Snaga molitve

U jednoj jevanđeljskoj priči Isus Hristos je iscjeljivao Ijude riječima, molitvom. Liječio je ne samo fizičke već i duševne bolesti. Nečiste sile ili zao duh kako je rečeno u Novom zavjetu izlazili su iz čovjeka bojeći se Božije riječi.

Molitva posjeduje čudotvornu moć, tako misle svi vjernici. Njihova vjera je zasnovana na hiljadugodišnjem religioznom iskustvu čovječanstva.

​Ali, danas naučno objašnjenje fenomena molitve pokušavaju da nađu naučnici u različitim zemljama svijeta.

Dr Endrju Njuberg, profesor neurofiziolog: Naše istraživanja su pokazali da postoji snažna veza između molitve i toga šta se dešava u tom trenutku u čovječjem mozgu.

Dr Valerij Slezin (Institut za mozak  "V.M. Behterev"): Uspio sam da dokažem da je tokom molitve faktiči isčezla aktivnost mozga. To jest, ona se snizila desetine puta. Bio sam šokiran.
 

​Molitva kao duhovna povezanost sa višim silama postojala je u svim svjetskim religijama i kod svih naroda. Ona je ujedinjivala Ijude za vrijeme ratova i strašnih katastrofa, tješila i davala nadu.

Dakle, šta se dešava sa čovjekovom suštinom u tenutku odricanja od svjetovne sujete i sopstvene gordosti? Kakvu silu tada oslobađa molitva u nama, i kakva je njezina priroda?

 Dr Endrju Njuberg: Ja ne pripadam nijednoj religiji. Ali za mene, moj lični cilj je da shvatim ko smo mi kao Ijudska bića, kakva je priroda stvarnosti, postoji li Bog ili ne. I zašto mi sebi postavljamo ova pitanja? Za mene, posebno je važno da shvatim šta se dešava u Ijudskom mozgu, kada smo u stanju molitve ili meditacije.

 Profesor Njuberg je vodeći neurofiziolog na Univerzitetu Tomas Džeferson. Već više od 10 godina sprovodi jedinstvene eksperimente, skeniranje Ijudskih mozgova koji su duboko u molitvi. 

 Dr Endrju Njuberg: Većina naših eksperimenata zasniva se na "fotografisanju" mozga. Ova tehnika se zove jednofotonska kompjuterizovana tomografija. Ne možete, na primjer, poći u crkvu i   ponijeti sa sobom veliki skener. Zato smo pozvali učesnike eksperimenta, gdje su stvoreni svi uslovi za njih da bi mogli da se prepušte molitvi.

 Za eksperiment, profesor Njuberg je izabrao religiozne Ijude, koji su se svakodnevno molili tokom 15 godina. To su bile sestre franjevačkog samostana i tibetanski monasi.
 
 Dr Endrju Njuberg: Prije početka eksperimenta, uvodimo u učesnike intravenski kateter sa slabom radioaktivnom tečnosti, koja nam kasnije pomaže da se izmjeri krvotok u mozgu. Prvo, pravimo snimak učesnika u stanju mira, a zatim ga zamolimo da uđe u stanje meditacije ili molitve.

Sat vremena kasnije, kada su oni koji se mole dostigli stanje odvojenosti, u krv su im uveli radioizotop i počeli da skeniraju rad mozga. Nakon toga su uporedili tomografske podatke prije i za vrijeme molitve.

Snimci mozga onih koji se mole začudili su naučnike! Kod svih ispitanka molitva je prosto isključila parijetalni dio mozga, koji je odgovoran za orijentaciju. Da li to znači da čovjek gubi dodir sa stvarnošću i ide izvan njezinih granica?

​Danas, za raskrivanje fenomena molitve nauka koristi najnovije kompjuterske tehnologije, prve korake u ovoj oblasti napravili su ruski naučnici. Godine 1986., neurofiziolog Valerij Slezin, prvi je zabilježio EEG mozga sveštenika koji su se molili. Senzacionalni rezultati su sa oduševljenjem prihvaćeni na svjetskom Psihijartijskom simpozijumu, a u Sovjetskom Savezu, Slezin skoro da je bio otpušten iz instituta.

Dr Valerij Slezin: Ušao sam u taj svijet, u koji nikad nijesam ulazio. Uspio sam da pokažem da je tokom molitve praktično isčezla aktivnost mozga. To jest, ona se snizila desetine puta, nestale su "brze" frekvencije. Kod mališana ona je 4 Hz. Mozak odraslog čovjeka u budnom stanju radi na frekvenciji od oko 12 Hz.

 Ali tokom molitve u laboratoriji profesora Slezina, EEG je zabilježio aktivnost od samo tri Hz. Takvi pokazatelji su karakteristični za ispitanika koji je bio u nesvijesti.

Dr Valerij Slezin: Ispostavlja se da to nije sasvim tako. Sa tri Hz može se biti u svjesnom stanju. Ranije sam smatrao da je to apsolutno nemoguće.

 Ali najčudnije za naučnika bilo je drugo sa istom frekvencijom, tačno od tri Hz radi svijest beba! "Budite kao djeca i bićete spaseni", prema predanju ove riječi prije oko 2.000 godina, rekao je Isus Hristos. Otkriće profesora Slezina sada ih puni novim smislom. "Budite kao djeca i bićete spaseni". Možda to nije samo lijepa metafora, već ključ dat čovečanstvu, sredstvo koje svako može da koristi za svoje spasenje.

Dr Valerij Slezin: Molitva vraća odrasle Ijude u stanje djetinjstva, u primarnu, praiskonsku frekvenciju kada je živio u jedinstvu sa Bogom. Zato mališani do 7 godina ne treba da se ispovijedaju, jer se oni nalaze pod zaštitom.

Danas, savremena kvantna fizika plasira revolucionarnu hipotezu: Svijet u kojem živimo je samo jedna od mnogih istovremeno postojećih stvarnosti. Savremeni naučnici su dokazali da kod najsitnijih čestica atoma, od kojih je sve sastavljeno, vladaju sasvim drugi zakoni.

Mihail Menskij profesor, doktor fizičkih i matematičkih nauka (Fizički Institut RAN): Mikroskopski objekti potčinjavaju se specifičnim zakonima koji se sveukupno zovu kvantna mehanika. Ovi zakoni su veoma različiti od zakona na koje su Ijudi navikli, tokom školovanja.

Posmatrajući stanje najmanje kvantne čestice, naučnici su otkrili da pod određenim uslovima ona može da zauzima ne jedno mjesto u prostoru kao što je Njutn mislio, već se može nalaziti na mnogim mjestima istovremeno.

Profesor Mihail Menskij: Šta to znači? U klasičnoj fizici, ovo uopšte ne može biti. Ali u kvantnoj mehanici to je moguće. Šta možemo onda reći o česticama? Možemo li reći da se ona nalazi u tački "A"? Naravno da ne. Možemo li reći da se ona nalazi u tački "B"? Naravno da ne. Možemo samo reći da istovremeno postoji i jedno i drugo.

 Pojavljuje se logično pitanje: zašto vidimo samo jednu realnost? Naučnici vjeruju da se odgovor nalazi u našoj svijesti.
 

Profesor Mihail Menskij: Svijest vidi sve te alternative, vidi ih odvojeno jedno od drugog. To jest, vidi jedno, subjektivno posmatrač ne vidi drugu realnost. Oni za njega kao da ne postoje.

 Ali, je li moguće dobiti pristup ka svim realnostima? Savremeni naučnici kažu "da". A za to je potrebno isključiti našu svakodnevnu svijest. U istoriji čovječanstva poznati su primjeri velikih proroka i svetih Ijudi koji su preko molitve i duhovne prakse to mogli.
 
Profesor Mihail Menskij: Isključenje svijesti znači da se pregrade između alternativa uklanjaju. U principu pojavljuje se mogućnost, da se dobije informacija iz svih varijanti našeg svijeta. Iz svega što bi moglo da postoji, a ne samo to što smo vidjeli, nalazeći se samo u jednoj realnosti. Da li to znači da molitva može da promeni našu stvarnost i da je od nas skriveno mnogo mogućnosti i ishoda našeg postojanja?

Otac Valerijan Krečetov: Ponekad kad pričešćujem bolesnika koji leži bez svijesti, koji nikako ne reaguje. Ali iznenada, na neke riječi on je iznenada podigne trepavice ili se promijeni ritam disanja. Ovo je poseban trenutak, jer duša ne može da djeluje u ovom trenutku na tijelo, ali može bez tijela prihvatiti stvarnost, da shvati šta se dešava. Na koji način? To je misterija.

Kada se u bolnici više nije čula molitva, nastupila je noć. Rano ujutro kod svih momaka, koje je pričestio otac Valerijan počeli su da rade bubrezi. Zašto je smrt odstupila?

Profesor Mihail Menskij: Ovdje se zapravo dogodilo upravo to. Da li su vojnici mogli ozdraviti? U potpuno prirodnim uslovima, bez ikakve molitve, bez ikakvih spoljašnjih uticaja? Mogli su. Ali, sudeći po njihovom stanju kako su Ijekari procijenili, to je bilo malo vjerovatno. Za njih su se žarko molili, vjerovali da će ta molitva pomoći, i to se dogodilo. Desio se događaj koji je zaista mogao proizaći prirodnim putem, ali sa veoma malom vjerovatnoćom.

Dakle, možemo li povećati vjerovatnoću željenih događaja? Fizika kaže da čovjek posjeduje takvu mogućnost. Neophodni uslovi za to su veoma jaka želja i vjera da se ta želja može ostvariti. Ako čovjek vjeruje u Boga, tada mnogo lakše može povjerovati u to da se njegova želja može ostvariti.

 Dr Endrju Njuberg: Naša istraživanja slika mozga onih koji se mole su pokazala da postoji jaka veza između molitve i toga što se dešava u tom trenutku u mozgu. U zadnjem dijelu mozga najaktivnije oblasti su obojene u crveno, a manje aktivane sa žutom i zelenom. Na ovoj uporednoj slici u djelovima koje pokazuju strlice vidite da je kod molioca resko pala aktivnost parijetalnog dijela mozga. To je dio mozga koji je odgovoran za osjecanje sebe kao individue.

Šta to znači? Parijetalni dio je odgovoran za orijentaciju čovjeka u prostoru. Ali u trenutku duboke molitve iz nekog razloga on se isključuje. I čovjek gubi sebe, prestaje da shvata sebe kao ličnost, i u tom trenutku stapa se sa univerzumom.

 Dr Endrju Njuberg: Ako pogledate naše istraživanje, za mene sve to ukazuje na to, da smo stvoreni tako da su molitva i meditacija neophodan uslov u kojem želi da radi naš mozak.

Dr Valerij Slezin:Tokom molitve čovjek prolazi niz faza. U početku, čak i aktivacija. Kod čovjeka se ubrzava ritam, on nije spokojan. Onda se pojavljuje smirenje, alfa ritam. A onda se već pojavljuje teta ritam i delta ritam. Delta ritam je četvrto stanje, to je aktivnost mozga bebe, to je odstupanje od zemaljskih frekvencija, koje se pojavljuju tokom našeg zemaljskog života.

Ranije, nauka je poznavala tri stanja Ijudske svijesti: duboki san, sanjanje i budnost. Ruski neurofiziolog Valerij Slezin otkrio je još jedno, četvrto. Nazvao ga je "molitvena budnost".

Dr Valerij Slezin: Ako želimo da odgajamo normalnog čovjeka, on mora da ima sva četiri oblika svijesti. Uzgred, u formi svijesti molitve kod beba to je majčina Ijubav, željenost, i Ijubav od porodice. To stvara u njemu osjećaj bliskosti sa Bogom. Naravno, on može da izgubi taj osjećaj, ali ne u potpunosti. U potpunosti to ne može izgubiti, uvijek se može povratiti, i normalno treba to raditi. Zbog toga je potrebna molitva.

Psihijatar Valentin Markov: Pri savršenoj Božijoj veličini ja sam mališan, ja sam niko. Ja sam malo biće, koje tek počinje da živi. Kada ja ulazim u njegovo osjećanje i njegovo postojanje nalazim se sa njim u kontakt i shvatam koliko je to velika supstanca da se posle toga osjećam mali. Usput, riječ "Aleluja", prevodi se kao "Slava Gospodu" neki vjeruju da je to onomatopeja brbljanja bebe kad vidi majku. Brbljanje djeteta kada vidi da se približava topla majčina masa Ijubavi i dobrote, usmjerena na njega.

 Dr Endrju Njuberg: Ako pitate Ijude o tome šta su oni osjećali tokom meditacije ili molitve oni kažu: " Mi smo jednostavno izgubili sebe, jednostavno smo osjetili duboku povezanost sa Bogom, ili Univerzumom, ili svim bićima. Ako govorimo o pokušaju da se opredijeli neka tačka mozga ili dio koji bi mogao da se nazove dio molitve ili dio Boga, izgleda da je to cio mozak. Svi djelovi mozga na neki način reaguju na stanje molitve ili meditacije.

Dr Valerij Slezin: čisto naučnim metodom, naravno, ne možemo da uđemo u drugi svijet, ali možemo da mu se približimo. A istražujući stanje molitve, kao da smo došli do tog momenta kada se čovjek tokom molitve, vraća izvorima. Za to vrijeme, naravno, obnavlja se njegov organizam, jača nervni sistem, on postaje zdraviji.

Vladimir Gončarov, načelnik vojne bolnice: Bog postoji. Bog postoji. Niko me u tome ne može razuvjeriti jer sam često opštio sa Ijudina koji znaju molitvu, znam mnoge trenutke povezane sa mnom, iako će to nekim ateistima izgledati smiješno, ali kada je ta molitva dosezala i pružala pomoć bolesnicima i meni lično osjećao sam da je sve otvoreno ispred mene.

Psihijatar Valentin Markov: Potpuno sam uvjeren u to, da nekim svojim centralnim dijelom bilo koja religiozna koncepcija, bilo koja duhovna praksa, izvlači čovjeka i vodi ga maksimalno do te granice gdje se on završava a počinje duhovna realnost. Zato pred Bogom u tom trenutku nema: pravoslavca, katolika, muslimana, jevreja, već postoji Bog i postoji čovjek, i postoji način da se kontaktira, molitva.

Dr Endrju Njuberg:  Univerzum je jedinstven, i mi pokušavamo da shvatimo kako se mi Ijudi uklapamo u taj složen sistem. Kako smo povezani sa spoljnim svijetom kojega je mnogo viši nego što smo mi sami. Šta je bolje Bog za religioznog čovjeka, ili Univerzum za naučnika. Ne mogu reći da među tim pojmovima i vjerovanjima ima mnogo razlike.

​Kada se na sparnom polju molio za kišu starac Ilij niko iz naše snimateljske  ekipe nije vjerovao, da sa neba može pasti ni kap vode. Ali, 20 minuta kasnije kada smo bili na putu, naoblačilo se, dunuo je vjetar, i sa neba se prolila kiša.

Da li je to slučajna podudarnost ili se nebo odazvalo na molitvu starca. Svako od nas treba da nađe odgovor u svojoj duši. Jer najvažnije pitanje u čovjekovom životu, je pitanje njegove vjere. 

(Dio teksta iz filma "Jača od smrti - Molitva")

 ​Prevela: Beba Muratović - bebamur.com