Ponekad priča uspijeva da dodirne našu dušu mnogo dublje nego bilo koji drugi oblik razmišljanja. Danas predlažemo drevnu afričku priču koja govori o tome kada se u životu čini da život ide s jedne strane, a srce s druge strane, nesposobni da se susretu.
|
|
Priča počinje ovako.
Riječ je o čovjeku koji je odlučio da se posveti neustrašivoj teritoriji Afrike, u pratnji samo njegovih nosioca. Svaki od njih držao je mape sa kojima su otkrivali put između guste vegetacije. Njihov cilj je bio da napreduju po svaku cijenu. |
"Jedan od velikih nedostataka žurbe je u tome što je potrebno puno vremena."
~ Gilbert Keith Chesterton
Idući pored rijeke, gledali su je što je manje moguće. Ako se pojavi brdo, oni su povećavali brzinu da ne propuste ni minut. Iznenada, nakon samo nekoliko sati marširanja, nosači su se zaustavili, ostavljajući avanturistu.
Pitao je: "Zašto ste prestali? Da li ste već umorni nakon nekoliko sati hoda?"
Tada ga je jedan od nosača pogledao i rekao: "Ne, gospodine, nijesmo umorni. Ali napredovali smo tako brzo da smo ostavili naše duše iza sebe. Sada ih moramo sačekati dok nam se pridruže. "
Priča upućuje da se ponovo povežete sa sobom
Sigurno se svakome dogodilo da se osjećao nepovezano sa sobom. Kao da onaj koji ustaje iz kreveta, onaj koji odlazi na posao, koji govori, nije uvijek onaj isti, već stranac. To je sitacija koja se često javlja kada ste upleteni u zahtjevnu rutinu koja vas sprečava da pronađete izlaz.
Tajna je da ponovo pronađemo naš centar. Kako nam govori priča, sačekamo da se naša "duša" vrati na svoje mjesto. Ponekad je dovoljno razmišljati o situaciji, ali ponekad je potrebno više.
Kada izgubimo osjećaj povezanosti i kontrole nad našim životom, lako je doživijeti demotivaciju. To se lako može pretvoriti u tugu ili anksioznost. U tom trenutku postaje sve komplikovanije. Međutim, postoji jednostavan način izlaska iz ove faze, i traje samo nekoliko minuta dnevno. Evo o čemu se radi.
Za trenutak zastanite na svom putu
Kao što kažu nosači iz afričke priče, kada se osjećate odvojenim od sebe, najbolje je da napravite pauzu. Najverovatnije ste krenuli sa prekomjernim pritiskom. Ovo je spriječilo da uživate u pejzažu, ali iznad svega, da povežete svoju dušu sa stazom.
Najbolje je pronaći tihi trenutak, bolje je da je tokom poslednjih sati dana. To će biti vaš trenutak intime sa sobom i vi to zaslužujete. Opustite se i jednostavno se zapitajte: kako je prošao dan? Posle toga neće vam ostati ništa osim pregleda činjenica koje ste doživjeli tokom dana.
|
|
Ne razmišljajte samo o dejstvima koje ste učinili, već i o mislima i osjećanjima koja su vas dodirnula. Koja je bila prva misao koja vam je pala na pamet kad ste se probudili? Kako ste se osjećali kada ste se suočili sa drugim ljudima, raznim situacijama i sobom? Odvojite barem pet minuta za ovaj mentalni odmor.
|
Odredite refleksiju i sačekajte svoju dušu
Vjerovatno ćete na početku vidjeti samo niz aktivnosti i mehaničkih osjećanja. Međutim, malo po malo, baš kao što kaže afrička priča, vaša duša će vas sustići. Ovih pet minuta su osnovna formula za povezivanje sa sobom, a oni su samo početak, prvi korak.
Ne morate da pravite detaljnu listu svega što ste uradili. Samo pustite da teče sve što dodiruje vaš um, čak iako je donekle poremećeno ili haotično. Prije nego što mislite, vidjećete tragove mnogih iskustava koje ste nesvjesno propustili. Dakle, tako će se pojaviti eho tih emocija koje ste ignorisali i strahova koje ste previdjeli.
Time će vaša duša biti u mogućnosti da vas sustigne. Radeći to, polako, moći ćete ponovo pronaći svoju tačku balansa. Nagrada za ovaj mali dnevni napor je osjećaj veće smirenosti i sigurnosti. Naučićete da steknete bogatstvo od svakog iskustva kojeg doživljavate i povećate svoje znanje o sebi. Što je još važnije, saznaćete da li stvarno živite život koji želite i da li je vrijeme da nešto promjenite.
Prevod teksta: lamenteemeravigliosa.it
Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com
