Željela bih da se brinem o tebi, ne želeći da te mijenjam. Da te volim, ostavljajući ti slobodu. Da te ozbiljno prihvatim - ni na šta ne primoravam. Da dolazim k tebi - ne namećući se. Da ti nešto darujem - ne očekujući ništa zauzvrat.
Da se znam oprostiti sa tobom - ne bojeći se da ću te zauvijek izgubiti. Da ti govorim o svojim osjećanjima - ne prebacujući na tebe odgovornost za njih. Da dijelim sa tobom znanja - ne dobijajući ih od tebe. Da ti se radujem - takvom kakav jesi. Ako mi ti sa istim takvim osjećanjima kreneš u susret - možemo obogatiti jedno drugo.
Kako je prelijepo živjeti u potpunoj slobodi i istovremeno u harmoniji sa svim, ne odbacujući svoju odgovornost i brigu jednih za druge, to nijesu okovi ropstva, i nijesu nametnuta ograničenja jednog prema drugom, već umjeće da se dobije nešto više od proste funkcije reprodukcije ili produženja roda.
Ljudski hirovi našeg ega, koje u odnosu ispoljavaju ljudi jedni prema drugima - su beznačajni i lažni u odnosu na istinsku snagu, koja je uvijek na strani slobode, to je umjeće da se bude odgovoran za svoje postupke i za naš izbor svakog sekunda, svakog sata, svakog dnana, koje mi u suštini stalno radimo.
Našim izborima i donesenim odlukama ispletena je i satkana sva vasiona, počev od svakodnevnih sitnica, a završavajući se ljubavlju, jer je život čovjeka u suštini izbor, time šta bira, na šta se odlučuje i kakve odluke donosi, se i usklađuje njegova "sudbina ".
Sloboda je glavni pokazatelj kvaliteta života i toga da li je ispravan izbor napravljen, da li je ispravna odluka donešena, da li pravilno živimo i razvijamo se ili lažno.
Zakon kojim upravlja univerzum: to je vječno razviće, evolucija, skok i otkrivanje sebe i svega, ali to ne biva bez slobode, a ako se suprostavljamo ovoj jednostavnoj i vječnoj istini, ako ne služimo njoj i ne vodimo sebe i druge ka tome, razvijamo sebičnost, podstičemo nasilje, strerilišemo sebe i svu našu realnost, odvajajući duh od izvora i gurajući vječnu prirodu u njedra iluzije našeg malog "ja" - i tada svaki odnos, osjećanja, inicijative, dejstva, bilo koje uzvišene misli i zaključci postaju još jedan koncept, pravilo, niz zabrana i ograničenja, omča oko vrata, mrtva tačka, uboga završnica i kazna još za života.
To je put ka stradanjima i mukama, put u ropstvo.
Ti koji su iz našeg roda, iz roda silnih - oni su slobodni zajedno, čisti i iskreni jedni prema drugima, nijesu licemjeri, slobodni i srećni su istovremeno i svuda, oni nemaju šta jedni od drugih da kriju, ničega se ne ustručavaju, jer u njima nema laži i greške, nema sažaljenja, oni su blaženi i ostvareni kao neki savez duša poput samog univerzuma, koji živi po njegovim zakonima, ne suprostavlja mu se, i jedno je sa prirodom i vječnošću u svim svojim manifestacijama, u punoći sve svoje prirodnosti, dubine i ljepote.
Takav savez je neraskidiv i niko i ništa ne može presjeći put ljudima koji su sjedinjeni u takvoj zajednici! To je kvalitet života, kojeg žive prave vještice, magovi, ljudi čarobnjaci, i to je jedino zbog čega se oni pojavljuju u svijetu.
Ljudi, koji su protiv takve zajednice su već prije vremena poraženi i razlomljeni, rasuti u prah i pepeo, rastvoreni u ništavilo još za života ... to je samo pitanje vremena.
Izvor: cluber.com
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
RSS Feed
