Samoća je dostojanstvena, odvlači nas od nepotpunih odnosa zbog kojih se osjećamo loše

​Bojimo se samoće, svi mi i muškarci i žene. Biti sam znači biti u stanju razmišljati o sebi, onome što želimo, o čemu sanjamo i iznad svega što osjećamo.

​Biti sam ne znači biti tužan, to znači uživati u trenutku, danu, mjesecima, godinama, opuštenom životu. Usamljenost je dostojanstvena, odvlači nas od nepotpunih odnosa, zbog kojih se osjećamo loše.

Ne možemo učiniti da naša sreća zavisi od druge osobe, od partnera. Voljeti sebe je od suštinske važnosti. Kako možemo očekivati da nas neko drugi voli ako mi sami sebe ne volimo?

Usamljenost je povezana sa duhovnim razvojem, u stvari likovi poput Hrista, Bude ili Muhameda imali su ključna otkrivenja u trenucima samoće. Usamljenost je takođe povezana sa kreativnošću, u stvari pisci, naučnici i filozofi izabrali su je kao temeljni element za generisanje novih ideja.

Trenutno društvene mreže poput Facebooka, Twittera i Instagrama omogućavaju vam da stalno budete u kontaktu s drugim ljudima, ali čini se da to favorizuje vezu sa svima osim sa sobom. Ljubav prema sebi ili razmišljanje o sebi ponekad su potrebni činovi sebičnosti.

​Postoji duboko ukorenjena ideja da stvari treba raditi zajedno. Ali šta ako idemo u bioskop sami? Ako ostanemo sami kod kuće u subotu uveče? Ako sami idemo na izložbu? Jedino što se može dogoditi je da ćemo uživati u trenutku.

Mi smo društvena bića, to je dobro uspostavljeno, ali kako godine prolaze, potreba da budemo s drugima neprestano opada. S godinama postajemo jasniji o našim interesima i fokusiramo se na njih, bez potrebe da se trudimo mnogo da se povežemo sa drugim ljudima.

Jednostavno postižemo ravnotežu pomoću koje možemo uživati i u samoći i u vremenu provedenom u društvu drugih ljudi. Usamljenost može postati dobar pratilac s kojim ćete provoditi vrijeme. Ne zaboravimo to.

Usamljenost može biti prilika da pobjedimo svoje lične ili radne strahove, da se posvetimo sebi iz fizičke i mentalne perspektive. Ne govorimo o tužnoj samoći, već o traženoj samoći, potrebnoj da nas pomiri sa umom i našim duhom.

To je velika doza sirovog realizma, teška, ali neophodna da bismo videli ono što ne želimo da vidimo. Odnos u kojem se ne osjećamo  dobro nije zdrav, odnos u kojem nas partner loše tretira, nije zdrav. Mi bježimo od takvih odnosa. Neko vrijeme ćemo preispitati dobre trenutke podeljene sa drugom osobom, ali ne smijemo zaboraviti stvarnost. Pustite da vrijeme zaceli  rane, moramo da naučimo da uživamo u sopstvenom društvu.

Očigledno da nakon raskida  uvijek postoji bol, koja može trajati šest mjeseci, godinu dana. Možda treba da  plačemo, hodamo po kiši, možda treba da zaboravimo svako sjećanje koje nas vraća u prošlost ... pa učinimo to!

Mi smo slobodni. Mi odlučujemo, radimo, zaustavljamo se, hodamo, trčimo, sanjamo, ljubimo se, grlimo, gledamo ... živimo život. Prihvatimo usamljenost,  neka nam postane pokrivač, oslobodimo misli, dopustimo našim osećajima da isplivaju na površinu.

Prevod teksta: https://aprilamente.info/meglio-una-dignitosa-solitudine-a-una-relazione-incompleta-2/ 

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com