nas tera da pobjedimo sebe.
"Ljudi počinju da budu uspešni onog trenutka kada odluče da budu uspešni."
~ Harvey Mackay
Baš kao što objašnjava proslavljena antropologinja Margaret Mead, porodica je prva društvena grupa u kojoj interakcije koje se javljaju u velikoj mjeri određuju ko smo mi. Naši roditelji imaju dužnost i obavezu da naše skladište napune odgovarajućim hranljivim sastojcima, bogatim komponentama gdje ne nedostaje sigurnosti, naklonosti, pažljivosti i tog vitalnog impulsa sposobnog da nas gurne da koračamo svijetom osjećajući se dragocijenim i važnim.
Međutim, na teškom putu razvijanja samopoštovanja, ne oslanjamo se uvijek na to gorivo. To nas neizbježno gura da krenemo putem samo-istraživanja i prije svega, reparacije za ovo djetinjstvo u kojem nam je nedostajalo previše stvari.
"Ljudi počinju da budu uspešni onog trenutka kada odluče da budu uspešni."
~ Harvey Mackay
Baš kao što objašnjava proslavljena antropologinja Margaret Mead, porodica je prva društvena grupa u kojoj interakcije koje se javljaju u velikoj mjeri određuju ko smo mi. Naši roditelji imaju dužnost i obavezu da naše skladište napune odgovarajućim hranljivim sastojcima, bogatim komponentama gdje ne nedostaje sigurnosti, naklonosti, pažljivosti i tog vitalnog impulsa sposobnog da nas gurne da koračamo svijetom osjećajući se dragocijenim i važnim.
Međutim, na teškom putu razvijanja samopoštovanja, ne oslanjamo se uvijek na to gorivo. To nas neizbježno gura da krenemo putem samo-istraživanja i prije svega, reparacije za ovo djetinjstvo u kojem nam je nedostajalo previše stvari.
Razvoj samopoštovanja i harmonije sa našim roditeljima
Razvoj samopoštovanja počinje u djetinjstvu. Da li to znači da je to određeno samo prethodnim iskustvima koja su se dogodila u našem djetinjstvu i ranoj mladosti? Pa, u psihologiji, kao i u većini nauka, riječ "determinizam" je opasna i ima duboke nijanse.
U psihološkim pitanjima, sve što se dešavalo u djetinjstvu mnogo utiče na nas, ali nas ne određuje. To nas još jednom primorava da se usredsredimo na veliku važnost obrazovanja koje dobijamo i na kvalitet interakcije sa onima koji brinu o nama i koji pružaju ne samo hranu već i emocionalno i obrazovno nasleđe.
Da biste se pozabavili ovim pitanjima, uvijek je zanimljivo čitati dr Ed Tronicka, stručnjaka za razvoj deteta i profesora pedijatrije na Univerzitetu Harvard. Zanimljiva činjenica koju nam otkriva ovaj psiholog je da je za unapređenje pravilnog razvoja samopoštovanja i pružanje dobre podrške djeci neophodno emocionalno biti u skladu sa njima. U mnogim svojim delima, međutim, uspeo je da pokaže da čak 40% slučajeva čak i dobri roditelji ne uspjevaju da se povežu sa svojom djecom.
Ova cifra će nam se najverovatnije učiniti alarmantnom, pa čak i dramatičnom. Međutim, dr Tronick nas poziva na razmišljanje. Razlog zbog kojeg se mnogi roditelji ne povezuju u potpunosti sa emocionalnim potrebama svoje djece je taj što se ne povezuju ni sa sobom.
Roditelj opterećen stresom, otporom i nerešenim emocionalnim čvorovima djetetu će poslati niz kodova i nesvijesnih obrazaca. A da se i ne spominje, očigledna poteškoća u podizanju dobrog samopoštovanja kod mališana, ako sami roditelji nemaju čvrste temelje, duboke korijene kojima bi mogli da daju primjer.
Razvoj samopoštovanja počinje u djetinjstvu. Da li to znači da je to određeno samo prethodnim iskustvima koja su se dogodila u našem djetinjstvu i ranoj mladosti? Pa, u psihologiji, kao i u većini nauka, riječ "determinizam" je opasna i ima duboke nijanse.
U psihološkim pitanjima, sve što se dešavalo u djetinjstvu mnogo utiče na nas, ali nas ne određuje. To nas još jednom primorava da se usredsredimo na veliku važnost obrazovanja koje dobijamo i na kvalitet interakcije sa onima koji brinu o nama i koji pružaju ne samo hranu već i emocionalno i obrazovno nasleđe.
Da biste se pozabavili ovim pitanjima, uvijek je zanimljivo čitati dr Ed Tronicka, stručnjaka za razvoj deteta i profesora pedijatrije na Univerzitetu Harvard. Zanimljiva činjenica koju nam otkriva ovaj psiholog je da je za unapređenje pravilnog razvoja samopoštovanja i pružanje dobre podrške djeci neophodno emocionalno biti u skladu sa njima. U mnogim svojim delima, međutim, uspeo je da pokaže da čak 40% slučajeva čak i dobri roditelji ne uspjevaju da se povežu sa svojom djecom.
Ova cifra će nam se najverovatnije učiniti alarmantnom, pa čak i dramatičnom. Međutim, dr Tronick nas poziva na razmišljanje. Razlog zbog kojeg se mnogi roditelji ne povezuju u potpunosti sa emocionalnim potrebama svoje djece je taj što se ne povezuju ni sa sobom.
Roditelj opterećen stresom, otporom i nerešenim emocionalnim čvorovima djetetu će poslati niz kodova i nesvijesnih obrazaca. A da se i ne spominje, očigledna poteškoća u podizanju dobrog samopoštovanja kod mališana, ako sami roditelji nemaju čvrste temelje, duboke korijene kojima bi mogli da daju primjer.
Porodica utiče, ali mi odlučujemo
Na razvoj samopoštovanja tokom djetinjstva uglavnom utiču tri faktora: fizički izgled, ponašanje i akademski učinak. Način na koji se naši roditelji postavljaju prema ove tri dimenzije može nas podstaći da povećamo svoju sigurnost i samopouzdanje ili nas, naprotiv, smestiti u ljusku nemoći, usamljenosti i straha.
"Najgora usamljenost je osjećati se nepriatno sam sa sobom."
~ Mark Twain
Najsloženiji aspekt je taj što u današnje vrijeme i dalje viđamo mnoge nezrele i nesvijesne roditelje. Dovoljno je slušati njihove razgovore pred pragom škole da shvatite koliko, ne sluteći, cepaju krila samopoštovanju svoje djece.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/sviluppo-dellautostima-famiglia/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
Na razvoj samopoštovanja tokom djetinjstva uglavnom utiču tri faktora: fizički izgled, ponašanje i akademski učinak. Način na koji se naši roditelji postavljaju prema ove tri dimenzije može nas podstaći da povećamo svoju sigurnost i samopouzdanje ili nas, naprotiv, smestiti u ljusku nemoći, usamljenosti i straha.
"Najgora usamljenost je osjećati se nepriatno sam sa sobom."
~ Mark Twain
Najsloženiji aspekt je taj što u današnje vrijeme i dalje viđamo mnoge nezrele i nesvijesne roditelje. Dovoljno je slušati njihove razgovore pred pragom škole da shvatite koliko, ne sluteći, cepaju krila samopoštovanju svoje djece.
Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/sviluppo-dellautostima-famiglia/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
