"Pišem da vam kažem da vas oslobađam od sebe, budi srećan i nikad me više ne traži. Ne želim više ništa da znam o tebi i ne želim da znaš ništa o meni."
~Pismo Fride Kalo Dijegu Riveri
Naučiti da budemo sami i uživamo u samoći s vremena na vrijeme je nešto što bi, u stvari, svi trebalo da možemo da uradimo. U stvari, oni koji ne uspeju, često moraju da se suoče sa teškim zadatkom popunjavanja praznina, lečenja strahova i ublažavanja nesigurnosti na najgori mogući način: zaokupljajući živote drugih ili se hvatajući za prvu osobu koja prođe.
Spremni smo na sve da se odbranimo od đavola usamljenosti i nemogućnosti da budemo sami sa sobom, ali to nije ispravno ponašanje. Pozivamo vas da razmislite o tome.
Sama sam jer ja tako želim
"Sada sam sama, ali mi je jako dobro". Ova fraza, čak i ako je sve češća, često je praćena potrebom da se opravdamo, da damo do znanja ljudima da je, čak i ako se pokažemo sami, bez partnera ili nekog drugog bliskog, prijatna samoća. Iskustva koje nam prija, čak i ako ga drugi ne razumeju.
Vremena se menjaju, nema sumnje. Međutim, imidž slobodne žene se ne vidi na isti način kao slobodnog muškarca. Ženama kao da vrijeme brže prolazi, kao da moraju da urade sve što je brže moguće da prate svoj društveno nametnuti biološki sat: treba imati dobar posao, naći dobrog momka i posle nekog vremena postati super mame.
Kao što smo rekli, vremena se menjaju i žene više nisu opsednute ovim istraživanjem, mnogi više vole da budu pronađeni, drugi odvajaju biološke satove da prate svoje lične mentalne i emocionalne kompase. Naravno da se mogu osjećati kompletno sa partnerom, ali ako se veza završi, znaju kako da napreduju u skladu sa ličnim pravcem, jer su odgovorni za sebe, jer se ne plaše usamljenosti. Oni se nalaze sami sa sobom, a to je uvijek čin koji liječi i teši.
Kada imate jednog prijatelja, uvek tražite priliku da ga upoznate sa nekim. Govoriš mu da nije dobro biti sam, da se uvijek vrijedi zaljubiti i da je život mnogo ljepši ako hodaš nečijom rukom.
"Usamljenost često izaziva zavisnost. Kada shvatiš koliko mira ima u tome, prestaješ da želiš da se baviš ljudima."
~Karl Gustav Jung
Ako razmislite o tome na trenutak, shvatićete jednu stvar: u stvarnosti nikada niste sami, život vas okružuje. Štaviše, mnogi od nas imaju grupu kojoj pripadamo: porodicu, prijatelje, pratioce itd. Partner ne spasava uvijek od usamljenosti i nije tu za to. Zaista, ponekad vas po prvi put približi mračnom ponoru emocionalne usamljenosti.
Niko nije sam ako nauči da voli sebe. Svi živimo u svom umu, jer razmišljanje, sanjanje, projektovanje i osećanje su sve samo ne usamljeni činovi. Mi smo plesači u svom unutrašnjem svetu. Mi smo iscelitelji rana, tvorci oproštaja i graditelji naše sudbine.
Nemojte pogrešno shvatiti: kad sam sam, ne osećam okovan život, moje nade nisu uništene. Prestao sam da se plašim straha, podstanar sam zadovoljan svojim unutrašnjim prostorom i čekam budućnost bez strepnje, sa mogućnošću uživanja u sadašnjosti.
Svako treba da uživa u trenucima izabrane samoće, kada tišina i unutrašnji mir sazrevaju plodove duše.
Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/sono-sola-non-sento-sola/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com