Šta je naša hrana?
Naša napredna savremena medicina, nas ubjeđuje da se bolest kod čovjeka javlja zbog određenih patogenih mikroba, da čovječiji organizam, teži da bude bolestan, bolestan je uvijek, i samo ona - medicina, se uspješno bori sa bolešću.
Naša napredna savremena medicina, nas ubjeđuje da se bolest kod čovjeka javlja zbog određenih patogenih mikroba, da čovječiji organizam, teži da bude bolestan, bolestan je uvijek, i samo ona - medicina, se uspješno bori sa bolešću.
Ali u prirodi nema ništa beskorisno i čovjekovjekovo bolesno stanje, naravno povezano je sa mikrosvijetom, ali ta funkcija koju on ima, često je potpuno suprotna od opšte priznate. Paradoksalno je, ali patogeni mikrobi i bakterije liječe čovjeka.
Pisci kao što su Lazarev i Žikarjencjev tvrde da bolest liječi dušu. Nećemo raspravljati sa misticima, i ulaziti u njihovu oblast, naš zadatak je drugi. Mi ćemo govoriti o tome kako "štetne" bakterije liječe TIJELO.
Praksa pokazuje da prirodna ishrana bez ikakvog lijeka može da izliječi sve bolesti. Naša uobičajena, svakodnevna hrana je jedini razlog za pojavu bolesti, jedini razlog za nastajanje povoljne sredine, za štetne mikroorganizme. Organizam otrovan našom svakodnevnom hranom sam stvara plodno tlo za patogene bakterije i viruse, poziva ih da rastvore njegove otrove. Otrove koje mi kao narkomani, svakodnevno unosimo u sebe. Ono što mi smatramo bolešću zapravo nije bolest sama po sebi, već patogeni proces čišćenja od otrova.
Sada ćemo dati nekoliko jednostavnih i jasnih dokaza da upotreba životinjske hrane, osim mlijeka u ranom djetinjstvu, nije prirodna za čovjeka.
- Prvi dokaz
Svi mesojedi imaju kandže i zube za hvatanje i kidanje plijena. U mješovitoj ishrani, kao kod divlje svinje, medvjeda i majmuna obavezni su veoma istureni očnjaci. Kod čovjeka - naprotiv, očnjaci su iste veličine kao i drugi zubi, našim noktima moguće je napraviti samo ogrebotinu, nozdrve nijesu postavljene naprijed, da onjuše plijen, nego na dolje, da osjete miris jestivih plodova.
- Drugi dokaz
Pogled na lane ili zeca, čak ni kod gladnog čovjeka ne izaziva želju da ih napadne i ogrize komad. Naprotiv, krvavi komad za većinu nas je nešto užasno. Lava ili vuka pogled na iznutrice ne šokira. Međutim, horor filmovi tj. filmovi dizajnirani da izazovu strah i gađenje kod čovjeka, po pravilu su prepuni krvavih smješa iznutrica. Za čovjeka nijesu lijepe iznutrice i krv, već cvijeće, jabuke...
- Treći dokaz
Sirovo meso, ubijenih životinja, bez prerade, nije kod nas cijenjeno, nije za nas ukusno. Za Ijudsku upotrebu proizvodi od mesa uginulih životinja moraju obavezno da pretrpe odredene radnje: zagrijavaju se do razlaganja ćelija, dodaju se: so, začini, lekovito bilje... Međutim, sočnim plodovima koji su svojeručno uzgajani paradajzu ili šIjivi nije potreban začin. Voće i povrće samo po sebi je ukusno ljudima.
Možda treba ponoviti da bi bilo još jasnije:
Sve bolesti kod Ijudi, uključujući bolesti zuba, rak, alergija i alkoholizam su direktna posledica, ne karakteristične, i ne namijenjene mrtve hrane - čovjeku. To jest, sve to što mi umrtvljujemo: kuvamo, parimo, pečemo, zamrzavamo, kvasimo - skraćuje upola naš život. Proces bolesti je u stvari proces oporavaka, proces oslobađanja od otrova, i prekid ovog procesa je medvjeđa usluga, akt terora na organizam.
Sada ćemo dati nekoliko citata istraživača ovog pitanja. Ne samo da bi potkrijepili naše riječi njihovim riječima, nego i da pokažemo da takvih istraživača ima mnogo.
Evo šta o tome piše Galina Šantalova, Ijekar-neurohirurg, doktor medicinskih nauka, akademik, učitelj zdravog načina života, autor popularnog u Rusiji "Sistema prirodnog ozdravljenja":
"Anatomski i fiziološki "portret" bilo koje biološke vrste odražava funkcionalne karakteristike, koje obezbjeđuju njezin opstanak. Organizam ne može da odbaci od sebe te karakteristike da bi stekao nove. Nikada los neće početi da lovi zečeve, a vuk da pase travu.
Ali ono što čudi: shvaćajući važnost vida ishrane za bilo koju biološku vrstu, pristalice kao i protivnici blago modernizovanog koncepta ishrane poriču najvažniju ulogu sirove hrane za život čovjeka. Oni pripisuju čovjeku sposobnost da upotrebljava i životinjsku i biljnu hranu, bez štete po zdravlje.
Da, anatomski i fiziološki čovjek se razlikuje i od biljojeda i od mesojeda iz životinjskog carstva. Ali, to ne znači da se on nalazi između njih. Preživari, kao što je svima poznato, se uglavnom hrane sa zelenim djelovima biljaka, relativno siromašnim bjelančevinama i mastima. To je određeno karakteristikom njihovog sistema za varenje.
Čovjek, to ja stalno naglašavam, je plodojedno stvorenje. Njegova hrana su: plodovi voća, bobice, žitarice, orasi, sjemenke, krtole, odnosno oni djelovi biljaka, gde je koncentracija hranljivih materija daleko veća, nego u zelenom dijelu, bogata vitaminima i mineralinim solima. Samo ovim se objašnjavaju razlike u aparatu i fiziološkoj funkciji želudačno-crijevnog trakta čovjeka i biljojeda. Ali, te osobenosti u ishrani čovjeka ni najmanje ga ne približavaju mesojedima. Jedino što im je zajedničko je visoka hranljiva vrijednost hrane koju koriste: plodova sa jedne strane i mesa - sa druge strane. Odatlele proizilaze neke sličnosti samo prividne u anatomskoj i fiziološkoj strukturi njihovih sistema za varenje.
Što se tiče sposobnosti čovjeka da jede meso, prije svega treba definisati šta se može, a šta ne može zvati meso. Mesojedi jedu meso životinja, uz potpuno očuvanje svojstava žive ćelije, uključujući i sposobnost za samo - varenje. Čovjek ne upotrebljava meso u pravom, smislu riječi, nego beživotnu kombinaciju proteina i masti, dobijenu kao rezultat termičke obrade. Jedenje mesa, ne donosi ništa osim štete, preopterećenja i osiromašenja adaptivnih resursa, čovjeka. "
Pisci kao što su Lazarev i Žikarjencjev tvrde da bolest liječi dušu. Nećemo raspravljati sa misticima, i ulaziti u njihovu oblast, naš zadatak je drugi. Mi ćemo govoriti o tome kako "štetne" bakterije liječe TIJELO.
Praksa pokazuje da prirodna ishrana bez ikakvog lijeka može da izliječi sve bolesti. Naša uobičajena, svakodnevna hrana je jedini razlog za pojavu bolesti, jedini razlog za nastajanje povoljne sredine, za štetne mikroorganizme. Organizam otrovan našom svakodnevnom hranom sam stvara plodno tlo za patogene bakterije i viruse, poziva ih da rastvore njegove otrove. Otrove koje mi kao narkomani, svakodnevno unosimo u sebe. Ono što mi smatramo bolešću zapravo nije bolest sama po sebi, već patogeni proces čišćenja od otrova.
Sada ćemo dati nekoliko jednostavnih i jasnih dokaza da upotreba životinjske hrane, osim mlijeka u ranom djetinjstvu, nije prirodna za čovjeka.
- Prvi dokaz
Svi mesojedi imaju kandže i zube za hvatanje i kidanje plijena. U mješovitoj ishrani, kao kod divlje svinje, medvjeda i majmuna obavezni su veoma istureni očnjaci. Kod čovjeka - naprotiv, očnjaci su iste veličine kao i drugi zubi, našim noktima moguće je napraviti samo ogrebotinu, nozdrve nijesu postavljene naprijed, da onjuše plijen, nego na dolje, da osjete miris jestivih plodova.
- Drugi dokaz
Pogled na lane ili zeca, čak ni kod gladnog čovjeka ne izaziva želju da ih napadne i ogrize komad. Naprotiv, krvavi komad za većinu nas je nešto užasno. Lava ili vuka pogled na iznutrice ne šokira. Međutim, horor filmovi tj. filmovi dizajnirani da izazovu strah i gađenje kod čovjeka, po pravilu su prepuni krvavih smješa iznutrica. Za čovjeka nijesu lijepe iznutrice i krv, već cvijeće, jabuke...
- Treći dokaz
Sirovo meso, ubijenih životinja, bez prerade, nije kod nas cijenjeno, nije za nas ukusno. Za Ijudsku upotrebu proizvodi od mesa uginulih životinja moraju obavezno da pretrpe odredene radnje: zagrijavaju se do razlaganja ćelija, dodaju se: so, začini, lekovito bilje... Međutim, sočnim plodovima koji su svojeručno uzgajani paradajzu ili šIjivi nije potreban začin. Voće i povrće samo po sebi je ukusno ljudima.
Možda treba ponoviti da bi bilo još jasnije:
Sve bolesti kod Ijudi, uključujući bolesti zuba, rak, alergija i alkoholizam su direktna posledica, ne karakteristične, i ne namijenjene mrtve hrane - čovjeku. To jest, sve to što mi umrtvljujemo: kuvamo, parimo, pečemo, zamrzavamo, kvasimo - skraćuje upola naš život. Proces bolesti je u stvari proces oporavaka, proces oslobađanja od otrova, i prekid ovog procesa je medvjeđa usluga, akt terora na organizam.
Sada ćemo dati nekoliko citata istraživača ovog pitanja. Ne samo da bi potkrijepili naše riječi njihovim riječima, nego i da pokažemo da takvih istraživača ima mnogo.
Evo šta o tome piše Galina Šantalova, Ijekar-neurohirurg, doktor medicinskih nauka, akademik, učitelj zdravog načina života, autor popularnog u Rusiji "Sistema prirodnog ozdravljenja":
"Anatomski i fiziološki "portret" bilo koje biološke vrste odražava funkcionalne karakteristike, koje obezbjeđuju njezin opstanak. Organizam ne može da odbaci od sebe te karakteristike da bi stekao nove. Nikada los neće početi da lovi zečeve, a vuk da pase travu.
Ali ono što čudi: shvaćajući važnost vida ishrane za bilo koju biološku vrstu, pristalice kao i protivnici blago modernizovanog koncepta ishrane poriču najvažniju ulogu sirove hrane za život čovjeka. Oni pripisuju čovjeku sposobnost da upotrebljava i životinjsku i biljnu hranu, bez štete po zdravlje.
Da, anatomski i fiziološki čovjek se razlikuje i od biljojeda i od mesojeda iz životinjskog carstva. Ali, to ne znači da se on nalazi između njih. Preživari, kao što je svima poznato, se uglavnom hrane sa zelenim djelovima biljaka, relativno siromašnim bjelančevinama i mastima. To je određeno karakteristikom njihovog sistema za varenje.
Čovjek, to ja stalno naglašavam, je plodojedno stvorenje. Njegova hrana su: plodovi voća, bobice, žitarice, orasi, sjemenke, krtole, odnosno oni djelovi biljaka, gde je koncentracija hranljivih materija daleko veća, nego u zelenom dijelu, bogata vitaminima i mineralinim solima. Samo ovim se objašnjavaju razlike u aparatu i fiziološkoj funkciji želudačno-crijevnog trakta čovjeka i biljojeda. Ali, te osobenosti u ishrani čovjeka ni najmanje ga ne približavaju mesojedima. Jedino što im je zajedničko je visoka hranljiva vrijednost hrane koju koriste: plodova sa jedne strane i mesa - sa druge strane. Odatlele proizilaze neke sličnosti samo prividne u anatomskoj i fiziološkoj strukturi njihovih sistema za varenje.
Što se tiče sposobnosti čovjeka da jede meso, prije svega treba definisati šta se može, a šta ne može zvati meso. Mesojedi jedu meso životinja, uz potpuno očuvanje svojstava žive ćelije, uključujući i sposobnost za samo - varenje. Čovjek ne upotrebljava meso u pravom, smislu riječi, nego beživotnu kombinaciju proteina i masti, dobijenu kao rezultat termičke obrade. Jedenje mesa, ne donosi ništa osim štete, preopterećenja i osiromašenja adaptivnih resursa, čovjeka. "
Evo izbor citata od drugih praktičara sirove ishrane:
"Ćelija raka je direktan proizvod nepravilne ishrane. Jedenjem kuvane i životinjske hrane, mi blokiramo mogućnost za samoizlečenje našeg organizma. Kuvanje se upotrebljava hiljadama godina, međutim, ono je direktan uzrok bolesti i prerane smrti. Gladovanjem i biljnom dijetom se lijeći, ali čovjek treba da posmatra sirovo veganstvo, ne kao metod liječenja, već kao najprirodniji i zbog toga jedino mogući način ishrane.
Upotreba kuvanog i pečenog je najstrašnije varvarstvo u Ijudskoj istoriji. Nesvjesno urađeno varvarstvo, gdje je svako nesvjesna žrtva. Kad bi čovjek za zadovoljenje potreba svog organizma tačno slijedio zakone prirode koja ga je stvorila kao krunu stvaranja, najsavršenijeg bića životinjskog carstva, on bi mogao da živi, imajući odlično zdravlje, najmanje sto pedeset godina. " - Arshavir Ter Hovannessian
"Iskustva Ijudi koji su prešli na prirodnu sirovu hranu, preokreće mnoge ustaljene predstave, o zdravoj ishrani. Činjenica da prirodna sirova hrana čudesno transformiše čovjeka, oslobađa ga od bolesti i daje principijelno bolji kvalitet života, jasno dokazuje da je naš organizam od rođenja opredijeljen za prirodnu hranu i da je prirodna hrana za čovjeka, kao i za druge životinje, prije svega sirova hrana. " - Valentin Nikolajev
"Dakle, sirova hrana je Ijekovita. To je istina. Ali nije cijela istina! Sirova biljna hrana, govoreći sasvim ispravno, nije sredstvo, i oni koji se odnose prema njoj kao sredstvu prave prvi, još nesvjesan korak ka naturizmu. Kao što se kaže: " uhvaćeni su u njezine kandže", a zatim, kasnije, postepeno shvaćaju da prirodna ishrana nije nikakvo sredstvo, nego prije svega uslov, pri kojem organizam dobija mogućnosti za samoizlječenje. " - Aleksandar Čuprun
Postoji još jedan argument u korist vegetarijanskog naturizma - ekonomski. Proračuni pokazuju da proizvodnja životinja, zbog proteina nema smisla.
Koliko proteina se može dobiti sa jednog hektara obrađene zemlje na različite načine? Evo računice. Proizvodnjom povrća, eksperiment je pokazao da se dobija do 7 tona proteina, i to najvišeg kvaliteta. Proizvodnjom lucerke ( mahuna) sa jednog hektara se dobijaju 3 tone proteina; proizvodnjom soje dobija se u prosjeku 600 kg proteina; proizvodnjom kukuruza sa jednog hektara se dobija - 360 kg ne najkvalitetnijeg proteina; proizvodnja pšenice daje 200 kg proteina; a proizvodeći usjeve za životinje, sa jednog hektara se može dobiti po izboru - ili 110 kg proteina od mlijeka, ili 50-60 kg proteina od mesa.
Dakle, postaje sasvim jasno da sa povećanjem stanovništva planete, takva rasipnička upotreba zemljišta, za uzgoj životinja može da se sačuva samo kod tih naroda, koji se trude da ostanu divljaci.
Isječak iz filma "Građanin i zemlja ili kako su nas obmanuli"
Prevod: Beba Mur
Lav Tolstoj o vegetarijanstvu:
"Kada čovjek slobodno i pošteno traži moralni put, prvo od čega se mora okrenuti je meso. Vegetarijanstvo je kriterijum po kojem možemo prepoznati da li je čovjekovo stremljenje prema moralnoj savršenosti iskreno i ozbiljno."
"Ćelija raka je direktan proizvod nepravilne ishrane. Jedenjem kuvane i životinjske hrane, mi blokiramo mogućnost za samoizlečenje našeg organizma. Kuvanje se upotrebljava hiljadama godina, međutim, ono je direktan uzrok bolesti i prerane smrti. Gladovanjem i biljnom dijetom se lijeći, ali čovjek treba da posmatra sirovo veganstvo, ne kao metod liječenja, već kao najprirodniji i zbog toga jedino mogući način ishrane.
Upotreba kuvanog i pečenog je najstrašnije varvarstvo u Ijudskoj istoriji. Nesvjesno urađeno varvarstvo, gdje je svako nesvjesna žrtva. Kad bi čovjek za zadovoljenje potreba svog organizma tačno slijedio zakone prirode koja ga je stvorila kao krunu stvaranja, najsavršenijeg bića životinjskog carstva, on bi mogao da živi, imajući odlično zdravlje, najmanje sto pedeset godina. " - Arshavir Ter Hovannessian
"Iskustva Ijudi koji su prešli na prirodnu sirovu hranu, preokreće mnoge ustaljene predstave, o zdravoj ishrani. Činjenica da prirodna sirova hrana čudesno transformiše čovjeka, oslobađa ga od bolesti i daje principijelno bolji kvalitet života, jasno dokazuje da je naš organizam od rođenja opredijeljen za prirodnu hranu i da je prirodna hrana za čovjeka, kao i za druge životinje, prije svega sirova hrana. " - Valentin Nikolajev
"Dakle, sirova hrana je Ijekovita. To je istina. Ali nije cijela istina! Sirova biljna hrana, govoreći sasvim ispravno, nije sredstvo, i oni koji se odnose prema njoj kao sredstvu prave prvi, još nesvjesan korak ka naturizmu. Kao što se kaže: " uhvaćeni su u njezine kandže", a zatim, kasnije, postepeno shvaćaju da prirodna ishrana nije nikakvo sredstvo, nego prije svega uslov, pri kojem organizam dobija mogućnosti za samoizlječenje. " - Aleksandar Čuprun
Postoji još jedan argument u korist vegetarijanskog naturizma - ekonomski. Proračuni pokazuju da proizvodnja životinja, zbog proteina nema smisla.
Koliko proteina se može dobiti sa jednog hektara obrađene zemlje na različite načine? Evo računice. Proizvodnjom povrća, eksperiment je pokazao da se dobija do 7 tona proteina, i to najvišeg kvaliteta. Proizvodnjom lucerke ( mahuna) sa jednog hektara se dobijaju 3 tone proteina; proizvodnjom soje dobija se u prosjeku 600 kg proteina; proizvodnjom kukuruza sa jednog hektara se dobija - 360 kg ne najkvalitetnijeg proteina; proizvodnja pšenice daje 200 kg proteina; a proizvodeći usjeve za životinje, sa jednog hektara se može dobiti po izboru - ili 110 kg proteina od mlijeka, ili 50-60 kg proteina od mesa.
Dakle, postaje sasvim jasno da sa povećanjem stanovništva planete, takva rasipnička upotreba zemljišta, za uzgoj životinja može da se sačuva samo kod tih naroda, koji se trude da ostanu divljaci.
Isječak iz filma "Građanin i zemlja ili kako su nas obmanuli"
Prevod: Beba Mur
Lav Tolstoj o vegetarijanstvu:
"Kada čovjek slobodno i pošteno traži moralni put, prvo od čega se mora okrenuti je meso. Vegetarijanstvo je kriterijum po kojem možemo prepoznati da li je čovjekovo stremljenje prema moralnoj savršenosti iskreno i ozbiljno."
Sirova hrana
