Samo naprijed: da nije zastrašujuće, ne bi vrijedilo.

Ponekad da biste ostvarili san, morate se pomiriti sa strahom. Mnogi strahovi uzrokuju vrtoglavicu koja ukazuje na to da se približavamo prilično visokoj provaliji, punoj adrenalina i nepoznatih senzacija.

Ovaj osjećaj neizvjesnosti i anksioznosti javlja se kada nas nešto zaista motiviše, kada narušava našu rutinu jer želi da joj da novo značenje. 

Strah: emocija koju svi osjećamo

Gerald Huther u svojoj knjizi "Biologie der Angst" (Biologija straha) objašnjava da se ne bojimo ničega više od svog straha. Međutim, upravo strah, sa svim svojim nijansama, pokreće intelektualni i emocionalni razvoj. Strah pokreće proces reakcije na stres u mozgu koji stvara prave uslove za intelektualno, emocionalno i fizičko ponašanje.

Moramo biti u mogućnosti da pronađemo granicu između prijateljskog, zaštitničkog i patološkog straha, zbog čega doživljavamo napade panike i anksioznosti.

Kvantna fizika objašnjava da tijelo i emocije ne razlikuju ono što se dešava na stvarnom ili zamišljenom planu, pa mozak pokreće iste reakcije. Dakle, na nas podjednako utiču efekti stresa i drugi biološki mehanizmi koje predviđamo ili zamišljamo.

Složeni krug straha u našem tijelu: mešavina stresa i zadovoljstva

Kao što smo upravo rekli, strah se predstavlja kao potpuno nefunkcionalna senzacija kada postane kontinuirano emocionalno stanje, umjesto da postane signal alarma za potencijalne pretnje koje dolaze spolja. Osjećaj koji nas pritišće u krugu neprijatnih senzacija jer više nismo u mogućnosti da na funkcionalan način razlikujemo trenutke budnosti i trenutke spokoja.

Složeni fizički i hormonalni proces i krug stresa aktiviraju se počev od senzornih nadražaja, poput vida i sluha, da bi se informacije poslale u područje mozga zvano amigdala: njegov zadatak je da se poveže sa hipotalamusom radi pristupa memoriji da bi shvatili kako smo se prethodno ponašali u sličnim situacijama. Takođe se bavi slanjem električnih impulsa na mišiće da bi ih gurnuli u akciju.

Na hormonskom nivou hipofiza luči hormone stresa, zbog čega aktiviramo i generišemo dva druga hormona: adrenalin i kortizol. Adrenalin širi zenice i povećava brzinu disanja; kortizol, s druge strane, povećava nivo glukoze u krvi, što će povećati mišićnu energiju.

Najzanimljiviji aspekt ovog složenog kola je taj što se na kraju proizvodi dopamin, neurotransmiter povezan sa zadovoljstvom, što je zauzvrat praćeno osjećajem straha, rizika ili trijumfa.


Prevod teksta: https://lamenteemeravigliosa.it/avanti-la-paura-non-pena/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​