Sidarta Hermanna Hessea je vrlo poznata knjiga koju bi svako od nas trebalo da pročita barem jednom u životu. Čitanje u različito doba, kao i svaka druga knjiga, uvijek može dati nova i važna učenja, razmišljanja i uvide.
Smješten u Indiji, priča priču o mladom Sidarti, indijanskom dečaku u potrazi za sobom. Mnogo je avantura, promjena smjera, ljudi koje upoznaje, iskustva koja je mladić proživeo i bezbrojnih padova, razmišljanja, srčane tegobe. Ali svaka priča je dio koji sastavlja njegovu svest i kao takav je blagosloven.
Ovo je široki zaplet Sidarte, ali koja su glavna učenja knjige? Navešćemo ih u nastavku, dodajući kratko objašnjenje za svaku od njih.
12 učenja
Čitanje Sidarte i njegove priče je poput kretanja na unutrašnje putovanje za svakoga od nas: prepustite se zanosu emocija koje njegov život budi u vama, postajete čuvari pitanja koja se pojavljuju između jedne i druge stranice, pokušajte da nadiđete presudu dobru i zlu i potražite simbolično značenje skriveno u svakoj pojavi.
1. Svako mora pronaći svoj put do mudrosti. Sidarta odbija da u potpunosti prihvati učenja jednog učitelja, uvjeren da ne postoji jedinstvena istina i da je mudrost drugačija i jedinstvena za svakog od nas. Ne smijemo pasti u zavisnost od jedne ili druge vjere, moramo naučiti da tražimo ono zbog čega se osjećamo dobro, a da nas drugi ne uslovljavaju, čak i ako su oni vrlo slavni gospodari.
2. Prosvjetljenje se postiže uranjanjem u život, a ne odbacivanjem. Sidarta shvata da potpuno povlačenje iz života, kao što je to učinio tokom 3 godine provedene sa podvižnicima, ne dovodi do svesti. Morate da živite život, uronite u njega, rizikujući da pogrešite, da otvorite svoj um i duh. Pokušaj da se prevaziđu sopstvena ubeđenja, svlačenje sopstvenih uverenja, eksperimentisanje nikad preduzetim putevima: ovo je način da se temeljito upoznamo!
3. Mudar nije onaj koji nikada ne griješi. Sidarta u stvari tokom svog života čini brojne „greške“, manje ili više ozbiljne, ali uči iz svog iskustva. Ono što nazivamo greškama zapravo su životna iskustva koja nam omogućavaju da se obogatimo, da sebe bolje upoznamo, da stupimo u kontakt sa svijetom kroz direktna iskustva, a ne kroz teorije koje ne vode ka istinskom razumevanju.
4. Mudrost je na pola puta između prekomjernosti podviga i strasnog i zemaljskog života. Sidarta pokušava oba ova puta i otkriva da je Priroda vječiti ciklus komplementarnih suprotnosti, poput crno-bijelih simbola Tao. Na ovaj način se pozdravlja cjelovitost života, ne dijeli se na dobro i zlo, dobro ili loše, svjetlost i sjenku: sve je dio istog ciklusa i ništa se ne smije odbiti apriori samo zato što potiče iz presude.
5. Nijedna doktrina nije zauvijek. Sidarta više voli da iskusi svoj put bez da se u potpunosti oslanja na učitelja, odbijajući da prihvati navodnu istinu odozgo, na pasivan način. U stalnom mi smo pokretu i sposobni smo da u ovom toku imamo hrabrosti da se predomislimo, vratimo korake, udaljimo se od svijeta koji više nije za nas, jedini je način da nastavimo uvijek da slušamo svoje srce.
Ovo je široki zaplet Sidarte, ali koja su glavna učenja knjige? Navešćemo ih u nastavku, dodajući kratko objašnjenje za svaku od njih.
12 učenja
Čitanje Sidarte i njegove priče je poput kretanja na unutrašnje putovanje za svakoga od nas: prepustite se zanosu emocija koje njegov život budi u vama, postajete čuvari pitanja koja se pojavljuju između jedne i druge stranice, pokušajte da nadiđete presudu dobru i zlu i potražite simbolično značenje skriveno u svakoj pojavi.
1. Svako mora pronaći svoj put do mudrosti. Sidarta odbija da u potpunosti prihvati učenja jednog učitelja, uvjeren da ne postoji jedinstvena istina i da je mudrost drugačija i jedinstvena za svakog od nas. Ne smijemo pasti u zavisnost od jedne ili druge vjere, moramo naučiti da tražimo ono zbog čega se osjećamo dobro, a da nas drugi ne uslovljavaju, čak i ako su oni vrlo slavni gospodari.
2. Prosvjetljenje se postiže uranjanjem u život, a ne odbacivanjem. Sidarta shvata da potpuno povlačenje iz života, kao što je to učinio tokom 3 godine provedene sa podvižnicima, ne dovodi do svesti. Morate da živite život, uronite u njega, rizikujući da pogrešite, da otvorite svoj um i duh. Pokušaj da se prevaziđu sopstvena ubeđenja, svlačenje sopstvenih uverenja, eksperimentisanje nikad preduzetim putevima: ovo je način da se temeljito upoznamo!
3. Mudar nije onaj koji nikada ne griješi. Sidarta u stvari tokom svog života čini brojne „greške“, manje ili više ozbiljne, ali uči iz svog iskustva. Ono što nazivamo greškama zapravo su životna iskustva koja nam omogućavaju da se obogatimo, da sebe bolje upoznamo, da stupimo u kontakt sa svijetom kroz direktna iskustva, a ne kroz teorije koje ne vode ka istinskom razumevanju.
4. Mudrost je na pola puta između prekomjernosti podviga i strasnog i zemaljskog života. Sidarta pokušava oba ova puta i otkriva da je Priroda vječiti ciklus komplementarnih suprotnosti, poput crno-bijelih simbola Tao. Na ovaj način se pozdravlja cjelovitost života, ne dijeli se na dobro i zlo, dobro ili loše, svjetlost i sjenku: sve je dio istog ciklusa i ništa se ne smije odbiti apriori samo zato što potiče iz presude.
5. Nijedna doktrina nije zauvijek. Sidarta više voli da iskusi svoj put bez da se u potpunosti oslanja na učitelja, odbijajući da prihvati navodnu istinu odozgo, na pasivan način. U stalnom mi smo pokretu i sposobni smo da u ovom toku imamo hrabrosti da se predomislimo, vratimo korake, udaljimo se od svijeta koji više nije za nas, jedini je način da nastavimo uvijek da slušamo svoje srce.
6. Ne postoji samo jedna istina. Sidarta shvata da su istine višestruke i nikada apsolutne. U ovim različitim aspektima od suštinske je važnosti pronaći bogatstvo, a ne prepreke, prihvatajući i pozdravljajući različita sredstva, moći se otvoriti delovima nas koje ne poznajemo, upoznati ih, pustiti ih da uđu u naš život.
7. Mudrost se stiče iskustvom, a ne samo učenjima. Za Sidarti je u stvari neophodno da eksperimentiše na sopstvenoj koži, umjesto da se uči mudrosti proučavanjem i učenjima drugih, koja, koliko god bila važna, nisu dovoljna. Živjeti i osjećati senzacije, emocije i iskustva života na svojoj koži put je mudrosti i unutrašnjeg razumevanja.
8. Nezadovoljstvo nije nužno negativno. Sidarta dostiže konačno prosvetljenje, jer se tokom većeg dela svog života ne osjeća zadovoljnim. Njegov stav nije sebičan, već zbog unutrašnjeg osjećanja, visceralne potrebe za znanjem, za istraživanjem ljudske duše. Kad osjetimo potrebu, onu unutrašnju snagu koja nas gura na potragu, osluškujmo je: naša duša nas vodi da pronađemo blago koje čeka da ga nađemo samo mi.
9. Materijalna dobra ponekad nisu dovoljna. Lako je reći, teško učiniti. Ipak, uvjerenje da se postizanjem bogatstva može postići i sreća vrlo je iluzorno. Sidarta to shvata kada tokom svojih poslova uspjeva da pribavi materijalno bogatstvo. Međutim, on to mora doživjeti da bi shvatio da bogatstvo ne vodi nikamo, ono je zatvor, iluzija, nezdrava zavisnost, posebno ako je praćeno neprestanom potrebom da se poseduje sve više i više.
7. Mudrost se stiče iskustvom, a ne samo učenjima. Za Sidarti je u stvari neophodno da eksperimentiše na sopstvenoj koži, umjesto da se uči mudrosti proučavanjem i učenjima drugih, koja, koliko god bila važna, nisu dovoljna. Živjeti i osjećati senzacije, emocije i iskustva života na svojoj koži put je mudrosti i unutrašnjeg razumevanja.
8. Nezadovoljstvo nije nužno negativno. Sidarta dostiže konačno prosvetljenje, jer se tokom većeg dela svog života ne osjeća zadovoljnim. Njegov stav nije sebičan, već zbog unutrašnjeg osjećanja, visceralne potrebe za znanjem, za istraživanjem ljudske duše. Kad osjetimo potrebu, onu unutrašnju snagu koja nas gura na potragu, osluškujmo je: naša duša nas vodi da pronađemo blago koje čeka da ga nađemo samo mi.
9. Materijalna dobra ponekad nisu dovoljna. Lako je reći, teško učiniti. Ipak, uvjerenje da se postizanjem bogatstva može postići i sreća vrlo je iluzorno. Sidarta to shvata kada tokom svojih poslova uspjeva da pribavi materijalno bogatstvo. Međutim, on to mora doživjeti da bi shvatio da bogatstvo ne vodi nikamo, ono je zatvor, iluzija, nezdrava zavisnost, posebno ako je praćeno neprestanom potrebom da se poseduje sve više i više.
10. Vrijeme je iluzija. Sidarta to primećuje pred kraj knjige dok sluša rijeku. Njegovi najveći majstori tako su postali drveće, voda, životinje.
11. Učitelj može biti dobar za neke, ali za druge ne. Sidarta je u stvari uvjeren da učenja mudraca, koliko god bila zanimljiva, nisu nužno korisna svim mogućim učenicima. Za neke od njih mogu se pokazati osvetljavajućim, za druge apsolutno suvišnim. Važno je razumeti šta to učenje pobuđuje u našoj unutrašnjosti i imati hrabrosti da ga sledimo ili ne, čak i rizikujući da budemo sami.
12. Zemaljski život je iluzija. Takozvani Majev veo ne dozvoljava nam da gledamo dalje od izgleda. Naš život je sve u potrazi za razumevanjem kako ukloniti ovaj veo, kako se ne zavarati njime, kako moći videti novim očima, svijesnijim, hrabrijim, istinitijim.
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/62394/siddharta-di-hermann-hesse-12-insegnamenti-preziosi-del-libro.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
11. Učitelj može biti dobar za neke, ali za druge ne. Sidarta je u stvari uvjeren da učenja mudraca, koliko god bila zanimljiva, nisu nužno korisna svim mogućim učenicima. Za neke od njih mogu se pokazati osvetljavajućim, za druge apsolutno suvišnim. Važno je razumeti šta to učenje pobuđuje u našoj unutrašnjosti i imati hrabrosti da ga sledimo ili ne, čak i rizikujući da budemo sami.
12. Zemaljski život je iluzija. Takozvani Majev veo ne dozvoljava nam da gledamo dalje od izgleda. Naš život je sve u potrazi za razumevanjem kako ukloniti ovaj veo, kako se ne zavarati njime, kako moći videti novim očima, svijesnijim, hrabrijim, istinitijim.
Prevod teksta:
https://www.eticamente.net/62394/siddharta-di-hermann-hesse-12-insegnamenti-preziosi-del-libro.html
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com
