"Kada porastem, tada će stvarni život početi." sličnu frazu u različitim varijacijama čujem skoro svakodnevno od ljudi koji namjeravaju da žive pravi život kada nastupe željene okolnosti.
"Smršaću, proljepšaću se i biću srećna", " Sada zarađujem novac, a posle ću se osjećati dostojno", "Stvoriću porodicu, kada se sve uskladi u životu", "Kada pođem u penziju, konačno ću moći spokojno živjeti", itd.
Razvešću se, raskinuću, napustiću posao, srešću ljubav, naći ću ljubavnicu, kupiću kuću, auto, stan, izgradiću vikendicu, preseliću se u drugi grad, i biću veoma srećan.
Nećeš biti.
Velika sreća nije povezana sa spoljašnjim okolnostima, jer su to samo prijatni dodaci (ponekad, suštinski dodaci) onome što je već u tebi unutra. Ako ne znaš da cijeniš ono što imaš, teško da ćeš to znati uraditi sa onim što će biti. Ako ne znaš da budeš srećan sa tim što ti je već ponudio život, tada ne možeš biti srećan ni kasnije, kada dobiješ ono što želiš.
Sindrom odloženog života je bolest savremene civilizacije. Umovi mnogih ljudi žive daleko u budućnosti (ili u prošlosti, ali to je zaglavljivanje u neprođene lekcije, ostavićemo tu temu van okvira ovog posta). Obogati se, stati na noge, naći sreću, baviti se svojim tijelom, graditi odnose, ali sve to će se raditi kasnije, sada se nema vremena za to.
Život je takav kako ga razumijete? Želim da učinim nešto vrijedno i što mi je na duši, ali to mi ne uspijeva, jer "posao-djece-obaveze-uslovi života, usmjerenje - porodica, nijesu bogomdani".
Dvadeset godina radeći bez odmora, ne obraćajući pažnju na svoj duhovni razvoj, zdravlje i odnose s bližnjima, čovjek od 40-50 godina dobija ne baš dobro funkcionalno tijelo, čak i lošije od toga funkcionišu odnosi, postoji duboka unutrašnja kriza. Zbog čega i gdje su trčali sve ove godine? Da kupe auto, stan, kuću? Djecu obezbijede? Djeci mnogo više treba roditeljska ljubav i pažnja za njihove probleme nego otac i majka, koji bivaju na poslu 24 časa dnevno.
Djeci treba pristup iskustvu odraslih, njihovoj mudrosti. Djeci treba podrška, djeci treba prisustvo roditelja u njihovom životu. Ali adekvatno prisustvo, zdravo, adekvatno prisustvo. Ne prisustvo iscrpljene majke, koja histeriše, koja svoje nezadovoljstvo "istresa" na djetetu, ni umorni i depresivni očevi koji agresivno ispoljavaju svoju poziciju, djeci su potrebni roditelji učitelji.
Potrebni su im duhovno zreli, fizički zdravi, najobičniji ODRASLI ljudi pored. Sa zrelim odraslim reakcijama na događaje koji se događaju u životu.
Nećeš biti.
Velika sreća nije povezana sa spoljašnjim okolnostima, jer su to samo prijatni dodaci (ponekad, suštinski dodaci) onome što je već u tebi unutra. Ako ne znaš da cijeniš ono što imaš, teško da ćeš to znati uraditi sa onim što će biti. Ako ne znaš da budeš srećan sa tim što ti je već ponudio život, tada ne možeš biti srećan ni kasnije, kada dobiješ ono što želiš.
Sindrom odloženog života je bolest savremene civilizacije. Umovi mnogih ljudi žive daleko u budućnosti (ili u prošlosti, ali to je zaglavljivanje u neprođene lekcije, ostavićemo tu temu van okvira ovog posta). Obogati se, stati na noge, naći sreću, baviti se svojim tijelom, graditi odnose, ali sve to će se raditi kasnije, sada se nema vremena za to.
Život je takav kako ga razumijete? Želim da učinim nešto vrijedno i što mi je na duši, ali to mi ne uspijeva, jer "posao-djece-obaveze-uslovi života, usmjerenje - porodica, nijesu bogomdani".
Dvadeset godina radeći bez odmora, ne obraćajući pažnju na svoj duhovni razvoj, zdravlje i odnose s bližnjima, čovjek od 40-50 godina dobija ne baš dobro funkcionalno tijelo, čak i lošije od toga funkcionišu odnosi, postoji duboka unutrašnja kriza. Zbog čega i gdje su trčali sve ove godine? Da kupe auto, stan, kuću? Djecu obezbijede? Djeci mnogo više treba roditeljska ljubav i pažnja za njihove probleme nego otac i majka, koji bivaju na poslu 24 časa dnevno.
Djeci treba pristup iskustvu odraslih, njihovoj mudrosti. Djeci treba podrška, djeci treba prisustvo roditelja u njihovom životu. Ali adekvatno prisustvo, zdravo, adekvatno prisustvo. Ne prisustvo iscrpljene majke, koja histeriše, koja svoje nezadovoljstvo "istresa" na djetetu, ni umorni i depresivni očevi koji agresivno ispoljavaju svoju poziciju, djeci su potrebni roditelji učitelji.
Potrebni su im duhovno zreli, fizički zdravi, najobičniji ODRASLI ljudi pored. Sa zrelim odraslim reakcijama na događaje koji se događaju u životu.
Porodica bi trebala biti sredina podrške za sve koji žive u njoj. Od kuda će se pojaviti odrasli sa adekvatnim samopoštovanjem i predstavama o životu, ako većina djece odrasta u porodicama u kojima roditelji nisu navikli da se razvijaju i rade na sebi?
Raditi sa djecom - to je dobro, ali ne dirajte mene, već sam mudar i znam kako živjeti.
Mislim da se sve ovo dešava, jer nas nijesu navikli da razmišljamo o značenju života uopšte. Trčimo kao vjeverice u točku, postižemo izmišljene rezultate, stvaramo privlačan spoljašnji izgled, ne brinemo se o tome šta je unutra. Živimo snovima o budućnosti, a pri tome ne znamo izvući lekcije iz sadašnjosti.
Da, nakon završetka škole čovjeka čeka koledž ili fakultet, ali to ne znači da od sedmog razreda treba da živi samo misleći o tome kako će kroz šest godina poći na fakultet, a te godine treba nekako provesti da brzo prođu?
Ali to je ŠEST GODINA ŽIVOTA !!!!!
Da, biće fakultet, imamo to u vidu, pripremamo se za njega, ali živimo ovdje, živimo život učenika, jer taj period života nikada se neće ponoviti, treba ga živjeti kakav god da je, pokušati dobiti maksimalnu korist od njega.
Nemate blisku osobu, pa šta?
Treba li da sjedite i plačete, jer želite da se udate ili oženite?
Radujte se, život vam daje priliku da se bolje pripremite za susret.
Rastite, razvijate se, izučavajte temu odnosa, povećajte svoj nivo kompetentosti, ali budite u sadašnjosti.
Raditi sa djecom - to je dobro, ali ne dirajte mene, već sam mudar i znam kako živjeti.
Mislim da se sve ovo dešava, jer nas nijesu navikli da razmišljamo o značenju života uopšte. Trčimo kao vjeverice u točku, postižemo izmišljene rezultate, stvaramo privlačan spoljašnji izgled, ne brinemo se o tome šta je unutra. Živimo snovima o budućnosti, a pri tome ne znamo izvući lekcije iz sadašnjosti.
Da, nakon završetka škole čovjeka čeka koledž ili fakultet, ali to ne znači da od sedmog razreda treba da živi samo misleći o tome kako će kroz šest godina poći na fakultet, a te godine treba nekako provesti da brzo prođu?
Ali to je ŠEST GODINA ŽIVOTA !!!!!
Da, biće fakultet, imamo to u vidu, pripremamo se za njega, ali živimo ovdje, živimo život učenika, jer taj period života nikada se neće ponoviti, treba ga živjeti kakav god da je, pokušati dobiti maksimalnu korist od njega.
Nemate blisku osobu, pa šta?
Treba li da sjedite i plačete, jer želite da se udate ili oženite?
Radujte se, život vam daje priliku da se bolje pripremite za susret.
Rastite, razvijate se, izučavajte temu odnosa, povećajte svoj nivo kompetentosti, ali budite u sadašnjosti.
Komunicirajte više sa prijateljima i prijateljicama, upoznajte nove ljude, bavite se zdravljem, radite, tražite sebe i vaš čovjek će definitivno doći jednog dana.
Sve ima svoje vrijeme, svaki plod treba da sazri.
Šta još treba, kuća nije završena, novac nije zarađen, cilj života nije određen?
Za nekoliko godina, bavićete se svojim zdravljem, hobijem, još nečim, ali sada ne.
Šta, ako se vaš život završi mnogo ranije nego što ste uspjeli da to uradite?
Kakvo je to trošenje dragocjenih godina?
Šta još?
Odmorićete, kada odete u penziju, izgradićete odnose kada zaradite novac?
Oh, sve su to gluposti.
Ako stvarno želite nešto da dobijete, onda treba početi od maksimalnog izvlačenja koristi iz današnjih životnih okolnosti. Ne treba odlagati svoj život za sjutra, on suviše brzo ističe.
Prihvati svoje juče, misli o sjutrašnjici, ali živi danas.
Živi ispunjen život što je više moguće u svojoj trenutnoj stvarnosti.
U svakom čovjeku postoji čitav svijet, i ako počne da dovodi sebe u red, onda će mu sve spoljašnje rado pomoći.
Postoje oni koji žive, i oni koji namjeravaju da žive, koji ste vi?
Svakog trenutka umiremo i ponovo se rađamo, svaki trenutak skriva veliku ljepotu života, svaki susret nosi u sebi nevjerovatna otkrića.
Pogledajte unutra i oko sebe, takođe.
Nebo je tako lijepo, ljudi pored su veoma dobri, tijelo je živo i zdravo, hvala životu za sve to.
Prihvatite sa zahvalnošću to što jeste, i ne prebacujte odgovornost za svoju sreću na neke okolnosti iz budućnosti.
"Pleši, kao da te niko ne vidi, pevaj, kao da te niko ne čuje, voli, kao da nikada nijesi bio povređen, živi, kao da je raj već na zemlji .."
Dina Ričards
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/67842-sindrom-otlozhennoy-zhizni
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
U svakom čovjeku postoji čitav svijet, i ako počne da dovodi sebe u red, onda će mu sve spoljašnje rado pomoći.
Postoje oni koji žive, i oni koji namjeravaju da žive, koji ste vi?
Svakog trenutka umiremo i ponovo se rađamo, svaki trenutak skriva veliku ljepotu života, svaki susret nosi u sebi nevjerovatna otkrića.
Pogledajte unutra i oko sebe, takođe.
Nebo je tako lijepo, ljudi pored su veoma dobri, tijelo je živo i zdravo, hvala životu za sve to.
Prihvatite sa zahvalnošću to što jeste, i ne prebacujte odgovornost za svoju sreću na neke okolnosti iz budućnosti.
"Pleši, kao da te niko ne vidi, pevaj, kao da te niko ne čuje, voli, kao da nikada nijesi bio povređen, živi, kao da je raj već na zemlji .."
Dina Ričards
Prevod teksta: https://econet.ru/articles/67842-sindrom-otlozhennoy-zhizni
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
