Učenik je otišao do jezera, ali kad je stigao, video je da upravo tada prelazi barka i tako pravi valove. Kao rezultat toga, voda je postala vrlo mutna. Učenik je pomislio: "Ne mogu da dam ovu blatnu vodu gospodaru."
Tako se vratio i rekao Budi:
- Voda jezera je veoma mutna. Mislim da je ne možemo piti.
Nakon pola sata, Buda je zamolio istog učenika da se vrati u jezero i donese mu vodu da pije. Učenik se vratio do jezera.
Međutim, na njegovo zaprepašćenje, video je da je voda još uvek prljava. Vratio se i rekao to Budi, ovaj put u konačnom tonu:
- Voda tog jezera se ne može piti, bolje je bilo da dođemo do sela gdje stanovnici mogu da nam daju čistu vodu.
Buda nije odgovorio, ali se nije ni pomerio. Nakon nekog vremena, uvijek je tražio istog učenika da se vrati u jezero i donese mu vodu.
Učenik se vratio do jezero, jer nije hteo da razočara gospodara, ali bio je bijesan jer ga je on slao napred i nazad do jezera iako je već znao da se blatna voda ne može piti.
Ali ovog puta, kad je stigao na obalu jezera, voda je bila bistra i kristalno čista. Tako je on uzeo vodu i donio je Budi.
- Šta ste uradili da očistite vodu?
Učenik nije razumeo pitanje, bilo je očigledno da nije učinio ništa. Buda mu je tada objasnio:
- Čekaj i ostavi je na miru. Tako se blato taloži samo po sebi i dobićeš čistu vodu. Vaš um je takav! Kada vas to uznemirava jednostavno morate to ostaviti na miru. Dajte malo vremena. Ne budite nestrpljivi, naći ćete ravnotežu sami. Ne morate se truditi da je smirite. Sve će proći ako ga ne zgrabite.
Budisti naše misli pominju kroz riječ "xinyuan", izraz koji se može doslovno prevesti kao "majmunski um" i znači "nerazriješen, nemiran, kapriciozan, nekonzistentan, zbunjen, neodlučan ili nekontroliran".
Za budizam je naš um poput majmuna koji skače s jedne na drugu granu, uvijek nemiran i zbunjen. Konstantno prelazimo iz jedne misli u drugu, iz jedne u drugu zabrinutost, sve dok se ne nađemo u stanju uznemirenosti, zbrke i iscrpljenosti.
Kada tom bijesnom umu dodamo emocije, imamo sve sastojke da formiramo "savršenu oluju" koja će nas dovesti do donošenja loših odluka. U tim je slučajevima bolje sačekati.
Kada ne znate šta da radite, kada ste previše zbunjeni da biste doneli odluku, idealno je da ne radite ništa, čekate i odvojite vrijeme. Ako se prepustite nestrpljenju, frustraciji, tjeskobi ili brizi, vjerovatno ćete donijeti pogrešnu odluku zbog koje ćete žaliti.
To smirivanje uma u budizmu je u polju psihologije ekvivalentno emocionalnom distanciranju od problema koji zahvata um. Cilj je pronaći mentalni spokoj potreban za analizu višestrukih aspekata problema. U praksi, umjesto da žurimo sa postupkom, zabrinuti neaktivnošću misleći da „hitno moramo nešto učiniti“, treba da učinimo upravo suprotno: smirimo vode svog uma i čekamo pogodno vrijeme.
Da bismo donijeli dobre odluke, moramo biti svjesni da ni emocije nisu tako iracionalne, niti misli koje su toliko logične. Naše misli mogu postati krajnje iracionalne i katastrofalne ili nas čak dovesti do razvoja toksičnog optimizma. Ne smijemo zaboraviti da su mnoge mentalne oluje nastale upravo iz onih misli koje su izvan kontrole. U tim slučajevima, obraćanje pažnje na njih može biti veoma štetno.
U stvari, nije slučajno što u novije vrijeme ponovo otkrivamo intuitivnu inteligenciju, a istraživanje otkriva da je u nekim situacijama bolje odlučiti da se prepustimo „intuiciji“.
"Čudo" je da kada možemo umiriti um, kada postignemo stanje unutrašnjeg mira, misli i emocije se stapaju, omogućavajući nam da jasnije i u globalnoj perspektivi sagledamo problem.
Očigledno, to ne garantuje da će vaša odluka biti najbolja, nema magičnih formula, ali sigurno će vam u tom trenutku biti najbolje. I to je važno.
Prevod teksta: https://aprilamente.info/il-potente-messaggio-di-questo-racconto-buddista-quando-non-sai-cosa-fare-non-fare-niente-la-risposta-sta-nella-calma-mentale/
Prevod i obrada Ana Muratović - bebamur.com