Čovjek je tako napravljen da mu je potrebno da osjeća svoj značaj, da shvata, da je ostvario nešto u životu, nešto vrijedno.
Ova potreba prožima sav život čovjeka od najviših do ralativno nižih manifestacija.
Samopotvrđivanje može imati različite oblike. Za neke ljude, riječi samopotvrđivanje i samorealizacija su sinonimi.
A postoje i oni koji se samopotvrđuju na račun drugih ljudi.
Šta je samopotvrđivanje na tuđi račun? Zašto i kada se dešava?
Čovjek, koji se potvrđuje na račun drugih teži svima da dokaže da je on bolji i pametniji od drugih, da je uvijek u pravu, da uvijek sve zna, itd, itd.
Takva forma se javlja u djetinjstvu, kada se u određenim uslovima, kod čovjek razvija "sindrom lažne superiornosti".
Čovjeku koji se potvrđuje se na račun drugih, stalno je potrebna potvrda o sopstvenoj važnosti, sopstvenoj superiornosti.
Na koji način se to dešava?
Najlakši način da se ojača svoje mišljenje o sebi je na račun omalovažavanja drugih.
To se može učiniti putem poniženja i uvrede, kritike i osude, neosnovanih optužbi, stalnog traženja nedostataka u okruženju, autoritarnosti i navodnog značaja, stalne težnje da se sporeći brani svoja tačka gledišta.
To jeste, samopotvrđujući se na taj način, čovjek nesvjesno pokušava da dokaže da su drugi ljudi gori od njega, dakle, on je bolji.
Što više pronalazi takav čovjek nedostataka u drugim, time samopouzdanije i udobnije se osjeća.
Ali ova udobnost ne traje dugo, nakon nekog vremena opet mu je potrebna nova porcija osjećaja superiornosti.
Uzrok ovakvog ponašanja, kao i uzroci većine naših problema, treba tražiti u djetinjstvu:
Često, takvi ljudi spolja izgledaju agresivne i sigurne u sebe ličnosti sa visokim samopoštovanjem. Međutim, to je samo fasada.
A postoje i oni koji se samopotvrđuju na račun drugih ljudi.
Šta je samopotvrđivanje na tuđi račun? Zašto i kada se dešava?
Čovjek, koji se potvrđuje na račun drugih teži svima da dokaže da je on bolji i pametniji od drugih, da je uvijek u pravu, da uvijek sve zna, itd, itd.
Takva forma se javlja u djetinjstvu, kada se u određenim uslovima, kod čovjek razvija "sindrom lažne superiornosti".
Čovjeku koji se potvrđuje se na račun drugih, stalno je potrebna potvrda o sopstvenoj važnosti, sopstvenoj superiornosti.
Na koji način se to dešava?
Najlakši način da se ojača svoje mišljenje o sebi je na račun omalovažavanja drugih.
To se može učiniti putem poniženja i uvrede, kritike i osude, neosnovanih optužbi, stalnog traženja nedostataka u okruženju, autoritarnosti i navodnog značaja, stalne težnje da se sporeći brani svoja tačka gledišta.
To jeste, samopotvrđujući se na taj način, čovjek nesvjesno pokušava da dokaže da su drugi ljudi gori od njega, dakle, on je bolji.
Što više pronalazi takav čovjek nedostataka u drugim, time samopouzdanije i udobnije se osjeća.
Ali ova udobnost ne traje dugo, nakon nekog vremena opet mu je potrebna nova porcija osjećaja superiornosti.
Uzrok ovakvog ponašanja, kao i uzroci većine naših problema, treba tražiti u djetinjstvu:
- to može biti osjećanje odbijanja i neprihvatanja sebe, što je posledica nedostatka ljubavi i podrške;
- neodrađene dječje traume i uvrijeđenosti;
- psihološko nasilje;
- osjećaj straha;
- autoritarnost i superiornost značajnih ljudi, kao po pravilu, roditelja;
Često, takvi ljudi spolja izgledaju agresivne i sigurne u sebe ličnosti sa visokim samopoštovanjem. Međutim, to je samo fasada.
Ako pogledate dublje, možete vidjeti nesigurnog u sebe čovjeka sa niskim samopouzdanjem, koji teži da se zatvori unutra, sakrije od svojih doživljaja i problema.
Ne sjećam se ko je ovo rekao:
"Uspešan čovjek nikada neće pričati o sebi, kako je uspješan.
Pričaće obično neuspješni ljudi koji se potvrđuju na račun drugih. "
U psihologiji, samopotvrđivanje na račun drugih često se posmatra kao kompenzacioni i zaštitni mehanizam koji pomaže čovjeku da se zaštiti od neriješenih problema. Ovdje se može povući paralela sa našim fizičkim tijelom. Ako, na primjer, jedan od bubrega loše radi ili je uklonjen, drugi počinje da obavlja funkciju oba.
Isto tako, čovjek koji se potvrđuje na račun okruženja, teži da osjećajem superiornosti kompezuje svoju nesigurnost, svoj strah od neriješenih unutrašnjih problema.
Ovi ljudi se osjećaju ugroženo, lišeni pažnje.
Ne sjećam se ko je ovo rekao:
"Uspešan čovjek nikada neće pričati o sebi, kako je uspješan.
Pričaće obično neuspješni ljudi koji se potvrđuju na račun drugih. "
U psihologiji, samopotvrđivanje na račun drugih često se posmatra kao kompenzacioni i zaštitni mehanizam koji pomaže čovjeku da se zaštiti od neriješenih problema. Ovdje se može povući paralela sa našim fizičkim tijelom. Ako, na primjer, jedan od bubrega loše radi ili je uklonjen, drugi počinje da obavlja funkciju oba.
Isto tako, čovjek koji se potvrđuje na račun okruženja, teži da osjećajem superiornosti kompezuje svoju nesigurnost, svoj strah od neriješenih unutrašnjih problema.
Ovi ljudi se osjećaju ugroženo, lišeni pažnje.
Zbog toga što ne nalaze ništa bolje, u svojoj potrazi za privlačenjem pažnje počinju da se razmeću, hvale sa svojim (pa i najmanjim!) dostignućima, vrijeđaju, ponižavaju.
Ponekad težnja za samopotvrđivanjem na tuđi račun dovodi do toga da čovjek uvijek i svuda kasni, pokušava da na taj način istakne svoju ekskluzivnost.
Ali ta iskrivljena superiornost im ne donosi zadovoljstvo, već često im biva još bolnije.
Takvom čovjeku je potrebna podrška, u atmosferi prijateljstva i prihvatanja.
Ali dobra volja i razumijevanje okruženja ne mogu biti beskonačni, ako čovjek ne želi da se mijenja, ne želi da se sretne licem u lice sa svojim problemima. Kao rezultat toga, takvi ljudi često ostaju sami.
Situacija može da se u korjenu promijeni samo u jednom slučaju: ako čovjek mijenja formu samopotvrđivanja i, koliko god to banalno i patetično zvučalo, počne da radi na sebi i razvija se kao ličnost.
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
RSS Feed
