Slušamo samo ono što želimo da čujemo

​Ljudi žele da budu sigurni u sve. Imamo tendenciju da vjerujemo da su naša mišljenja više nego utemeljena i validna, iako mnogo puta ne znamo zašto razmišljamo na određeni način. Nije rijetkost da ove karakteristike prevladavaju više od samog razuma. Zbog toga se kaže da slušamo samo ono što želimo da čujemo.

To je zbog takozvane selektivne pažnje tj. mi se fokusiramo samo na određene aspekte, ostavljajući druge po strani, posebno u sferi uvjerenja i mišljenja. Možda nam se čini logično da postupamo na ovaj način, jer je nemoguće uzeti u obzir sve što se oko nas događa. Slušamo samo ono što želimo da čujemo jer filtere primenjujemo na spoljni svet.

Međutim, ovo je greška ili kognitivna pristrasnost koja nas tjera da prestanemo da percipiramo stvarnost na pravi način.

Informacije koje odaberemo putem našeg mehanizma pažnje nisu nužno najrelevantnije. Takođe, pokušavamo da uhvatimo samo ono što potvrđuje naša uvkerenja ili potvrđuje naša mišljenja. Iz tog razloga na kraju slušamo samo ono što želimo da čujemo.

Selektivna pažnja i njeni efekti

Na ovaj ili onaj način, sve više se fokusiramo na neke stvarnosti, a ne na druge. Kognitivni sistem ljudskog bića ima ograničenja i mora se usredsrediti samo na neke aspekte, a zanemariti druge kako bi mogao adekvatno funkcionisati. Ovo je adaptivni odgovor kako bi se izbjeglo preopterećenje obrade stimulusa.

Stoga je lako razumnom selektivnom pažnjom dovesti do neke vrste hermetičnosti pred dokazima. I ovdje čujemo samo ono što želimo da čujemo. Podignimo zid. Razvijamo zatvoren stav prema svemu što dovodi u pitanje naša uvjerenja ili podriva naša mišljenja.

Gotovo uvijek prolazimo kroz ovaj proces, a da toga nismo ni svijesni. Na primjer, okružujemo se samo ljudima koji misle ili se ponašaju vrlo slično nama. Druge isključujemo jer pretpostavljamo da razlike mogu biti izvor budućih sukoba. Isto tako, tražimo kontekst koji jača naša uvjerenja i ubijeđuje da smo u pravu, jer to potvrđuju svi i sve oko nas. Stoga se postavljamo u položaj u kojem slušamo samo ono što želimo da čujemo.

Pristrasnost

Nepristrasnost selektivne pažnje nije jedina koja utiče na nas, zapravo ovaj naš stav je takođe posledica pristrasnosti potvrde. Težnja je u traganju za dokazima koji potvrđuju ono što mislimo ili u šta vjerujemo i zanemarivanju onih koji dovode u pitanje validnost naših stavova i uvjerenja.

Činimo to gotovo nesvijesno. Ako pronađemo informacije ili osobu koja nam ponudi nešto što je u suprotnosti sa onim u šta vjerujemo, skloni smo da ih odbacimo. Ne ispitujemo validnost onoga što on govori, jednostavno odbijamo da testiramo njegove argumente. Čak i ako je ono što kaže neodoljivo, uvijek nađemo načine da to reinterpretiramo u skladu sa našim uvjerenjima.

Uostalom, mnogo puta nas ne zanima saznanje istine. Samo želimo da potvrdimo činjenicu da smo u pravu i koristimo bilo koja sredstva za uspjeh. Ovo se posebno odnosi na nesigurne ljude koji su tvrdoglaviji u svojim predrasudama.

Efekti ove situacije

Kada samo slušamo ono što želimo da čujemo, mi nastavljamo moguću grešku. Lišavamo sebe mogućnosti da se obogatimo, proširimo horizont i prije svega, pristupimo višem nivou istine. Ovo na kraju stvara druge probleme.

Na primjer, kod depresivnih ljudi pristrasnost pred selektivnom pažnjom i potvrđivanjem ponekad ima pogubne efekte, jer na kraju saslušaju i potvrde sve što potvrđuje njihovu otuđenost i bol prema svijetu i životu. U suštini, oni istraju u tački gledišta koja samo povećava njihovu slabost i njihov nemir. Oni ne shvataju šta rade. Njihova istina nameće se i drugim objektivnijim osobama. Isto se dešava kada patite od anksioznosti i naravno takođe kada postoji zabluda.

Izuzetno je važno raditi na izlasku iz ovog stanja u kojem slušamo samo ono što želimo da čujemo. Vrijedi, bar ponekad, pristupiti drugim perspektivama bez predrasuda, bez osuđivanja i bez odbrane. Otvorimo se različitosti.


Prevod teksta:https://lamenteemeravigliosa.it/ascoltiamo-solo-quello-che-vogliamo-sentire/amp/

Prevod i obrada Ana Muratović -  bebamur.com
​